Ferhadija - Banjalučka ljepotica, uništili je
zločinci srpski fašisti - četnici
Ostaci od srušene Ferhadije - djelo srpskih fašista
MIRUH SIJENA U ČARŠIJI
Ima hajvana koji bio zabranili,
Da zaprega sijena čaršijom prođe,
Toliko su se neki od njih uhajvanili,
Da bi im tebalo zapisati kod hodže.
A ja sam uzbuđen, dišem iznad crte,
Od gorskih trava čaršija miruši,
Ne mogu da shvatim sve te uvrnute,
Koji ne znaju šta imaju u duši.
Danima, noćima čaršija miruši,
Od jedne, dvije zaprege sijena,
A jednog naftaša i taj miruh guši,
A ne smeta mu nafta cestom razlivena.
Hoću da častim starog kočijaša,
Ako parkira sijeno na džadi,
Neka ga tu pored šerbet čaša,
Nek' ostane duže dok se kahva hladi.
Ismet
Ramljak
KLUPKO LJUBAVI ZA BeHa
Ljubavna se pređa dobro uvećala,
Dugo sam je cuvao BeHa da je vratim,
U golemo se klupko ona namotala,
Njenu pređu nikad ne želim da skratim.
Svoje sam oči čuvo od mrklina,
Da ih svome raskošnom proljeću donsem,
I nije me uspjela preorati tuđina,
Da ne mogu brati svoju zrelu jesen.
S dihanjem sam im'o velikih problema,
Al' znam da su sve BeHa ljekovite trave,
Ne treba mi travar, bronhitisa nejma,
Tek, sjećanja mogu time da se bave.
Čim dodirnem tlo BeHa kod Bihaća,
Prestaju boljke k'o čudom odnesene,
Oslabljenoj duši štimung se vraća,
Zarastaju bonhije daljinom nagrižene.
Ja vraćam se BeHa, al' ostaje me dio,
Jer, ovdje je ponko najdraži ost'o,
Ja vraćam se BeHa, ipak, cio,
Jer, imam sebe više od stoposto.
Ismet
Ramljak
|
S NIJJETOM PRAVIM PREMA FERHADIJI
Sa dna uvrh mene ona se penje,
Pa izrasta haman do nebesa,
U meni svijetli svo njeno znamenje,
Ko je samnom, moja mu je besa.
Sa dna uvrh želje u meni se zida:
Zid svaki, kubbeta, minaret do neba,
Njezin šadrvan ukras moga vida,
K'o nasušna zeđ svima nam treba.
I, treba nam, treba, turbe i kapija,
I sahat-kula pompezna, visoka,
I jablan golem što se nadvija,
Iznad Kaštela i mog krvotoka.
Nejma Banja Luke bez Ferhadije,
Šarma, strukture bez sahat-kule,
Bez toponima svakog što bio je prije,
O čem' su se pjesme nadaleko čule.
Mudro je da smo se dana sreli,
Uz dobar nijjet i nakane prave,
Dobro je da smo više cijeli,
Da ne lutamo, tek, prazne glave.
Sreća je da smo se lijepo sreli,
Još veća sa kirom o svog cilja,
Tek ćemo onda biti cijeli,
Kad zasvijetli nam sa svih kandilja.
Dobro je da smo sve više svoji,
Još bolje da znamo šta nam treba,
Tad će se nešto pravo da broji,
Kad Ferhadija bude do neba.
Zašto da čeka Ferhadija,
Za mnoge od nas neprebolna rana,
Nek' bude naša i Božija hedija,
A mi kaplje njenog šadrvana.
Zašto već sveta gradnja ne krene,
Svakom na korist, nikom na štetu,
Ako su ubice bez marke prebijene,
Saberimo pare po bijelome svijetu.
Ima nas više od njenih kamenova,
I prosjak će rado svoj halal dati,
Ima nas haman k'o lišća jablanova,
Vrijediće bogatstva u nju pogledati.
Divno je da smo mnogi ovdje opet,
Nejmo svog oltara ko bio protiv,
Nadajmo se uskoro na šerefu popet,
Gledat' Banjaluku naš uzvišeni motiv.
Ismet
Ramljak
ZAJEDNIČKA PJESMA
(Našoj nezaboravnoj Ajši)
Teško je preraditi jednu zbilju taku,
I sve mislimo da je neka varka,
I da te još neko skriva u mraku,
Te da ćeš nam doći opet za uranka.
A ako ne dođeš u neko svanuće,
U neko podne il' počinak kasni,
S nama ćeš biti isto k'o i juče,
Uz osmijeh široki topli i krasni.
Ni kapljica vode popiti se neće,
Bez imena tvog na našim usnama,
U ljeto, jesen, zimu i proljeće,
Bit ćeš s nama, draga naša mama.
Tuga je dubinom dubine nadjačala,
Iako si ti bila protivnik tuge,
Žalost nas u svoje klupko umotala,
Pa saburimo dane i noći preduge.
Nezaborav stalno dobija na snazi,
Najdraže sjećanja sad svijetli nama,
Tvoja nas riječ brizno pazi,
a ti u džennetu sa dragim osobama.
Pobijedila si beskraj neprohoda,
Jer, život te nije umio da mazi,
Nadvladala te samo zadnja nepogoda,
U kojoj se niko dobro ne snalazi.
Dok gledamo ti slike, o Božija ljepoto,
Teško se možemo miriti s gubitkom;
Svakom našem dobru ostaćeš moto,
Ponosni tvojim i djelom i likom.
A sabur k'o sabur - sudbina je naša,
I svaki sabur urađao je plodom,
Za sobom si ostavila mnogo odlikaša,
I svi ćemo glave držati nad vodom.
(Azra, Zinaida, Imir i Ismet Ramljak sa unučadima - 2004.)
Ismet
Ramljak
|
