Džamija Bugojno
VRLINA
Ako treba nježna ruka,
Prusac za te takvu ima,
A i tvrdu za ljutog vuka
Da pokaže
šaku zlima.
Ako treba riječ nježna,
Prusac znade takvu dati,
Riječ je oštra neizbježna,
Kad se mora ratovati.
Kada treba hair dova,
Dobiće je ko zasluži,
Nadahnuće od vrlog zova,
Prusac može da ti pruži.
Ismet
Ramljak
Donji Vakuf
SLOBODA
Šuljaga je dični bajrak slobode,
Na kojem su teške muke iscrtane,
I slatki je izvor ajvatovske vode
Sa kojeg je grjehota poplašit' lane.
A kamoli insana sa njegovom guremom:
Sakupljača smrčaka, smole, smrčevine...
Šuljaga je bila pod ulješkim šljemom
Jedan tvrdi bedem Bosne domovine.
Baš sasvim slično Vlašiću, Igmanu
I još nekim, već znanim kotama,
Zastava slobode, svjetla na megdanu
Obdarena gusto svim Božjim ljepotama.
Šehidski haremi sa junačke berze
Bijeli su znemeni svjetla slobode,
Pohodite Bugojno, Prusac, Koteze
Zijaretom nježnim s Fatihom u pohode.
Ismet
Ramljak
|
BUGOJNO
Sa prusačkog Hana Bugojno na dlanu,
Kalin i Rudina k'o moćne piramide,
Oblake bijele po vedrome danu,
Moje oči
kao bijele bošče vide.
Bugojno se bijeli sa tisuće kuća,
Minareti, zvonici ka vedrini streme,
Djerdani sela k'o lirska nadahnuća,
Sunce prati sve i jedno sljeme.
Vrbas se rasuo k'o biserna niska,
Zelena dolina od zrenja se zlati,
Svaka je njiva prusačkoj bliska:
Isti rahatluci, isti deverati.
Razlika je samo kako se šta gleda,
I odakle pušu nasrtaji bure,
Ni Bugojno ni Prusac to svoje neda,
A ni za tuđim nikad ne jure.
Ismet
Ramljak
DONJI VAKUF
Sa tvrđave prusačke, Musale i Urije,
Donji Vakuf vidim k'o grumenje bijelo,
Da li ga to vuna il' oblak miluje,
Ili ga umiva svako bistro vrelo?
Liči i na bijelu natrpanu lađu,
Što se usidrila, u grad skamenila,
Iako je stara, vidim je sve mlađu,
Na raskršću cesta mnoge udomila.
Mjenjala imena ta kasaba stara:
Keltska, bogumilska, turska i druga,
Deverala zemanom dosta zulumćara,
rasla n rukama cesta i pruga.
Branila se saburom, sabljom i dobrotom,
Da postane nekom i plemenska brana,
Purgali džamije, turbeta za plotom,
Sa kuvvetom Božijim i više je ezana.
Ismet
Ramljak
POVRATAK
Čuvam svoje oči bolje neg' dragulje,
Za BeHa proljeće, ljeto i jesen.
Za zimske idile da sjaje što dulje,
Kada ih svevide svom prostoru donesem.
Istina je cijela, nije da nije;
Tuđina mi ništa nije ni ukrala,
Već dvan'est ljeta vakta, to i ne krije,
Al' još više ljubavi za BeHa mi dala.
Tuđina nije kriva što ukrade mi vakat,
Sve će meni biti vraćeno nekako,
Od hefte tuđine bolji BeHa sahat,
I nisam doš'o nazad da predam se lahko.
Ismet
Ramljak
ORBUS preporučuje da pogledate stranicu:
Gradski Folklorni Ansambl Bugojno
- GFAB
http://mojebugojno.net/folklor/
|
