"U IZVORE FINANSIRANJA MORAJU BITI UKLJUČENI, PO
SVIM PRAVNIM OSNOVAMA, I ONI KOJI SU RUŠILI..."!
Bedrudin GUŠIĆ
Cijenim da da nije potrebno, barem autohtonim
Banjalučanima, objašnjavati ko je Dipl. ing.
arh. Sead Zahirović. Za one koji nisu
Banjalučani, ili pak za naše mlađe sugrađane,
neka se kaže da je riječ o dugogodišnjem
poznatom i priznatom banjalučkom arhitekti,
direktoru Urbanističkog zavoda u našem gradu i,
zašto ne reći, sinu nekadašnjeg banjalučkog
muftije, tihog i plemenitog banjalučkog alima -
rahmetli hadždži hafiza Mehmed efendije
Zahirovića. Moj sagovornik je mnogostruko i
neraskidivo vezan za Ferhadiju džamiju i kao
takav imao je šta da kaže na temu njenog
rušenja, te obnove. Uostalom, uvjerite se i sami
iz razgovora koji slijedi, a kojeg, kao
svojevrsnu bajramsku hediju darujem vama, dragi
i poštovani sugrađani te ostali koji pokazujete
interes za moj i naš grad:
ORBUS: Dragi Seade, dragi prijatelju i
sugrađanine - dobro došao na stranicu
ORBUSA u
ime višestoljetnog simbola našeg grada!
ZAHIROVIĆ: Jako mi je drago da smo nakon više od
deset godina uspostavili kontakt i zahvaljujem
se na pozivu za ovaj intervju.
ORBUS:
Hoćeš li, u najkraćem, za naše čitaoce
reći kada si napustio naš grad i kuda su Te
putevi progonstva odveli?
ZAHIROVIĆ: Moja najuža porodica je Banjaluku
napustila koncem maja 1992. a ja sam još dugo
smatrao da mi je i dužnost i obaveza i u tim
teškim uvjetima ostati u svom rodnom gradu
smatrajući taj opstanak i jednim vidom otpora
zlu koje se dešavalo. U životu sam imao zaista
puno prilika da izaberem i neku drugu
sredinu,državu ili grad, sa većim mogućnostima u
egzistencijalnom ili profesionalnom smislu, ali
je Banjaluka bila moj izbor. Ali, za ostvarenje
jednog necivilizacijskog i kriminalnog projekta
stvaranja etnički čistih prostora razvijeni su,
međutim , bili različiti metodi, ponekad vrlo
grubi, a ponekad vrlo sofisticirani, lomljenja
kičme svim onima za koje je takva ideja iz bilo
kojih razloga bila neprihvatljiva.
Banjaluku sam napustio 24. decembra 1993.
Neopisiva sreća susreta sa ženom i djecom u
Hrvatskoj ,tuga što sam se odvojio od najbližih
koji su ostali u Banjaluci sa predosjećajem da
svog plemenitog rahmetli oca više neću vidjeti.
Nažalost, tako je i bilo.
Imao sam neki duboki unutarnji otpor da
prihvatim bilo koji vid izbjegličkog statusa i
čvrst stav da idem tamo gdje vlastitim radom
mogu osigurati egzistenciju svojoj porodici. Na
sreću, u tom sam i uspjeo i već u aprilu
1994.dobio zaposlenje u Bahreinu, maloj ali
prosperitetnoj državi Arapskog zaliva. Za
nekoliko mjeseci pridružila mi se i porodica. U
zemlji izrazite konkurencije i bez ikakvih
posebnih privilegija morao sam se boriti za svoj
status. Nekoliko godina sam radio za lokalne i
internacionalne konsultantske kuće, a od 1998.
radim u Ministarstvu stanovanja i javnih radova
na poslovima urbanističkog planiranja
i arhitektonskog projektiranja
ORBUS: Bio si, kako i ja, kao i mnogi naši
sugrađani, neraskidivo vezan za Ferhadpašinu
džamiju, ne samo zbog činjenice što Ti je
rahmetli babo decenijama službovao u njoj i bio
muftija banjalučki, već i po, da kažem,
lokalpatriotskoj liniji, te stručnoj. Ferhadija
je trajala 414 godina, odolijevala raznim
ljudskim i prirodnim nemanima, ali četničkoj
nije mogla. Kako si Ti doživio taj 7. maj 1993.
i njeno rušenje?
ZAHIROVIĆ: Ne volim upotrebu riječi četnik kad
se veže za svu tragiku zbivanja na našim
prostorima. To mi pomalo liči na amnestiranje
ili bar sužavanje odgovornosti i uloge mnogih
institucija i hiljada pojedinaca koji su
učestvovali u stvaranju i provođenju jednog
velikodržavnog projekta a ne nose stigmu
četnika i četništva. Tu su svi oni tvorci kulta
po kojem je za ostvarenje tog projekta sve
dozvoljeno pa tako i nož koji je stavljen u ruke
najprimitivnijeg dijela sljedbenika te ideje.
Među te svakako spadaju i akademici, pjesnici,
književnici, šekspirolozi, naučnici, novinari,
vladike, urbanisti, arhitekti itd. Nije se
Urbanistički zavod ni na koji način ogradio od
barbarskog uništenja onoga što predstavlja
genius loci grada već je pristupio bez
prigovara i komentara izmjeni urbanističkog
plana kao da se ništa nije desilo. Nije Zavod za
zaštitu spomenika kulture reagirao iako su mu
upravo porušeni objekti bili u najvećem dijelu
predmet rada i razlog egzistencije. Prevladala
je arhaična svijest, iracionalni tip mišljenja i
antietičko ponašanje. Tog 7.maja 1993.konačno
sam napustio iluzije da u takvom okruženju
čovjek sa imalo samopoštovanja i osjećaja
slobode može opstati.
ORBUS: Jedan si od onih što su nekoliko dana
nakon rušenja Ferhadije dao svoj stručni i
ljudski doprinos adaptiranju dijela prizemlja
zgrade Odbora Islamske zajednice (danas:
Medžlisa) u Ferhadpašin mesdžid. Da li si tada
mogao da pretpostaviš koliko dugo će taj mesdžid
biti zamjena za Ferhadiju, barem u smislu
molitvenog prostora??
ZAHIROVIĆ: Bio sam svjestan da će to privremeno
rješenje dugo potrajati, ali sam istovremeno bio
potpuno siguran da će se Ferhadija kao i mnoge
druge džamije uz Božiju pomoć obnoviti, odnosno
da jedan anticivilizacijski projekt mora
propasti. Znao sam takođe da je obnova takvih
objekata složeniji proces od izgradnje novih
prema savremenim tehnologijama i metodima
građenja, da će biti potrebna velika sredstva i
dobro organizirane stručne snage da taj
historijski zadatak uspješno obave. Može zvučati
neskromno, ali mi se činilo da ću u tom
procesu i ja imati značajnu ulogu.
ORBUS: Sigurno Ti je poznato da je izvedbeni
projekt za obnovu Ferhadije izradio prof.
Hamidović, sa Arhitektonskog fakulteta u
Sarajevu. Da li si bio konsultovan i u jednoj
fazi izrade projekta te da li si imao priliku da
ga vidiš?
ZAHIROVIĆ: Poznato mi je da je izvedbeni projekt
izradio prof. Hamidović, a uvjeren sam da je to
urađeno stručno i kvalitetno te da su provedene
potrebne revizije. Nisam imao priliku da vidim
projektnu dokumentaciju niti sam bio konsultiran
u bilo kojoj fazi pripreme i izrade
dokumentacije iako sam Odlukom Rijaseta Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini od 9. januara
2002. imenovan za člana komisije za stručno
praćenje izrade projekta.
ORBUS: Da li Ti je, kao poznatom i priznatom
banjalučkom arhitekti, čovjeku koji je blizak
Ferhadiji po nekoliko osnova i od rođenja, iko
ponudio da budeš kooptiran u tim ljudi za obnovu
džamije?
ZAHIROVIĆ: Odgovor bi mogao biti i da i ne. Iz
predhodnog pitanja se vidi da sam bio formalno
uključen, ali stvarno nisam bio. Mogao bih
navesti još par sličnih primjera. To me ne
obeshrabruje pa ću i dalje biti spreman da u
granicama svojih mogućnosti dam svoj doprinos u
bilo kojoj formi. Međutim,u nekoj potencijalnoj
situaciji i sa nekom ključnom ulogom u procesu
insistirao bih na čvrsto zasnovanom programu,
jasno podijeljenim odgovornostima,
profesionalnom odnosu i punoj transparentnosti.
Neko slično viđenje sam u pismenoj formi
dostavio Islamskoj zajednici u Banjaluci u
septembru 1999.na što nikad nisam dobio zvaničan
odgovor. Tu sam iznio svoje mišljenje o
neophodnosti izrade čvrstog programa aktivnosti
za realizaciju tako složenog projekta uključujći
sve one faktore koji omogućuju njegovu uspješnu
realizaciju.
ORBUS: Da li Ti je poznat sastav tima (ili, kako
se već zove to tijelo) za obnovu i ima li u
njemu Banjalučana, barem na bitnim pozicijama?
ZAHIROVIĆ: O tome pouzdano znam samo onoliko
koliko je objavljeno u listu Merhamet 1.jula ove
godine. Tu se navode članovi Upravnog odbora i
čelni ljudi projektne grupe, a među njima nema
banjalučkih predstavnika. Teško mi je shvatiti
da se u tom sastavu ni u kojoj ulozi ne
nalazi i prof. dr. Sabira Husedžinović koja se
godinama predano bavi zaštitom
kulturno-historijskog naslijeđa i to prvenstveno
onog u Banjaluci. Ovdje ću iznijeti jedan stav
koji se mnogima neće svidjeti. Bez obzira koliko
je Ferhadija atraktivna ona ne zaslužuje da se
jedan tako reprezentativan tim fokusira na samo
njenu obnovu jer je problem, čak sveden samo na
Banjaluku ,daleko širi i kompleksniji.
Arnaudija i Gazanferija džamija su takođe
izvanredno značajni objekti. Male džematske
džamije su u nekom smislu možda jedino
autentično naše, a njihova obnova uveliko teče
,uglavnom stihijski, na osnovu nepotpune
dokumentacije, bez organiziranog stručnog
nadzora i često, sa stručnog stanovišta
gledajući , sa poraznim rezultatima.
Među razlozima da se, uslovno govoreći,
Banjalučani nalaze u svim tijelima pa i na
ključnim pozicijama u svim aktivnostima vezanim
za obnovu Ferhadije vidim prije svega u
činjenici da je to možda najčvršća simbolička
veza sa gradom koji je većina morala napustiti,
da je to najsnažniji integrativni faktor svih
onih koji su tu živjeli , onih koji se nadaju
povratku i onih malobrojnih koji u Banjaluci još
žive.
ORBUS: Od polaganja kamena temeljca do danas
proteklo je više od četiri godine, a obnova
Ferhadije još nije započela i, što je najgore,
ne zna se kada će otpočeti. Kako Ti tumačiš tu
činjenicu i kako bi Ti koncipirao obnovu da si
bio pitan?
ZAHIROVIĆ: Nije dovoljno započeti radove, treba
se planirati kako i kada bi radove trebalo
završiti, za to treba imati vrlo ozbiljan
program realizacije, a ne znam da li tako nešto
postoji. Način financiranja je svakako jedan od
bitnih elemenata tog programa sa jasnim
izvorima i dinamikom pristizanja sredstava. Na
tim osnovama vjerovatno bi trebalo formirati
jedno profesionalno tijelo, recimo Direkciju za
izgradnju, sa jasnim ovlaštenjima i zadacima
.Takav profesionalni tim bi po prirodi stvari
morao biti lociran u Banjaluci . Pored Ferhadije
takav tim bi pružao profesionalne usluge kod
obnove ostalih objekata u Banjaluci , po
mogućnosti i u regiji, odnosno u području
Banjalučkog muftijstva. Ovaj tim ne isključuje
ekspertnu pomoć iz BiH ili svijeta već naprotiv,
omogućava efikasnost te pomoći.
ORBUS: Neki naši sugrađani od struke i
entuzijazma se zalažu za reviziju projekta,
posebno sa stanovišta statike i osiguranja od
eventualnih zemljotresa, s obzirom da je naš
grad lociran na trusnom području. Šta Ti misliš
o tome?
ZAHIROVIĆ: Ne vjerujem da je projekt mogao
zanemariti pitanje stabilnosti, ali su mogući
različiti pristupi i metode kako tu stabilnost
obezbjediti kod objekata gdje se u
rekonstrukciji ili zapravo potpuno novoj
izgradnji fizički nepostojećeg objekta očekuje
puna autentičnost nekadašnjeg objekta. Mora se
imati na umu da zaštita kulturno-historijskih
vrijednih objekata pored formalno oblikovnih
komponenti podrazumijeva i tehničko-tehnološke
i druge materijalne komponente koje ponekad mogu
biti i primarne.
Objekti tipa Ferhadije vuku porijeklo iz
izrazito trusnih područja Male Azije i
preživjeli su do danas zahvaljujući
višestoljetnom iskustvu građenja u takvim
uvjetima sa odgovarajućim tehnikama i
tehnologijama građenja. Pretpostavljam da
projekt podrazumijeva ove principe obnove.
ORBUS: Ovih ramazanskih dana su otpočela
otkopavanja kamenih blokova srušene Ferhadije na
deponiji gradskog smetljišta u Ramićima, a u
cilju njihovog dovoženja na lokalitet srušene
džamije. Može li se minirani kamen ponovo
koristiti za gradnju objekta i da li je bilo i
drugih mogućnosti u pogledu obezbjeđenja
građevinskog materijala - kamena?
ZAHIROVIĆ: Stručnjaci za ispitivanje materijala
će ocijeniti šta se od tog materijala i za koju
svrhu može eventualno koristiti .Nešto od tih
ostataka može imati posebnu vrijednost kao
model u prirodnoj veličini po kome se može
graditi faksimil odnosno vjerodostojna
interpretacija ranijeg stanja. To može biti
posebno korisno kod finih, ukrasnih detalja za
koje često i ne postoje vjerodostojni snimci.
Veći dio tih ostataka će, najvjerovatnije naći
neku svoju primjenu, ali će se novi kamen istih
karakteristika morati obezbijediti.
ORBUS: U proteklih 5-6 godina, sa najviših
mjesta u IZ-e BiH su pristizale kontroverzne
informacije po pitanju obezbjeđenja financijskih
sredstava za obnovu Ferhadije - te ima para, pa
onda nejma para, traže se po svijetu mogući
izvori. U tom kontekstu su eksponirana i imena
nekih institucija ili pojedinaca u svijetu
("Duša Europe" i gospodin Rivs, pa princ Čarls i
sl..). Prema posljednjim informacijama, Rijaset
IZ-e BiH je donio odluku o prostiranju sergija
po bh. muhadžirluku u svrhu prikupljanja
financijskih sredstava za obnovu naše Ljepotice.
Kako bi Ti načinio financijsku kontrukciju
obnove?
ZAHIROVIĆ: O načinima financiranja koje ti
navodiš ne znam ništa, ali znam za neke druge
inicijative, za sada još u potpunosti
nepotvrđene pa ih ovdje ne bih ni komentirao.
Izvori financiranja će sigurno biti višestruki,
troškovi vrlo visoki, pare će vremenski
neravnomjerno pristizati, ali se sve treba
programirati za konačan završetak. Posebno je
važno da sve bude transparentno da se ne bi
ostavio prostor za kojekakva nagađanja vezana za
utrošak sredstava. Za to treba biti zaduženo
posebno tijelo. U izvore financiranja moraju
biti uključeni, po svim pravnim osnovama i oni
koji su rušili, svakako građani Banjaluke, a
onda svi drugi pa makar njihov udio bio i
najveći. Što se tiče sergija i takav doprinos je
dobro došao, to je i dio naše tradicije, ali je
najmanje pogodan vid za jednu vrlo ozbiljnu
investiciju. Znamo da su se i u prošlosti ovako
monumentalni objekti gradili na vrlo čvrstim
investicionim osnovama, strogo reguliranim
pravilima trošenja sredstava što se utvrđivalo u
vakufnamama čija se pravila poštuju do danas.
Vjerujem da je moguće znatna sredstva
obezbijediti i putem banaka, bar onih koje
posluju na islamskim principima, a takvih je već
mnogo širom svijeta i ne samo u pretežno
islamskim zemljama. Uvjeren sam takođe da bi
se i putem jednog savremenog instituta vakufa
prikupila vrlo značajna sredstva. Sve to vidim
kao dio Projekta obnove.
ORBUS: Može li se zamisliti obnova zdanja
najpoznatijeg banjalučkog vakifa bez učešća
majstora iz Turske, naprimjer?
ZAHIROVIĆ: Turska je izuzetno bogata objektima
visoke kulturno-historijske vrijednosti.
Imaju razvijen sistem zaštite, razvijene
institucije i najvećim dijelom očuvana
tradicionalna umijeća gradnje. Njihova iskustva
su dragocjena, a spremnost na pomoć dokazana.
Pitanje je kako tu pomoć iskoristiti. Po jednom
scenariju njihovi majstori mogu doći, uraditi
posao i otići. Po nekom drugom scenariju, uz
njihove majstore/eksperte mogu se osposobiti
domaći mladi ljudi koji će za nekoliko godina
biti spremni da samostalno preuzmu slične
zadatke. Nakon Ferhadije, recimo, Arnaudija.
Profit je višestruk: školovanje, iskustvo,
zaposlenje, održiv povratak. Tako osposobljeni
kadrovi će vjerovatno biti kasnije i promotori
razvoja kamenoklesarske industruje jer će im
biti izvor egzistencije. I pored značajnih
prirodnih resursa ta industrija je u BiH
nerazvijena. Mislim da je i ovaj aspekt važan
dio PROJEKTA OBNOVE kulturno-historijske baštine
jer dobiva karakteristike razvojnog projekta što
opet otvara vrata prema fondovima i
institucijama koji mogu značajno pomoći
financiranju obnove.
ORBUS: Kako tumačiš činjenicu da Banja Luka ima
na papiru muftiju
koji ne živi u našem gradu niti njegovoj regiji,
a što je bitno i za priču o obnovi Ferhadije (i
ne samo za tu priču)?
ZAHIROVIĆ: Banjaluka ima muftiju, a koliko
vremena provodi u Banjaluci ne znam. Već 5-6
godina redovito provedem kraće vrijeme u
Banjaluci, posjetim ga, svaki put budem lijepo
primljen i na tom mu se zahvaljujem. U razgovoru
je nezaobilazna tema i obnova džamija, a tu bi
mu zaista trebala snažnija stručna pomoć. Kad bi
postojao jasan i usvojen program obnove u čiju
bi se realizaciju uključili svi oni koji mogu
dati svoj doprinos bilo bi mu mnogo lakše dati
odgovor na mnoga pitanja koja mu se postavljaju.
ORBUS: Ako sam propustio neko bitno pitanje na
ovu temu - bujrum, dopuni me i iznesi neki svoj
prijedlog i viđenje.
ZAHIROVIĆ: Puno bi se još moglo reći, ali bih
naglasio da bi bilo posebno važno i korisno
podržavati, sačuvati i konstruktivno usmjeriti
interes Banjalučana za obnovu Ferhadije jer je
to između ostalog možda najjača veza sa našim
gradom. Vjerujem da će mnogi na ovu temu moći
još dosta reći..
ORBUS: Želeći Ti svako dobro u daljnjem životu i
radu, zahvaljujem za ovaj razgovor.
ZAHIROVIĆ: Ja tebi isto želim i zahvaljujem se
na pozivu za ovaj razgovor.
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ
04.11.2005.
UDARITE
ZA PJESMU BANJALUKO
