TOP
BAKHTYAR ALJAF,
Direktor Međunarodnog instituta za
bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), Ljubljana, SLOVENIJA:
"NAŽALOST, OVAJ SVIJET JE PUN
NEPRAVDI I PROTIV NEPRAVDI SE MORAMO BORITI"!
BAKHTYAR ALJAF,
Direktor Međunarodnog
instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES),
Ljubljana, SLOVENIJA
Novinarstvom se
još uvijek povremeno bavim, jednostavno vam uđe u krv i to je
tako....Globalizacija ne smije biti jednostrana i jednosmjerna,
to mora biti dvosmjerni proces....Strani vojnici ne mogu umiriti
situaciju u Iraku, odgovor na to pitanje moraju potražiti irački
građani, jer to je njihova zemlja... Osobno se protivim smrtnoj
kazni.... Po svemu sudeći novi (stari) premijer biće Vojislav
Koštunica. Mislim, da Koštunica prije svega nije dobro rješenje
za Srbiju, a time i za susjede posebno BiH i to nije nikakva
novost....Nažalost protiv fašizma se još uvijek moramo
boriti....Nezavisnost Kosova neće prouzrokovati faktičke
nestabilnosti u regiji, jer Kosovo funkcionira kao nezavisno već
od 1999.godine i ingerenciju nad Kosovom ima UN odnosno UNMiK i
kosovske privremene vlasti...Reforma policije je u ovom trenutku
veći prioritet od samih ustavnih promjena....ali nažalost ovaj
svijet je pun nepravdi i protiv nepravdi se moramo svi boriti.
Nisam od onih ljudi koji se predaju.
|
|
Već duže vrijeme ORBUS prenosi analize
Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz
Ljubljane, Slovenija, koji redovno analizira događanja na Bliskom istoku i
Balkanu. Veliko interesovanje naših čitalaca za ove analize pokazuje da su
strateške studije i analize političkog stanja u dotičnim regionima urađene
detaljno, profesionalno i objektivno, što ovom institutu daje još veći
kredibilitet i povjerenje. Iz razloga što te analize već duže vrijeme vidljivo
vode krajnjim stvarnim rezultatima, upravo zbog toga je želja naših čitalaca da
zavirimo iza kulisa i da im detaljnije predstavimo djelatnike ovog renomiranog
instituta iz Ljubljane. U tu svrhu je naš kolumnista i urednik Bedrudin Gušić
napravio intervju u kojem je predstavljen direktor instituta BAKHTYAR ALJAF i
njegov životni i profesionalni put. (op. gl. urednik Čavkić)
Najprije, izrazio bih Vam dobrodošlicu u svoje
i u ime naših čitalaca kojima želim da Vas predstavim i u jednom neposrednom
razgovoru.
ALJAF: Hvala. Počašćen sam, da imam priliku
dati intervju za cijenjen medij kao što je vaš, kojeg povremeno pratim i čitam,
posebno intervjue, koje Vi imate sa eminentnim ličnostima iz BiH i inostranstva,
koji su svojim životom ili javnim djelovanjem vezani za BiH...
Zamolio bih Vas da se ukratko predstavite,
odnosno svoj životni i profesionalni put od zavičaja do Ljubljane.
ALJAF: Rođen sam u Kirkuku na sjeveru
Iraka. Pošto je moj otac bio sudija najmanje vremena sam živio u Kirkuku, dok
sam djetinjstvo proveo u Duhoku. Poslije završene srednje škole došao sam u
tadašnju SFRJ. Živio sam u Hrvatskoj, Srbiji neko vrijeme i u BiH. Nekoliko
godina radio sam kao novinar i dopisnik za nekoliko novina sa Bliskog istoka.
Poslije novinarske karijere profesionalni put sam nastavio na Međunarodnom
institutu za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) u Ljubljani.
Novinarstvom se još uvijek povremeno bavim, jednostavno vam uđe u krv i to je
tako.
Hoćete li, u najkraćem, izložiti kako je i kada
rođena ideja za formiranjem IFIMES-a i zašto mu je sjedište baš u Ljubljani?
ALJAF: Ideja za Međunarodni institut IFIMES
rođena je sredinom 90-tih godina prošlog stoljeća kada smo okupili različite
pojedince iz svih dijelova svijeta sa namjerom, da damo svoj doprinos izgradnji
boljeg Bliskog istoka i Balkana u svim segmentima života. Ljubljana i općenito
Slovenija nije klasični Zapad niti klasični Istok i na neki način su dobro
pozicionirane za praćenje i istraživanje i Bliskog istoka i Balkana, jer su
istovremeno na neki način tako blizu ali i tako daleko. Te dvije regije su po
mnogome slične i nije slučajno, da su obje regije sve do početka prošlog
stoljeća bile jedan Department u američkom State Departmentu.
Pa, da krenemo najprije od Bliskog istoka,
jednog od "dežurnih" svjetskih kriznih žarišta i jedne od dominantnih zona Vaših
istraživanja i analiza. Jeste li i u kojoj mjeri već našli neke zajedničke tačke
između "različitih politika, nacija, religija.... i interesa", tamo? Koliko je
to, zapravo, dostatno da bismo eventualno govorili o nekom blagom napretku na
putu prema pravednom miru u tom regionu? Kako utjecati na neke druge koji sebe
smatraju globalnim centrima moći i odlučivanja?
ALJAF: Bliski istok nije »dežurni krivac«,
nego je problem u tome što se tamo isprepliću mnogobrojni globalni ali i
pojedinačni interesi kako država tako i pojedinaca pa čak i nekih porodica.
Naravno, da je puno više toga što sve te ljude zbližava. Činjenica je da su tamo
nastale odnosno pojavile se sve tri monoteističke religije: judaizam, kršćanstvo
i islam. Možda je ključni problem što velesile u tom dijelu svijeta nisu
izgrađivale partnerske odnose sa tamošnjim narodima, a ne sa omraženim režimima.
Bliski istok se razvija na sebi svojstven način. Neke stvari su bile prije 10
ili 15 godina nezamislive, a sada su sasvim normalne što znači da se i taj dio
svijeta otvara za saradnju, ide se ka ekonomskom napredku, ali naravno svaki
napredak prouzrokuje i određene poremećaje i negativne efekte. Možda je glavni
problem pitanje globalizacije i uloge pojedinih država, regija pa čak i
civilizacija u takvoj globalizaciji. Države i narodi ne žele jednostrane
globalizacije nego globalizaciju u kojoj će svako dati odnosno doprinositi toj
globalizaciji ali istovremeno imati od same globalizacije i određene koristi –
globalizacija ne smije biti jednostrana i jednosmjerna, to mora biti dvosmjerni
proces.
Kako komentirate Bushovu odluku za slanjem
novog kontingenta od 21.500 vojnika u Irak, usprkos protivljenju većinskih
Demokrata u Kongresu, pa i dijela njegovih Republikanaca? Hoće li taj dodatni
angažman američkih vojnika u Iraku približiti tu zemlju miru, ili...?
ALJAF: Sjetimo se nesretnog rata u BiH,
ništa se nije moglo desiti preko noći. Tako i u Iraku će se situacija mijenjati
polahko, korak po korak. U BiH neka osjetljiva pitanja u vrijeme komunizma ili
socijalizma nisu bila adekvatno rješavana, čak se prešućivalo odnosno
zanemarivalo pitanje nacije, religije i dr. stvari u društvu, koje je bilo
jednopartijsko. U Iraku smo imali Baath stranku Sadama Huseina, koja je imala
svu vlast u svojim rukama i koja je potiskivala mnogobrojna pitanja i što je
najgore vršila je teror i ubijanje vlastitih građana. Poslije takvog
naslijeđenog režima Sadama Huseina proces demokratizacije Iraka postao je proces
nasilja, bezvlađa i nestabilnosti. Strani vojnici ne mogu umiriti situaciju u
Iraku, odgovor na to pitanje moraju potražiti irački građani, jer to je njihova
zemlja.
Kako Vi vidite konačno rješenje iračkog
problema? Zapravo, ima li rješenja i koje je najbezbolnije, a prihvatljivo za
sve tri etničke grupe u toj zemlji?
ALJAF: Različite etničke i vjersku grupe
imaju i različite poglede. Tako većinski Šiiti balansiraju između jedinstvenog i
federalno uređenog Iraka na tri entiteta: Šiiti, Suniti i Kurdi. Suniti nastoje
sačuvati jedinstveni Irak, dok Kurdima odgovara federalizacija Iraka, jer Kurdi
na sjeveru Iraka u regiji Kurdistan funkcioniraju kao federalna jedinica
(samostalno) već od 1990.godine. U okviru tih rješenja biće potrebno pronaći
odgovarajući kompromis.
Egzekucija Sadama Huseina je izvršena na Kurban
bajram, vješanjem. Vaš komentar?
ALJAF: Osobno se protivim smrtnoj kazni.
Pitanje je ,da li vješanje ili bilo koje usmrćenje može donijeti napredak. U
strašnom ratu na prostorima bivše Jugoslavije mnogi su osuđeni u Haagu na
doživotnu robiju, nisu bili osuđeni na smrtnu kaznu, mada bi mnogi vjerovatno i
zaslužili oštriju kaznu od same smrtne ako takva uopće postoji.
Koliko je uistinu Turska daleko od EU i gdje
još leže glavni problemi njenog približavanja toj Zajednici?
ALJAF: Turska je faktički dio Evrope, mada
Evropa i Turska moraju još više učiniti na približavanju jedne drugoj. Turci su
narod proevropske orijentacije. Pridruživanjem Turske EU u mnogome bi pomoglo
Turskoj da riješi i pitanje Kurda na jugu države koji su strašno zainteresirani
za ulazak Turske u EU. Jedan od glavnih problem približavanja Turske EU je
nadzor nad vojskom i sama uloga vojske u turskom društvu. To pitanje se mora
riješiti mada ga nije jednostavno riješiti s obzirom na tradiciju i ulogu vojske
posebno kada se radi o pitanjima sekularnosti. Mislim, da će Turska savladati
sve izazove i u narednom periodu biti još bliže Evropi pa i sama članica EU.
Upravo su završeni parlamentarni izbori u Srbiji i prema zvaničnim informacijama
najviše glasova je dobila Šešeljeva Radikalna
stranka, štosu Vaš Institut, kao i većina analitičara, predvidjeli. Međutim,
drugo je sada pitanje ko će i kako formirati vlast u toj državi. Zaista, može li
se realno očekivati realizacija tajnog dogovora Koštunica-Tadić i šta označi za
Srbiju i njen komšiluk, posebno BiH??
ALJAF: Realno je očekivati da mandat za
sastav nove vlade neće biti ponuđen SRS niti bi oni takav mandat prihvatili.
Najvjerovatnije će pod pritiskom međunarodne zajednice doći do koalicije
DS-DSS-G17 plus i po svemu sudeći novi (stari) premijer biće Vojislav Koštunica.
Mislim, da Koštunica prije svega nije dobro rješenje za Srbiju, a time i za
susjede posebno BiH i to nije nikakva novost.
Ovih dana su niški gradski oci predložili da se
jedna od ulica u tom gradu zove po nekadašnjem predsjedniku Vlade Kraljevine
Jugoslavije Dragiši Cvetkoviću, čovjeku koji je potpisao pakt sa Hitlerom. Vaš
komentar?
ALJAF: Mnogo je paradoksa na ovim
prostorima. Kada komentiram takva dešavanja uvijek razlikujem ko je bio
antifašista,a ko fašista? Tako se opredjeljujem, nažalost protiv fašizma se još
uvijek moramo boriti.
Uskoro se očekuje definiranje statusa Kosova.
Hoće li eventualna nezavisnost tog dijela Srbije i Balkana prouzrokovati
nestabilnost u regionu i koliko bi to moglo otvoriti apetite i nekim drugim
dijelovima Srbije za redefiniranjem njihovog statusa (Vojvodina, naprimjer)?
ALJAF: Nezavisnost Kosova neće
prouzrokovati faktičke nestabilnosti u regiji, jer Kosovo funkcionira kao
nezavisno već od 1999.godine i ingerenciju nad Kosovom ima UN odnosno UNMiK i
kosovske privremene vlasti. Sasvim sigurno da Srbija treba da riješi status
Vojvodine, Preševske doline, Sandžaka ali naravno i druge države u regiji imaju
niz otvorenih pitanja. Ukoliko sve države u regiji budu radile na rješavanju
otvorenih pitanja veća je mogućnost da regija napreduje i bude sastavni dio EU i
NATO-a.
|
Bakhtyar Aljaf (u sredini) u društvu
sa dr. Milanom Jazbecom (desno), članom IFIMES-a i bivšim državnim
sekretarom i mr. sc. Sabinom Koleša (lijevo), direktoricom Direktorata za međunarodne
ekonomske odnose Republike Slovenije |
U Bosni i Hercegovini Dodik zaista radi šta
hoće - u posljednje vrijeme rasprodaje imovinu u koju su ulagali građani BiH
decenijama unazad, i to drugim (trenutno pravoslavnim) državama, nasrće na
državnu televiziju, šalje grube -nediplomatske poruke jednoj europskoj
parlamentarki... Za sada, sve to čini bez ikakvih političkih posljedica po
njega. Kako ga zaustaviti u njegovom grubom pohodu ka daljnjem rastakanju BiH?
ALJAF: Politika je profesija za čije
bavljenje nije potrebna licenca tako da se politikom može baviti ko god hoće i
raditi šta hoće- tako je barem u BiH. BiH ima pravnu regulativu, koja reguliše i
pitanje javnog govora, govora mržnje i netolerancije. Problem je u tome što
pravosudni organi u ovom slučaju Tužilaštvo BiH ne radi svoj posao i ne
procesuiraju pojedince, koji šire takvu vrstu govora mržnje i netolerancije.
Kako komentirate podjelu vlasti u BiH, koja se,
eto, konačno desila? Jesu li, po Vašem mišljenju, proamandmanske (Hejsov paket)
snage u prednosti? Kako spriječiti ponovno glasanje o onome što je jednom
demokratski odbijeno u Parlamentu, a što se opet nameće novoizabranim bh.
parlamentarcima?
ALJAF: Reforma policije je u ovom trenutku
veći prioritet od samih ustavnih promjena, jer će reformom policije BiH
napraviti značajan iskorak ka približavanju EU. Za ustavne promjene je potrebno
obaviti širu raspravu u društvu, a ne samo u parlamentu. Aprilski paket ustavnih
promjena nije prihvatljiv za BiH, kao što ni sadašnje uređenje na dva entiteta i
distrikt Brčko predstavljaju kamen spoticanja za napredak BiH i svih njenih
građana.
Jedan od projekata
Vašeg Instituta zove se
Dejtonski mirovni sporazum kao model rješavanja savremenih konflikata.
Iz tog Sporazuma proizišao je Ustav BiH
kojim su nagrađeni zločini, odnosno zemlja podijeljena i ne funkcionira kao
takva evo već više od 11 godina. Je li bilo alternative ovakvom Sporazumu?
ALJAF: Alternativa uvijek postoji. Taj
sporazum je bio posljedica određenih kompromisa u tom trenutku prije svega
velikih sila i realne situacije na terenu. Taj model se upotrebljava tamo gdje
god se ne želi pronaći rješenje. Slažem se sa vašim tvrdnjama, ali nažalost ovaj
svijet je pun nepravdi i protiv nepravdi se moramo svi boriti. Nisam od onih
ljudi koji se predaju.
Na samom kraju (a kod mene je kraj uglavnom
15-to pitanje sagovorniku) da i naše čitatelje upoznam kako sam u pripremi ovog
razgovora dobio od Vas laskavo priznanje za svoje intervjue koje radim sa
"eminentnim ljudima probosanske provenijencije", da sam nakon toga, zahvalivši
Vam na zapažanju i podršci, rekao da i Vas smatram takvim, zamolivši za ovaj
razgovor na koji ste ljubazno i pristali. Posebno mi je bilo zadovoljstvo što
smo razgovarali na mome maternjem jeziku - bosanskom. Želim Vam puno sreće u
životu i radu, te daljnji doprinos u pokušajima da ovaj svijet Vi i Vaši
suradnici učinite koliko-toliko boljim nego što jeste. Hvala Vam, velika.
ALJAF: Hvala Bedrudine. Zaista uživam kada
čitam vaše pronicljive intervju i u situacijama kada svoje sagovornike dovodite
»do duvara« kako bi rekli u Bosni. Bilo mi je zadovoljstvo odgovarati na vaša
pitanja. Vama osobno i vašim čitaocima želim svako dobro, a Bosni i Hercegovinu
i svim njenim građanima sretniju i izvjesniju budućnost što i vi doprinosite
kroz ovaj vid društvenog djelovanja.
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ
31.01.2007.
