TOP
Bedrudin
GUŠIĆ
Dr. SVETLANA BROZ:
"VAZDA SU LATASI BOSNOM HODALI,
ALI IH JE ONA UVEK NADŽIVLJAVALA"
Mjesec maj, barem nama
iz BiH i prostora bivše Jugoslavije, je po mnogo čemu znakovit i, htio to neko
priznati ili ne, kod mnogih od nas budi nostalgične osjećaje i asocijacije.
Načinio sam ovaj intervju sa unukom pokojnog predsjednika Tita između 4. i 25.
maja, s razlogom. O njenom današnjem društvenom angažmanu djelimično svjedoči i
slijedeći razgovor.
Gospođo Broz! Već sedam godina živite u Bosni i
Hercegovini, odnosno u Hadžićima kod Sarajeva. Naravno, izbor mjesta življenja
je jedno od temeljnih ljudskih prava i u to ne bih ulazio. Ali, s obzirom na
Vaše porijeklo i pedigre, dozvolite da Vas pitam: zašto baš Bosna i Hercegovina
i taj gradić kod Sarajeva i zašto baš 2000-te godine?
DR.
BROZ: U Sarajevo sam se preselila iz Beograda u oktobru
1999., nakon objavljivanja svoje prve knjige Dobri ljudi u vremenu zla, a
u Hadžiće 2000. BiH je od najranijeg detinjstva predstavljala za mene čaroliju
kojoj sam u toku letnjih i zimskih raspusta hrlila, opčinjena
ljudima i prirodom, koju su mi približile baka po majci i mama, jer su obe
poreklom iz BiH.
Dakle, u Hadžićima imam staro porodično
imanje i samo sam se vratila u zemlju svojih najlepših uspomena i predaka po
majci.
"Svjetski park pravednika u Sarajevu (GARIWO-SA)"
djeluje u našem glavnom gradu od 4. septembra 2001., kada je registriran. Koliko
se objektivno mogu uspješno nositi djelatnici te organizacije sa daleko
nadmoćnijim i brojnijim oponentima pravde i prava, odnosno sa nepravednicima a
koji obnašaju visoke političke funkcije u BiH, Europi i svijetu, odnosno koji
imaju vlast u rukama? Naime, ima li rezultata i koji su?
DR. BROZ: Nemoguće je govoriti o
ravnopravnoj borbi članova jedne nevladine organizacije protiv svih negativnih
autoriteta koje ste pobrojali, kao i onih koje niste imali ni prostora navesti.
Ali, upravo zbog brojnosti tih negativnih autoriteta NGO GARIWO Sarajevo razvija
i provodi programe edukacije mladih
ljudi sa prostora BiH i zapadnog Balkana na temu edukacije u građanskoj
hrabrosti, kao prvom i neophodnom preduslovu za postizanje kritične mase
odgovornih pojedinaca, koji će jednog dana moći tim negativnim autoritetima reci
NE i aktivno učestvovati u stvaranju jednog zdravog građanskog društva.
Između ostalog, Nezavisni intelektualci okupljeni u
"Krugu 99" se zalazu za pomirenje među narodima bivše Jugoslavije, nakon krvavih
ratova. Postoje li istovremeno zalaganja spomenutih intelektualaca za privođenje
licu pravde preostalih, pogotovo onih glavnih, optuženika za ratne zločine i
kažnjavanje svih onih koji su okrvarili ruke, konkretno u BiH, od 1992-1995.
godine?
DR. BROZ: Asocijacija nezavisnih
intelektualaca „Krug 99“ se od
samog osnivanja, u gotovo nemogućim okolnostima, borila za istinu o zločinima i
za kažnjavanje zločinaca. Obzirom da sam i sama njen član, znam koliko se borim
za privođenje licu pravde ne samo najodgovornijih nego i svih onih koji su
učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu, jer bez suočavanja s istinom i
pravdom ne može se govoriti o pravom i ozbiljnom pomirenju na prostorima
Jugoslavije koja je ubijena 1991.
Kako biste komentirali presudu Internacionalnog suda
pravde u Hagu po bh. tužbi protiv SRJ/SCG?
DR. BROZ:
Moj komentar petnaest
minuta nakon objavljivanja presude je
isti i danas: živela sam u
periodu ubijanja Jugoslavije, pa i agresije na BiH
u Beogradu i kao običan građanin mogla sam, čini mi se, sakupiti dovoljno dokaza
za tužbu BiH protiv SRJ/SCG. Kako se i zašto dogodilo da ti dokazi ne budu
prezentirani Međunarodnom sudu (ili, ako jesu, da se on o njih ogluši) ne mogu
ni sebi objasniti, jer nemam dovoljno podataka. U svakom slučaju, presuda ne
moze biti satisfakcija žrtvama, a ne bi smela biti ni štit od odgovornosti
pravnim naslednicima agresora.
U posljednje vrijeme Srebrenica je opet veoma medijski
eksponirana. Visoki predstavnik je imenovao bivšeg američkog ambasadora Kliforda
Bonda za specijalnog izaslanika za Srebrenicu, a imenovan je i tzv.
Koordinacioni tim, sa trojicom članova. Prva reakcija Udruženja "Majke
Srebrenice i Podrinja" je bila da je taj nesrećni gradić, zapravo, potpao pod
prinudnu upravu, što je Dodik i najavljivao. Vaš komentar?
DR. BROZ: Kada bi intervencije
navedenih stranih predstavnika u Srebrenici bile po meri građana tog grada, pri
čemu u prvom redu mislim na povratnike, odnosno preživele žrtve genocida, termin
„prinudna uprava“, koji koristite, mi ne bi smetao. Uostalom, čitava država BiH
je pod prinudnom upravom imajući u vidu funkciju OHR. Bojim se da još uvek ne
postoji politička volja međunarodne zajednice da se pitanje Srebrenice reši na
pravi način, ali bih volela da me skorija budućnost demantuje, zbog preživelih
žrtava koje i danas pate.
Zaista, može li Bosna sa ovakvom vlašću, političkim
garniturama, Ustavom i nekonzistentnim odnosom međunarodne zajednice konačno
zakoračiti u neku normalnu budućnost, odnosno, može li - opstati?
DR. BROZ: BiH sa
segregacionsitičkim ustavom, etno-nacionalnim političkim oligarhijama na vlasti,
organizovanim kriminalom koji je pokrio sve segmente društva, najvećim delom
neaktivnom i nemotivisanom međunarodnom zajednicom nema izgleda da ikada
zakorači u normalnu budućnost. Dakle, mnogo toga se mora promeniti u ovoj zemlji
pre nego što se iskorači ka budućnosti uopšte.
Sto se tiče
opstanka BiH verujem da je on neupitan, i rado citiram prijatelja koji ima
običaj reći: „Vazda su Latasi Bosnom hodali, ali ih je ona uvek nadživljavala.“
Kakav razvoj događanja u Srbiji i šire očekujete nakon
što Kosovo eventualno postane nezavisno?
DR. BROZ: Imam utisak da će
radikalne desno orijentisane stranke u Srbiji (a njih je, nažalost puno)
pokušati iskoristiti buduću nezavisnost Kosova za destabilizaciju regije, jer će
im to biti i poslednji adut. Naravno, ne verujem u uspeh takvog pokušaja, ali mi
je unapred žao svih onih koji još uvek sanjaju Veliku Srbiju, obzirom da
političari koji im podstiču taj san,
zapravo čine sve da Srbija postaje sve manja i manja, a oni koji sanjaju i
glasaju za takve političare, najčešće nisu svesni do koje mere su manipulisani.
No, i većini građana Nemačke je nakon Drugog svetskog rata bilo potrebno više od
dvadeset godina da shvate ko i kako je manipulisao njima.
Vratimo se tzv. običnim ljudima sa prostora
ex-Jugoslavije. Koliko su brojni primjeri o "dobrim ljudima u vremenu zla"
kakav-takav argument za nadu u bolju budućnost, barem budućih pokoljenja svih
naroda i građana od Triglava do Đevđelije?
DR. BROZ:
Brojni primeri ljudi koji su iskazivali građansku hrabrost da politički orkestriranom
zlu kazu NE u ime svoje ljudskosti i moralnih normi, nisu kakav-takav već
najjači argument na kojem se zasniva legitimna nada svih etno-nacionalističkim
ludilima nezaraženih ljudi sa prostora zapadnog Balkana, da je bolja budućnost
ne samo moguća nego i neizbežna. Potrebno je samo postići kritičnu masu budnih i
odgovornih pojedinaca.
Jedna od Vaših knjiga (izdana 2005.) je "Imam petlju".
Šta je osnovna poruka iste i na šta implicira takav naslov?
DR. BROZ: Knjiga Imam petlju
je zbirka eseja o građanskoj hrabrosti, koje su po mom pozivu pisali autori iz
BiH i inostranstva. Ona predstavlja svojevrstan priručnik svim građanima, a
naročito mladim ljudima, šta uopšte znači građanska hrabrost, i istovremeno
šalje najvažniju poruku da svako ljudsko biće ima potencijal za iskazivanje
građanske hrabrosti, odnosno za suporotstavljanje svakom negativnom autoritetu
sa kojim se u životu može suočiti. U zemljama u kojima su na vlasti pretežno
negativni autoriteti u svim segmentima društva, ovakva knjiga postaje važan
udžbenik kako hodati uspravno i ne puzati.
Ova knjiga je od oktobra 2005. do danas
doživela 8 izdanja u Sarajevu.
Do sada je besplatno
distribuirano 23.000 primeraka knjige Imam petlju
pretežno građanima BiH ali i regije zapadnog Balkana, što je respektabilna cifra
naročito kada se ima u vidu da jedan primerak prosečno pročita po 4-5 čitalaca.
Znači da je već preko 100.000 čitalaca pročitalo. Ona nikoga ne ostavlja
ravnodušnim, jer predstavlja ogledalo u kojem moramo videti i svoje lice, iz
prošlosti i sadašnjosti, a na neki način i budućnosti.
Održali ste u posljednjih nekoliko godina brojna
predavanja i tribine po Europi te američkim univerzitetima. Kakvi su Vaši
generalni utisci sa tih nastupa?
DR. BROZ: Od
2000. do danas držala sam predavanja na preko 40 univerziteta u USA, kao i na
desetinama univerziteta u Evropi. Dakle, radi se o desetinama hiljada mladih
ljudi sa kojima sam radila.
Od
početka 2006. u BiH i regiji zapadnog Balkana održala sam preko 500 javnih
nastupa od čega preko 120 predavanja, radeći sa oko 25.000 pretežno
mladih ljudi. To iskustvo je zaista ogromno i raznoliko. Zajednički imenitelj
predstavlja činjenica da je tema građanske hrabrosti gotovo podjednako nepoznata
mladima sa različitih kontinenata, ali iz različitih razloga. Studenti u
zemljama koje imaju visoko razvijeno građansko društvo malo razmišljaju o tom
fenomenu jer im se čini manje potrebnim, a oni koji žive u zemljama koje još ne
prepoznaju šta jeste građansko društvo, najčešće nije imao ko da uputi u ovu
temu, počev od roditelja, preko učitelja do profesora. Dakle, univerzalnost
građanske hrabrosti je lako prepoznatljiva i nakon samo jednog predavanja i
čitanja možda samo jedne knjige o toj temi, mladi počinju da razmišljaju
drugačije, počinju da bivaju svesni svoje uloge i obaveze u društvu u kojem
žive. Kada će te uloge preuzeti i te obaveze ispuniti
zavisi od svakog od njih.
Više je nego očigledno da tzv. savremeni svijet itekako
oskudjeva u političarima i državnicima od formata, naročito svjetskog, pa su i
posljedice po svijet takve kakve jesu. S velikim razlogom upravo Vas pitam:
zašto je to tako?
DR. BROZ: Ne bih rekla da u
poslednjih dvadeset godina svet nije imao političare od formata, samo je pitanje
da li im je format pozitivan ili negativan. Bojim
se da većina današnjih političara, koji utiču svojim odlukama na svetsku
politiku, nažalost nemaju pozitivan predznak. Oni jesu jaki i veliki, ali su
istovremeno negativni autoriteti, a zašto je to tako trebalo bi pitati stotine
miliona ljudi koji su za njih glasali. Nisam sklona teoriji o imanentnom zlu u
svim ljudima. Pre bih rekla da su birači najčešće nesvesni zla koje pojedini
političari nose kao zaštitni znak svoje politike.
Na 27. godišnjicu smrti Josipa Broza Tita, nekoliko
stotina građana Sarajeva i BiH se okupilo na lokalitetu gdje je bila kasarna sa
njegovim (Titovim) imenom, sjećajući ga se s pijetetom i poštovanjem, ali i
nostalgijom. Duh predsjednika Tita još uvijek lebdi nad Bosnom i drugim
ex-jugoslavenskim republikama (negdje više, negdje manje). Ali, tu i tamo lebde
i duhovi Draže Mihailovića, Pavelića..., a oni su, naspram Titovog,
nepomirljivi. Koji od ovih nepomirljivih duhova će prevagnuti u nekoj
budućnosti, barem simbolično?
DR. BROZ: Već samim pitanjem ste
sugerirali jedini mogući odgovor, kada ste tačno precizirali „tu i tamo...“.
Tačno je da u pojedinim glavama
oživljavaju neofašistički i neonacistički nagoni kroz osove koji simbolizuju te
fenomene iz Drugog svetskog rata, ali je isto tako tačno da na celokupnom
prostoru SFR Jugoslavije nalazimo sve više i više titonostalgičara. Ljudi su
generalno ipak spremniji da pamte pozitivne istorijske ličnosti, jer se njima
uvek mogu samo ponositi.
Ovaj razgovor smo obavili u periodu nakon 4-tog, a
prije 25-tog maja. Imate li neku poruku barem za mlade i barem one rođene na
prostorima između Drine i Une te Neuma i Save.
DR. BROZ: Moja poruka je uvek
ista
svim mladim ljudima i svodi se na
konstataciju da svako ljudsko biće ima mogućnost izbora hoće li pristati na
negativni autoritet, ma ko on bio, ili će mu se aktivno suprotstaviti. To se
zapravo pojednostavljeno svodi na izbor između puzanja i uspravnog hoda. Svi smo
rođeni da hodamo uspravno, samo je potrebno da to naučimo na vreme.
Želim Vam i dalje puno uspjeha u Vašem javnom radu na
dobrobit svih ljudi dobre volje te hvala Vam velika za ovaj razgovor.
DR. BROZ: Hvala vama na
interesovanju za moj rad. Srdačan pozdrav vašim čitaocima.
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ
25.05.2007.
