Ajvatovica
PISATI I CRTATI
Treba da se piše,
Treba da se crta,
Što bolje i više,
O Kjafiji sa Srta.
Treba da se čuju,
Illahije u zoru,
I pčelinjem zuju,
O prusačkom boru.
Treba da se crta,
Treba da se kaže,
Da znamenja sa Srta,
Prusačke su straže.
Ovdje su pisane,
Mnogo veće stvari,
Važne za insane,
Jer sjećanje stari.
Učenjak je najveći,
Hasan Kjafi bio,
Služio je sreći,
I svima dobro snio.
Bor od pet stoljeća,
Nad Srtom je bio,
I krošnja najveća,
Na Balkanu bio.
Visoko nad šerefom,
Kjafine munare,
Gledao je s ćejifom,
Spram tvrđave stare.
Bacao je hlad,
Nad Kjafinu medresu,
Al; nejma ga sad,
Da maše na Prensu.
Kraj njeg' su cvatili,
Svi bijeli prstenjaci,
U haremu se sjatili,
Svi Kjafini
đaci.
Ismet
Ramljak
PRUSAĆKI VAKIF
Dugi, tvrdi zidovi,
Tih prusačkih harema,
Djelo tvrdih ruku
Begana Muharema.
Čekićem, majzlom,
Radom i halalom,
Odzvanjaju bjelinom,
Prusačkom Musalom.
A tko bi se nadao,
Od krhkog Muharema,
Da ima snagu,
Za milje od harema,
Jer, on je volio,
Precizne zanate,
I cijeli
život,
Popravlj'o sahate.
Njegova je kuća'
Sasvim uz nišane,
Sa turbeta Dedinog,
Sabah joj svane.
Isklesao brdo,
Tvrdog, bijelog kamena,
Mihrab na Musali,
Poput bijelog plamena.
Te ruke za klatna,
I sahatne brojčanike,
Isklesale svima,
Vječne spomenike.
Sad se tu odmara,
Kraj ajvatovske ceste,
Fatihe nad njegovim,
Nišanom su
česte.
Ismet
Ramljak
|
AJVATOVICA
(Casnom Ajvaz Dedi)
Žeđ ummeta svog,
Stada, njiva, bašča,
Milost dao Bog,
Sad su Hodočašća.
Ajvaz Dedo molio:
Nježno, mudro, prosto,
Bog je vodu dolio,
I još draži posto.
Gusta zeđa morila
Gorčinom sve duše,
Stijena se rastvorila,
Da prestanu suše.
Stijena se razlomila
U dvije, baš iste,
Voda se udomila
U domove
čiste.
Poklon je najveći
Allahovom ummetu,
Što voda će teći
Po Srtu i Gečetu.
Po Brdu i Musali,
Varoši i Rici,
Abdest uljepšali
Srebreni ibrici.
Voda zažubori,
I sanak se dosni,
Dova se zaori
Po evropskoj Bosni.
Ismet
Ramljak
HASANOVICA
(rahm. Džuli Sijamija)
Vrla, prelja, tkalja
Dadilja i nana,
Kraj Dedinog turbeta
Sad ispod nišana.
Sasvim blizu nane
Golema je lijeska,
Sijamija Džula
Evlija nebeska.
Nad kaburom prstenjake
Sunce rado grije,
Džula i sad sanja
Svoje Sijamije.
Sve hairli duše:
Mene, majku moju,
Svi Prusčaci redom
Po njezinom kroju.
Džula pod nišanima
Najdraža nam gošća,
Vedrina i oblaci
K'o njena bijela bošča.
Samo lijepe besjede
Od nje sam sluš'o,
I slatku nafaku
Njezinu sam kuš'o.
Zamjenila mi nanu
Kad umrla mi nana,
Tko još ne bi nanom
Zvao tog insana?
Poštenog čeljadeta
Sjeća nam se kuća,
I moja pjesma
Sva od nadahnuća.
Ismet
Ramljak
|
