UZ JEDAN POVRATAK BOSNI

Sudbina je je htjela da mi, Bosanci i Hercegovci, uzbijamo politiku od devedesetih na ovamo znatno više i žustrije nego ranije. Mnogi su rekli da ako se mi ne bavimo politikom, onda će se ona baviti s nama. Bavili se mi s njom ili ne, ona (politika) je tu pokraj nas, ali i iznad. S tim u vezi dominiraju i političke teme na ovoj stranci. Čak i od strane potpisnika ovih redova. Oni koji ga ne poznaju osim sa ove stranice, mogu pomisliti da ovaj autor uglavnom piše političke komentare, analize, da obavi po koji intervju, ili ga orbusova publika prepoznaje i po neprincipjelnim polemikama sa tamo nekim jalijašima.
Međutim, i ovaj autor, kao i naša stranica, veoma rado konzumiraju i teme iz drugih oblasti. Jer, ma koliko život bio uređen i kao posljedica ove ili one politike, on se odvija u svim svojim segmentima i nekim autonomnim i autohtonim stazama. O kulturi i jednom bh. stvaraocu, kulturnom pregalcu pjesniku i umjetniku je riječ na ovoj stranici. Slikar i pjesnik, 67-godišnji Ismet Ramljak, je preko jedne decenije svoju nostalgičnu bosansku dušu, stihovima i kistom, zatomljivao u Holandiji. Nemir njegove duše zbog izbivanja iz rodnog Torlakovca kod Donjeg Vakufa i Bosne, je bio toliko prepoznatljiv i naglašen haman u svim njegovim pjesmama, te na slikama. Putem svojih slika i brojnih pjesama, od kojih su neke publicirane u našim novinama i časopisima, je zapravo sanjao zavičaj, Vrbas, Bosnu.... Njegov san, kojeg je, eto, dosanjao, ubrzala je činjenica da mu je njegova životna saputnica - Ajša, preselila na Ahiret u Enschedeu prošloga ljeta. Pokopana je u Torlakovcu. Potpisniku ovih redova je Ismet na njenoj dženazi rekao: "Ovo će ubrzati i moj povratak"! Nije prošlo ni sedam mjeseci od tada, a pjesnik i slikar Bosne - Ismet Ramljak, se vratio u svoj zavičaj. Prije polaska iz zemlje svoga muhadžirluka, ovom je autoru poslao i prigodnu pjesmu. Drugujmo, za trenutak, sa treptajima duše pjesnika i slikara - povratnika, odnosno sa stihovima te pjesme.

Bedrudin GUŠIĆ

NEOKRNJENE ŽELJE Akumulatori želja već su puni, vraćam se tamo gdje sam nik'o, tuđina ne može da me zbuni, u njoj se nikad nisam svik'o. Ja vraćam se bez dilema, neokrnjene želje Bosni nosim, ne znam šta mi vakat sprema, al' barem ću Bosnu da dosnim. Posijao sam slova o boje, po svojoj zemlji što Bosna se zove, očekujem zrenje žetve svoje, ka luci Bosni želje plove. Vraćam se čak u prošli vakat, sa ovim vaktom što još nosim, želim o bivšem da pišem traktat, i da se još kadgod od majke oprostim. Dio je mene taj bivši vakat, neću ga nikad gurnut u strane, moram se s njim češće sastajat' da njime živim buduće dane. Ismet Ramljak, Enschede - Holandija, januara 2005.