TOP
Bedrudin
GUŠIĆ
Gospodin STEVO MUK, direktor Centra za razvoj
nevladinih organizacija Crne Gore:
"U OSNOVI, BUDUĆNOST DRUŠTVA I DRŽAVE
SE NE MOŽE GRADITI NA LAŽIMA"
Istini valja pogledati u oči, bez obzira
koliko je ona bolna...Paradoksalno je da se nagrade za mir u
humanizam ne dodjele nekom ko je u vrijeme rata govorio „ ne na Dubrovnik”, „ ne
na Sarajevo”, već da dodjeljuju onima koji su podržavali ratnu politiku...Ne bih se nikada odlučio da odavde, iz Crne Gore
dodijelim Đukanoviću bilo koju nagradu, a posebno ne bih da sam živio u Sarajevu.....
Gospodine Muk! Hoćete li, u najkraćem, predstaviti
Centar kojem ste na čelu (od kada djeluje, kakva je organizaciona shema,
programski ciljevi i sl.)?
Centar djeluje od
1999.godine i podržava svojim programima razvoj
nevladinih organizacija u Crnoj Gori. Naši ciljevi su da izgradimo kapacitete
NVO, poboljšamo pravni, poreski i društveni okvir za njihov rad, doprinesemo
boljoj saradnji sa državnom upravom i biznis sektorom, doprinesemo zaštiti
ljudskih prava i demokratije. Naši programi uključuju usluge pravne pomoći,
savjeta prilikom traženja donatora i pripreme predloga projekata. Treninge,
konsultacije, izdavačku djelatnost, javne skupove, zakonodavne inicijative,
javna oglašavanja i koordinaciju aktivnosti grupa NVO. Mi nemamo novac da
podržimo druge NVO, jer nismo donatori, ali imamo znanje, informacije i iskustvo
koje dijelimo sa drugima kako bi radili bolje i kvalitetnije i brže postigli
ciljeve zarad kojih su osnovani.
Više pogledajte na
www.crnvo.cg.yu
S obzirom da u Crnoj Gori (kao i drugdje) djeluje
popriličan broj nevladinih organizacija, može li se njihov rad u nekim
segmentima svesti pod tzv. zajednički nazivnik/imenitelj i postoji li njihova
međusobna suradnja?
MUK:
U okviru NVO sektora, može se donekle napraviti
razlika između onih NVO koje se bave socijalnim uslugama, i onih koje se bave u
najširem smislu demokratijom, ljudskim pravima i vladavinom prava. Sumarno, one
koje su “provajderi usluga”i one koje su više zastupničkog “advocacy” tipa.
Mada, u praksi je veliki broj NVO koje kombinuju ova dva pristupa i istovremeno
ih koriste u praktičnom djelovanju.
Postoji li suradnja vašeg Centra sa
istim ili sličnim organizacijama sa prostora bivše Jugoslavije, i s kojim?
MUK:
Da, jedan od mozda najvažnijih projekata za našu organizaciju, Trening trenera
za razvoj NVO, realizovan je u saradnji sa organizacijom Nit iz Zagreba. Sarađujemo i sa CERANEO, takođe iz Zagreba, sa kojima smo
surađivali u projektu Indeksa civilnog društva za Crnu Goru. Bili smo prisutni
na Konferenciji NVO BiH prošle godine, kada su usvajani njihovi važni programski
dokumenti. Predstavnici Centra za promociju civilnog društva su nam bili u
uzvratnoj posjeti ove godine kada je naša Koalicija NVO usvajala slične
dokumente. Članovi smo Balkanske mreže za razvoj civilnog društva sa sjedištem u
Skoplju.
Kakva iskustva imate sa bivšom, a kakva sa aktuelnom
vlašću u pogledu slobode svoga djelovanja?
MUK: Kod nas je Đukanovićev i Marovićev DPS (Demokratska
partija Socijalista ) na vlasti skoro dvije decenije. Riječ je inače o partiji
nasljednici Komunističke partije Crne Gore.
Imamo posla sa političkim sistemom koji se nevoljno i
teško mijenja. Uzastopne izborne pobjede, utemeljile su legitimitet postojeće
vlasti do mjere kada ona ne razumije da osim izbora postoje i druge vrste
odgovornosti: krivične, materijalne, moralne, istorijske, i druge.
S druge strane, ovdje nije riječ o jednoj
vlasti, već o državno partijskom sistemu koji je vladajući od 1945.godine do
danas i koji je opstao uprkos promjeni ideološke, političke, nacionalne ili neke
druge forme. Iako je mijenjao svoju formu, suštinu nije promijenio. Ona je
ostala nedemokratska, autoritarna, nesklona vladavini zakona, poštovanju
ljudskih prava i sloboda.
Kad je u pitanju saradnja Vlade i NVO,
ona je Po pravilu dobra onda kada
Vlada ima neki kratkoročan interes, mahom u vezi sa potrebom fascinacije neke
inostrane organizacije ili projekta otvorenošću Vlade za učešćem nevladinih
organizacija.
S druge strane, po pravilu
loša, uvijek kada treba stvoriti održiv okvir za saradnju i komunikaciju Vlade i
nevladinih organizacija, uključiti NVO u razvoj javnih politika i zakona,
primiti kvalitetnu kritiku NVO u vezi sa radom Vlade, dati odgovore NVO i
građanima.
Dodatno, loša u najvećem dijelu rada
Vlade i Ministarstava na finansiranju programa i projekata nevladinih
organizacija.
Kako se nosite sa neistomišljenicima na crnogorskoj
medijskoj, političkoj i javnoj sceni, uopće?
MUK:
Pokušavamo svim demokratskim sredstvima postići
ciljeve, demokratiju, dobru upravu, ljudska prava, vladavinu prava, suočiti se s
prošlošću, utvrditi odgovornost. Javni dijalog, argumenti, znanje, posvećenost,
naši su najjači aduti u ovoj borbi.
Eh, evo nas kod ključne teme ovog razgovora - vašeg
otvorenog pisma predsjedniku Češke Republike, gospodinu Valclavu Havelu. Iako
ste u kratkim crtama u istom naznačili motive svoga apela g. Havelu (što smo i
mi publicirali), hoćete li ovom prilikom podrobnije objasniti svoj plemeniti,
istinoljubivi i nadasve principijelni stav?
MUK:
U osnovi, budućnost društva i države se ne može
graditi na lažima. Istini valja pogledati u oči, bez obzira koliko je ona bolna
i treba odgovorno prići širenju svijesti o onome što se desilo na prostoru bivše
SFRJ, a u čemu je velika odgovornost tadašnjih i sadašnjih crnogorskih
političara. Paradoksalno je da se nagrade za mir u humanizam ne dodjele nekom ko
je u vrijeme rata govorio „ ne na Dubrovnik”, „ ne na Sarajevo”, već da
dodjeljuju onima koji su podržavali ratnu politiku. Još gore, da nagrade
dodijeli organizacija osnovana u Dubrovniku, sa sjedištem u Sarajevu. Zato smo
morali progovoriti, javno, u domaćoj i međunarodnoj javnosti. Čini nam se da je
ta medijska kampanja i ukupno interesovanje i podrška našim stavovima, dokaz
snage naših argumenata i besmisla nagrada za mir i humanizam predloženim
laureatima.
Da li ste se izravno obraćali Internacionalnoj ligi
humanista u Sarajevu po ovom pitanju?
MUK: ILH se nije javno oglasila nakon napuštanja članstva od strane
prof dr Milana Popovića i najave vraćanja nagrade Bakire Hasečić. ILH nije
uputila bilo kakav zvaničan odgovor Popoviću i Hasečićevoj. Zato se mi nismo
obraćali sekretarijatu ILH u Sarajevu, cijeneći da tu očigledno nema dobre
namjere. Medjutim, obratili smo se drugim članovima Predsjedništva - gospođi
Sonji Mosser Stiggelbauer, Helmutu Moritzu...
Uspjeli smo stupiti u
komunikaciju sa Predsjednicom ILH i ta komunikacija je dala rezultate. Postalo
je jasno da ILH nije jedinstvena u svojoj odluci, da su kriterijumi nejasni, da
se ne zna ko uopšte odlučuje o tim nagradama i slično.
Tijekom dogovaranja za ovaj razgovor, rekli ste da se
upravo spremate za jednu radio emisiju "ovim povodom". Kako je tekla ista
(emisija), te kakvi su odjeci?
MUK: U emisiji je učestvovao, pored ostalih i gospodin iz Budve
koji je direktor Centra za edukaciju ILH, i koji je priznao da je bio učesnik
pohoda na Dubrovnik. Da stvar bude gora, on je izjavio da se time ponosi.
Komentar je suvišan.
Inače, kakav je odnos crnogorskih medija prema
događaju u Budvi čije je održavanje planirano za ponedjeljak, 28. maja?
MUK:
Mediji su, generalno, vrlo korektno prenosili
informacije o ovoj akciji. Vrijedi izdvojiti dnevni list Vijesti, koji je išao i
dalje, istraživačkim novinarstvom tražeći više informacija o cijelom događaju i
kontekstu dodjele nagrada. Nažalost, državna TV Crne Gore i Pobjeda, nakon
šturih informacija o našim stavovima, slavodobitno su objavljivali kontra stavove
po kojima Đukanović i Marović zaslužuju i ipak dobijaju nagrade.
Otvoreno pismo gospodinu Havelu je potpisalo 19 javnih
ličnosti iz vaše zemlje. Gospodin Milo Đukanović je već javno reagirao na vaš
apel. Hoćete li to komentirati?
MUK:
On je progovorio kroz usta portparola svoje
partije, upućujući lične uvrede potpisnicima pisma Havelu, kroz čak tri
saopštenja u tri dana. Nazvao nas je “sramotnom grupicom” što najbolje govori o
njemu samom i partiji čiji je Predsjednik. Posebno o njihovom poimanju
različitosti mišljenja, javnog dijaloga i slobode izražavanja.
Ekspresno se javio i Predsjednik
Republike Vujanović, Potpredsjednik DPS-a, pišući Predsjednici ILH, uvjeravajući
je kako „najveći dio javnosti u Crnoj Gori i van nje podržava nagrade Đukanoviću
i Maroviću”. Čak se i Ministarstvo pravde uključilo u javnu debatu, saopštenjem
na tri strane, koje je trebalo da uvjeri kolebljivce u bezgrešnost dvojice
nesuđenih laureata.
Kada smo već kod g. Havela, znakovita je jedna njegova
izjava kada su ga jednom pitali - "Koji su gori od komunista...?", a on
odgovorio: "Antikomunisti"! Sta mislite o toj njegovoj tezi?
MUK:
Nisam pristalica generalizacija i apsolutne
negacije svih sadržaja realnog socijalizma. Bilo je tu ponešto što smo mogli
iskoristiti, nadgraditi, modifikovati. Čini mi se da se najteže mijenja jedna
autoritarna politička kultura naših građana, a s druge strane očuvani su i
dekorisani novom retorikom suštinski komunistički mehanizmi vladanja.
Tranzicija u našim zemljama
liči na lošu kombinaciju najgorih elemenata komunizma i antikomunizma.
Kako komentirate da je najtiražnija bh. novina -
DNEVNI AVAZ, za ličnost godine (2006.) proglasila istog tog Mila Đukanovića?
MUK: Ne bih se nikada odlučio da odavde, iz Crne Gore dodijelim
Đukanoviću bilo koju nagradu, a posebno ne bih da sam živio u Sarajevu.
Kako ste se Vi i Centar kojem ste na čelu bili
odredili u pogledu tužbe BiH protiv SRJ/SCG?
MUK:
Presuda se čini nekom vrstom političkog
kompromisa. Nepravda je učinjena što i sama Crna Gora nije tretirana presudom.
Ovako se stiče utisak da je Crna Gora oslobođena odgovornosti, što nikako ne
stoji.
Ako imate još neku poruku za naše čitaoce - bujrum
(kako mi to u Bosni kažemo, ili izvolite, što bi bilo značenje tog turcizma), a
ja Vam uistinu zahvaljujem na borbi za istinu i pravdu koju ste iskazali i ovim
povodom, odnosno na istinskom čojstvu (kako se kod vas uobičava reći), te hvala
Vam velika za ovaj razgovor.
MUK:
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ
27.05.2007.
