DIZAJN I OBRADA:
Salih Čavkić, Belgija

OPUS BOSNIANSEM 2

BOR U PRUSCU Srt je za me bio i obzor i govor, Kada je nad sobom vio stasit bor. I sada bih pleća privio uz njega, Da budu mi veća od urijskog brijega. Penjao bih oči i pjesme mi stare, Da svjetlost se toči sa Kjafine munare. Iz gorke dubine iznio bih sljeme, Nebo sa visine za Kjafino pleme. Srt je za me Srt i sad bez bora, Tu pritišćem prst do slijedećeg zbora. Ismet Ramljak PUSAČKI FRAGMENT Prusac se propinje kao konj bijeli Izmedju Urije, Hendeka i Gečeta, Srt i Musala grive su raspleli, Ko mehka trava ajvatovskog ljeta. Kroz Dedinu stijenu žubori voda, Svako je janje u slast pije, Ajvatovska livada od Kjafina roda, Nad Šuljagom oblaci - bijele ahmedije. Ismet Ramljak PRUSAČKA ZIMA Priroda je Prusac obdarila i zimom, Snijeg na svakom ćošetu sav od talenta, Svak' se ovdj grije vlastitom intimom, A mladost vani kao usred ljeta. Sanke klize niz nagnute staze, Sijaset klizaljki na sijaset mjesta: Po slobodnoj Uriji skije već gaze, Al; najveći merak ajvatovska cesta. Sjećanja mi moje uspomene budi, Na vožnje prhke ispod mjesečine, Nikad ne pomišljam na ledene studi, Već na jaranstvo puno topline. I lijepo se sjećati davnih idila, I vidjeti ih iznova sve u slobodi, Al' kakva je ratna zima i tu bila, Bože, nek' se više nikom ne dogodi. Ismet Ramljak

PRUSAČKO PROLJEĆE Akhisar il' Prusac sam od sebe bijel, Ah, kako se tek u proljeće bijeli, Prusac je porušen pa još više cijel, Svi su mu behari na svoje grane sjeli. I svi su mu insani na svome pragu, Pa slušaju kajde pčela u beharu, Strnjika gori niz svaku bašču dragu, Cvat jeribasma niz čaršiju staru. Srt se sav uvio u bošče od šljiva, Tepedžik treperi od keranih mahrama, Biserne djerdane nosi svaka njiva, Gečet stolnjak od dunja i hašlama. Tek, sve je ništa spram očinjeg behara, Spram smješka djetinjeg što cvati svuda, Bijeli se i ezan sa svih pet munara: Sa jedne u Rici i četiri sa brda. Prusac širi svoje bijele dveri, Otvara se svakom ko hairli sanja, Radom i halalom sve se ovdje mjeri, Prusac s abdestom u proljeće uranja. Ismet Ramljak PRUSAČKO LJETO Prušačko ljeto već ima teferiče, Kakvih nejma sva Stara Evropa, Tek pravo ljeto s Ajvatov'com sviće, I primiće se njemu svaka naša stopa. Prusačko ljeto na kahve miruši, Na šerbe od meda i jufke bijele, Uz sevdah što svaka avlija pjevuši, Uz bratske oči što se tu srele. Prusac miruhne talašikom i smolom, Draga mu japija od smrče i bora, I sav je opasan od mladosti kolom, Bruji muškim i ženskim razgovorom. Ljeto na njivama bez srkleta zrije, A tu je već znana blagodat vode: Za biljke, ptice i sve živo vrije, Treba samo s nijjetom doći u pohode. Prusačko ljeto miruši kadifom, Ćilimi nastrli kuću mu svaku, Zveči Prusac uzdom i čeličnim grifom, A niko da zgazi i mrvicu slatku. Ajvatovski Prusac bajka i idila, Ostatak ljeta svak' zasuče rukave, Nafaka se sama ne bi pojavila, Tek, prusačke tvrde ruke je prave. PRUSAČKA JESEN Sejrandžika dosta, očiju još više, Tkalje s Poljevina svim bojama tkaju, Oktobar slika i usput strofe piše: Svi koji vole to uživat' znaju. Sad ne znam, da l' to gore ljeta? Il' je to samo bajno prividjenje? Tek, svaki proplanak postaje poeta, Paleta se sa dna uvrh mene penje. Sad uzvišene vizije i slike to su, Jeseni što tka svu prusačku goru, Nebeski pigment sav se tu prosu, Poete sad imaju pjesme u koloru. Ostanite pjesnici u srcu Šuljage, Grjehota je napustiti tkalje u ekstazi, Bojama dajte sve kontraste drage, Nek' se stihom čulnim i po Hanu gazi. Pretvori se pjesniče u ljubav grana. Gdje zagrljene umiru te šume steće, Prouči dovu lišću sa dlana, Nikad niko šume posjeći ti neće. Ismet Ramljak

©Copyright by CFABH-ORBUS vzw ®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:21/02/2005 - Last modified: 27/10/2008