TOP
Intervju sa: prof. dr. Sabirom Husedžinović
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ
|
Prof. dr. SABIRA HUSEDŽINOVIĆ, docent na
Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu i stručni
savjetnik za kulturno-historijsko naslijeđe u
Ministarstvu za kulturu i sport FBiH
Ruševine
Banjalučke ljepotice Ferhadije, svjedoče o
barbarizmu rušilaca kojem su kumovali i
poglavice »svetog naroda« što u svakoj molitvi
trube o Kosovu, što je najviši stepen nebeskog
patriotizma, od koga pripadnicima nebeskog
naroda krv na oči pada i spremni su odmah da idu
u »sveti rat« i da ginu za svoje vođe kao i u
svim dosadašnjim ratovima, koji su bili
osvajački i genocidni.
Ferhadija je srušena do temelja dok je crkva
»svetog naroda« nedaleko od nje ostala čitava.
Zato što pripada rušiocima zatrovanih mržnjom
prema svemu drugom i drugačijem. Riječ je o
stanju koje bi se moglo odrediti kao teška
bolest tog naroda. Nameće se pitanje; da li se
crkveni svećenik barem nekad zastidi pred Bogom
kad pogleda prostor na kojem je stajala druga
bogomolja?
Ili obhrvan svetosavljem kao poglavica »svetog
naroda« u svakoj molitvi pravda i uzdiže
herojstvo barbara na najviši stepen nebeskog
patriotizma. (op.ur.)
|
|
Prof. dr. SABIRA HUSEDŽINOVIĆ, docent na
Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu i stručni
savjetnik za kulturno-historijsko naslijeđe u
Ministarstvu za kulturu i sport FBiH:
"POČETAK OBNOVE BANJALUČKE FERHADIJE JE
NEORGANIZOVAN I MORALO SE KORISTITI ISKUSTVO
OBNOVE STAROG MOSTA U MOSTARU"!
Biografija
Sabira Husedžinović diplomirala na
Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u
Sarajevu, specijalizirala i magistrirala na
Postdiplomskom studiju iz zaštite i proučavanja
graditeljskog naslijeđa na Arhitektonskom
fakultetu u Beogradu, a doktorirala na
Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu iz iste
oblasti.
Svoj naučnoistraživački rad dr. Sabira
Husedžinović započela je u Zavodu za zaštitu
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH
odmah po završetku studija, baveći se
proučavanjem i zaštitom brojnih objekata
kulturnog naslijeđa, kako sakralnih, tako i
stambenih, javnih i starih gradova, a posebno
ambijentalnih cjelina, što je i nastavila u
Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i
prirodnog naslijeđa u Banjoj Luci.
Napravila je veći broj projekata za sanaciju i
obnovu objekata kulturnog naslijeđa i objavila
veliki broj stručnih i naučnih radova u domaćim
i stranim časopisima posvećenim ovoj
problematici. Učestvovala je na brojnim naučnim
skupovima sa temama o obnovi kulturnog naslijeđa
u raznim gradovima širom svijeta. Kao
koordinator Savjeta Evrope za kulturno naslijeđe
vodila je vrlo uspješno manifestaciju “Dani
evropskog naslijeđa”, koja je imala veliki broj
aktivnosti, gdje je posebno potencirala značaj
podizanja svijesti o kulturnom naslijeđu kao
dijelu kulturnog identiteta svih naroda koji
žive na ovim prostorima. Dobila je medalju za
rad na zaštiti i obnovi objekata graditeljskog
naslijeđa. Docent je na Arhitektonskom fakultetu
u Sarajevu a zaposlena je kao stručni savjetnik
za kulturno-historijsko naslijeđe u Ministarstvu
za kulturu i sport FBiH od 1995.
GUŠIĆ: Prvo, dobrodošla na ovaj muhabbet za
javnost i predlažem da se, kao stari prijatelji,
sugrađani i saradnici, ni ovom prilikom ne
persiramo.
HUSEDŽINOVIĆ: Hvala na pozivu za ovaj razgovor,
smatram Tvoj rad vrlo korisnim, posebno za naše
sunarodnjake u dijaspori koji su napustili
domovinu u toku rata 1992/95. i kojima je svaka
informacija dragocjena.
GUŠIĆ: Budući da si najveći dio svog banjalučkog
radnog vijeka provela u Zavodu za zaštitu
spomenika kulture, kako ocjenjuješ ulogu te
institucije za vrijeme agresije na BiH, posebno
sa aspekta zaštite spomenika islamske
arhitekture u našem gradu?
HUSEDŽINOVIĆ: Zavod za zaštitu
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa
Banja Luka je u početku, u vrijeme rušenja
islamskih objekata kulturno-historijskog
naslijeđa, imao profesionalan stav u smislu
pismenih zahtjeva upućenih odgovarajućim
organima u opštini, da se sačuvaju ostaci
porušenih objekata na licu mjesta. Tada sam još
radila u ovom Zavodu, pa sam inicirala pisanje
ovih zahtjeva. Međutim, kasnije su se stručnjaci
ovog Zavoda povukli od bilo kakvih aktivnosti.
Pošto sam dobila otkaz, izgubila sam svaki
kontakt sa tim Zavodom.
GUŠIĆ: Ferhadija je naša rana neprebolna. Kako
si doživjela njeno rušenje te odvoženje ruševnih
ostataka na deponiju gradskog smetljišta?
HUSEDŽINOVIĆ: Sasvim je sigurno da sam rušenje
najznačajnije banjalučke džamije, kao i
Arnaudije (pošto je izvršeno u isto vrijeme),
doživjela kao atak na vlastiti život. Vadila sam
iz ruševina vrijedne komade sa ukrasnom kamenom
plastikom. Osim toga sam fotografisala ostatke u
čemu su mi ljudi iz Medžlisa Islamske zajednice
svim silama pomagali.
GUŠIĆ: Da li su pripreme za obnovu najpoznatije
banjalučke džamije, po Tvojoj ocjeni, bile
adekvatno osmišljene u organizacionom,
financijskom i tehničkom pogledu?
HUSEDŽINOVIĆ: Smatram da je početak obnove
najznačajnije banjalučke džamije neorganizovan i
da se moralo koristiti iskustvo obnove Starog
mosta u Mostaru. Čula sam da je formirana
Komisija za obnovu džamije, čiji je član
projektant prof. dr. Muhamed Hamidović, a glavni
koordinator radova gospođa Tina Wick, član
Švedske organizacije za zaštitu kulturnog
naslijeđa. Ova organizacija je puno učinila na
obnovi objekata kulturnog naslijeđa kod nas
poslije rata 1992/95. Gospođa Tina Wick je i
član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.
Koji su ostali članovi ovog tima, kakvi su
njihovi planovi kao i koji su datumi završetka
radova, to nije objavljeno, sigurno bi se o tome
mogao informisati kod Medžlisa Islamske
zajednice Banja Luka.
GUŠIĆ: Nedavno sam radio intervju sa našim
sugrađaninom dipl. ing. arh. Seadom Zahirovićem.
Budući da ste obadvoje ljudi od struke i
entuzijazma, posebno banjalučkog, evo istog
pitanja i za Tebe: da li si bila uključena i u
jednu fazu izrade izvedbenog projekta Ferhadije?
HUSEDŽINOVIĆ: Prilikom početnih radova na
projektu, koji je radio Arhitektonski fakultet u
Sarajevu bila sam uključena kao konsultant, gdje
sam dokumentacijom koju sam dala, kako tehničkom
tako i fotodokumentacijom (koja je poslužila za
izradu projekta), nastojala utjecati da se
dobije autentičan izgled džamije koju je ona
imala prije rata 1992/95.
GUŠIĆ: Da li si bila konsultirana ili na bilo
koji način uključena u fazama nakon izrade i
prezentacije projekta?
HUSEDŽINOVIĆ: Nakon izrade projekta u ostalim
fazama nisu me pozivali niti uključivali u bilo
kakve aktivnosti oko projekta.
GUŠIĆ: Imaš li, uopće, informacije da li će biti
ispoštovani temeljni stručni i metodološki
kriteriji u obnovi objekta ovakve vrste i
ovakvog kulturno-historijskog značaja?
HUSEDŽINOVIĆ: Arhitektonski fakultet bio je
nosilac izrade projekta i izdao je dvije Studije
sa djelomičnim informacijama o projektu iz kojih
bi se moglo zaključiti, da su ispoštovani
metodološki principi obnove. Međutim, pošto u
Studijama nisu dati detalji to bi se samo moglo
vidjeti u projektu. Moralo bi se i ispitati jesu
li dovoljna planirana statičko-konstruktivna
osiguranja objekta, s obzirom na to da se
objekat nalazi na seizmičkom području.
GUŠIĆ: Prema posljednjim informacijama iz našeg
grada u toku je dovoženje ruševnih ostataka
Ferhadije sa deponije gradskog smetljišta,
njihovo smještanje na lokalitet srušene džamije,
te na neki drugi lokalitet u užoj okolici Banja
Luke. Neki mediji su to objavili kao vijest da
je započela obnova. Da li se to još uvijek može
smatrati početkom obnove?
HUSEDŽINOVIĆ: Mislim da se to ne bi moglo
smatrati početkom obnove, zbog toga što još
uvijek na samom lokalitetu nisu napravljeni
nikakvi početni radovi koji bi govorili u prilog
tome. Sigurno je i sama aktivnost vađenja
ostataka porušenih džamija pozitivna, s tim što
čišćenje ovih ostataka i njihovo deponovanje
mora biti u skladu sa principima zaštite sa
posebnim označavanjem i mogućim korištenjem u
budućoj obnovi. Smatram da pranje kamena,
posebno kemikalijama ne bi smjelo doći u obzir,
moralo bi se vršiti suho čišćenje ovih ostataka,
te temeljito ispitivanje njihove nosivosti, kao
i utvrđivanje i označavanje njihovog mjesta u
budućem objektu.
GUŠIĆ: U medijskim izvještajima i izjavama nekih
relevantnih zvaničnika nigdje se ne spominje
termin "obnova kompleksa Ferhadije", što
uključuje tri njena turbeta, šadrvan, ogradu,
kapiju, sahat kulu, ili se sve to, jednostavno,
podrazumjeva. Da li Ti je poznato da je
izvedbeni projekt uključio sve sadržaje koji su
pripadali nekadašnjem kompleksu naše Ljepotice i
da li se mogu očekivati autentične kopije svega
navedenog?
HUSEDŽINOVIĆ: Projektom su uključeni osim Sahat
kule, svi ostali objekti kompleksa koji su tu
bili prije rata 1992/95.
GUŠIĆ: Još jedno nezaobilazno pitanje: ko treba
da finansira obnovu kompleksa Ferhadije džamije,
u principu?
HUSEDŽINOVIĆ: Po Zakonu o provedbi odluka
Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika
uspostavljenih po Anexu 8. Općeg mirovnog
sporazuma za mir u BiH iz 1995. vlade
odgovarajućeg entiteta su dužne da obnavljaju
objekte koji su proglašeni nacionalnim
spomenicima a koji su na njihovom području.
Vlada F BiH je tako obnovila veliki broj
objekata svih konfesija na svom području. Pošto
postoji isti Zakon i u drugom entitetu, Vlada
ovog entiteta morala bi se pobrinuti za obnovu
ovog objekta. Svakako bi se morale animirati
različite međunarodne organizacije (Svjetska
banka i vlade prijateljskih država) u smislu
finansijske pomoći, s obzirom na to da se radi o
objektu visokih kulturno-historijskih
vrijednosti.
GUŠIĆ: Druga banjalučka znamenita džamija,
"posestrima" Ferhadije, Arnaudija, je kao što
znaš, srušena skoro istovremeno kad i Ferhadija.
O njenoj obnovi se još ništa ne govori, kao ni o
obnovi Gazanferije, preko Vrbasa. Kako to
komentiraš?
HUSEDŽINOVIĆ: Smatram da bi se moralo ubrzo
početi sa izradom projekta za Arnaudiju džamiju,
odnosno bilo bi neophodno formirati stručnu
organizaciju koja bi imala zadatak da napravi
plan i organizuje pravilnu obnovu ostalih
džamija u Banjoj Luci.
GUŠIĆ: Poznato mi je da si bila pripremila jednu
knjigu o banjalučkom kulturno-historijskom
naslijeđu. Da li je knjiga izašla iz štampe i
ako nije, kada će?
HUSEDŽINOVIĆ: Knjiga sa naslovom “Dokumenti
opstanka” koju sam napisala sadrži historiju
prostornog i graditeljskog razvoja Banje Luke do
rata 1992/95. sa opisom vrijednih sakralnih
objekata svih konfesija, sa posebnim naglaskom
na objekte islamskog graditeljstva. Vrijednosti
ovih objekata kao i njihova rušenja i mogućnosti
obnove detaljno su opisani u knjizi.
Smatram da će knjiga biti korisna pri budućoj
obnovi, pošto sadrži metodologiju obnove brojnih
objekata kulturnog naslijeđa u svijetu, od
Poljske do Samarkanda, kao i svih naših
susjednih država. Posebno sam obradila različite
pristupe obnovi kod nas (od pravilnih do
devastacija), koji su izvršeni poslije rata
1992/95. Knjiga ima veliki broj arhitektonskih,
tehničkih, geodetskih i grafičkih priloga kao i
fotografija u boji. Zbog izvjesnih finansijskih
poteškoća došlo je do zastoja štampanja.
GUŠIĆ: Kada god radim intervju sa ljudima od
struke, ma koliko se trudio da pitanjima
zadovoljim eventulnu znatiželji čitatelja te
svoju, svjestan sam da su ostala i mnoga koja
nisam postavio, a bitna su. Stoga, ako sam
propustio Tebe da upitam nešto bitno na temu
obnove kulturno-historijskih objekata u Banja
Luci, bujrum, iznesi svoj prijedlog, mišljenje,
kritiku, sugestiju i sl.
HUSEDŽINOVIĆ: Smatram da su neke od obnovljenih
džamija u Banjoj Luci izgrađene sa nedostatkom
poštivanja nekadašnjeg izgleda, čime se izgubila
njihova vrijednost, kao i vrijednost čitavog
ambijenta. Svakako bi se morala formirati
stručna organizacija koja će sistematski i
planski pristupiti obnovi ostalih džamija.
Kako je obnova naslijeđa kompleksan zadatak
kojim se nastoji vratiti dio izgubljenog
historijskog identiteta ambijentima koji su bili
srasli sa baštinom, to ona traži zajedničko
djelovanje svih, kako izvođača tako i korisnika,
čime će se očuvanje naslijeđa učiniti mogućim.
Sasvim je sigurno da naš osnovni zadatak mora
biti očuvanje kontinuiteta prostornih odnosa
obnovom objekata koji su tu postojali, kako bi
se ljudi htjeli vratiti, odnosno kako bi se
stvorili ambijenti koji su tu postojali prije
rata 1992/95.
GUŠIĆ: Hvala Ti za ovaj razgovor i želim Ti puno
zdravlja te uspjeha u Tvom stvaralačkom radu, na
dobrobit našega grada, Domovine i svih ljudi
dobre volje.
17.11.2005.
UDARITE
ZA PJESMU BANJALUKO
