TOP
Gospodin SALIH JUDŽEL, direktor "Boston dijalog fondacije" ("Boston
Dialogue Fondation - BDF"), priznati turski teolog i islamski intelektualac,
doktorant teologije na Bostonskom univerzitetu, kozmopolita, zagovornik
međureligijskog razumjevanja, tolerancije i dijaloga, osvjedočeni prijatelj
Bosne i Bošnjaka:
"ISLAM JE NESHVAĆENA RELIGIJA U ZAPADNOM DRUŠTVU"
Učinjeni su mi čast i zadovoljstvo što sam prije nekoliko godina sreo ovog
čovjeka i što sam u redovnom kontaktu s njim. Teško mi se opredijeliti šta me
više impresioniralo kod njega: mudrost, prakticizam, skromnost-skrušenost,
tolerantnost, široka naobrazba.., spoznaja da je pomagao našoj domovini i
prognanim Bošnjacima u vrijeme agresije, izrazita misionarska crta koju sam
prepoznao u njegovoj ličnosti...? Stoga, smatram ga potpuno meritornim i
zanimljivim sagovornikom o temama koje su predmet ovog razgovora. Makar je on
čovjek koji ne priča puno, ali puno djeluje...
Poštovani Salih efendija! Hoćete li se
sami predstaviti, odnosno u najkraćem izložiti dio svog životopisa u rodnoj
Turskoj?
JUDŽEL: Rođen sam u Adijamanu, u
jugoistočnoj Turskoj. Diplomirao sam teologiju na univerzitetu u Ankari 1982.
godine i potom sam radio kao vaiz (propovjednik) u Akčakaleu. Magistrirao sam
teologiju na univerzitetu u Sidneju 1986. godine. Trenutno radim kao muslimanski
kapelan (dušobrižnik) u Brigamovoj bolnici za žene te Dječjoj bolnici u Bostonu
i koje su u sklopu Harvardskog medicinskog fakulteta. Također, radim doktorsku
disertaciju iz teologije na Teološkom fakultetu Bostonskog univerziteta. Oženjen
sam i otac četvero djece.
Kada ste otišli u Australiju? Jeste li
to učinili iz ličnih ili nekih drugih, da kažem, službenih razloga?
JUDŽEL:
Veoma je brojna turska zajednica u Australiji. Hiljade ciparskih Turaka je
emigriralo nakon Drugog svjetskog rata. Zatim od 1967. godine Turci iz Turske su
počeli emigrirati u Australiju. Sagradili su više od 25 džamija te 11 osnovnih i
srednjih škola. Trenutno u Australiji živi oko 85 hiljada Turaka. Ja sam putem
Turskog ministarstva za religije bio upućen u Redfern džamiju u Sidneju. Cilj je
bio pružanje vjerske, duhovne i emocionalne potpore tamošnjoj turskoj zajednici,
a također i ostalim lokalnim muslimanima - Bosancima, Albancima, Arapima,
Pakistancima itd.
Možemo li govoriti o Vašoj misiji u
Australiji ili...?
Zaista, je li to bila specijalna misija i ko je
istu podržavao?
JUDŽEL: Kao što sam gore napomenuo,
moja misija je bila osiguranje vjerske podrške muslimanskoj zajednici. U tom
smislu moje su dužnosti bile slijedeće:
a) predvođenje namaza (molitvi) i organiziranje vjerskih manifestacija;
b) podučavanje islamu i Kur'anu u sklopu vjerske pouke nedjeljom u
džamiji i lokalnim javnim školama koje pohađaju muslimanska djeca. U Australiji
roditelji imaju mogućnost da njihova djeca pohađaju časove vjeronauke u javnim
školama;
c) posjeta muslimanskim pacijentima u bolnicama te zatvorenicima u
zatvorima;
d) organiziranje aktivnosti mladih;
e) familijarna savjetovanja
Naš najveći sponzor je bila naša tamošnja
zajednica. Međutim, ja sam do 1992. godine plaću dobivao od Turske vlade. Nakon
toga dobio sam posao pri Vaspitno-popravnoj ustanovi u Sidneju za osiguranje
vjerske i emocionalne potpore muslimanskim zatvorenicima u lokalnim zatvorima.
Uz rad sam stekao magistarsku diplomu na univerzitetu u Sidneju.
Gospodin SALIH JUDŽEL, direktor "Boston dijalog fondacije" ("Boston
Dialogue Fondation - BDF"),
Općenito, kakvi su Vaši utisci o
međureligijskoj toleranciji u Australiji?
JUDŽEL: Australija je multikulturna
zemlja. Islam je druga po veličini religija. Postoji miroljubiva koegzistencija
među različitim vjerama. To je divna, miroljubiva i tolerantna zemlja. Međutim,
nakon 9/11 došlo je do promjena kao i u ostalim zapadnim zemljama.
Koliko ste dugo ostali u Australiji i
koji su glavne značajne rezultate polučili, po vlastitom mišljenju?
JUDŽEL: Živio sam u Australiji oko
11 godina. Usprkos nekim teškoćama, držim da je muslimanska zajednica
napredovala na svim poljima. Do 1997. g. tamo je bilo oko 65 džamija i ja nejmam
sumnje da ih je sada tamo i više. Bio je i sasvim mali broj islamskih škola u to
vrijeme, ne baš puno. Turska zajednica je otvorila 11 škola koje pohađa oko 3000
učenika. Učenici su iz različitih etničkih skupina, uključujući i Bošnjake. Čak
ove škole pohađaju i neki učenici koji nisu muslimani. Turske škole su sasvim
uspješne. Ekonomski, muslimanska zajednica brzo napreduje. Vjerovatno da preko
40% Turaka ima vlastite firme. Oni su birani kao zastupnici/poslanici u lokalni
parlament u Melburnu, te kao savjetnici u lokalnim općinama, također. Turske
novine "Zeman" izlaze sedmično, a također Turci imaju i svoj lokalni radio.
Mislim da su muslimani tamo bolje organizirani nego u SAD.
Jeste li imali neka iskustva sa
Bošnjacima u toj zemlji?
JUDŽEL: Velika je bosanska zajednica
u Australiji. Ja sam se uvjerio u bliskost između Bosanaca i Turaka. Sreo sam
mnogo Bosanaca koji često dolaze u svoje džamije. Početkom rata mi smo
organizirali humanitarnu pomoć sa lokalnom bosanskom zajednicom. Svake godine
slali smo više od šest hiljada kurbana za Bosnu. Naravno, skupljali smo i novac
te odjeću za bh. izbjeglice. Osim toga, zajednički smo djelovali u cilju
dobivanja podrške kod Vlade Australije protiv agresije na Bošnjake i Bosnu.
Lično, ja sam vršio vjersku pouku njihovoj djeci u javnim školama te posjećivao
njihove roditelje u bolnicama, a posjećivao sam i bh. zatvorenike u zatvorima.
Kada ste stigli u Boston, odnosno SAD?
Jeste li ovdje došli s nekim posebnim razlogom?
JUDŽEL: Prvo sam stigao u Njujork.
Zaposlio sam se u Asocijaciji zlatne generacije studenata koju su osnovali
Turci. Pokušao sam da pružim religijsku, duhovnu i emocionalnu podršku Turcima,
većinom studentima koji su završili različite koledže. Potom sam osnovao prvu
Tursku školu u Njujorku 1999. godine te još jednu u Nju Džerziju. S obzirom na
procjenu da je preko hiljadu turskih studenata u Bostonu, zamoljen sam da se
preselim u Boston radi pružanja religijske, duhovne i emocionalne podrške
studentima te Turskoj zajednici u Masačusetsu, gdje živi preko pet hiljada
Turaka.
Razgovarajmo sada o osnivanju Boston
Dialogue Fondation (BDF)- Boston dijalog fondacije. Kako je rođena ideja za to
te je li podržana od strane lokalnih vlasti, medija i javnosti?
JUDŽEL: Ja sam jedan od osnivača
BDF. Bio sam inspiriran znamenitim turskim stipendistom Muhammedom Fethullah
Gullenom da iniciram dijalog sa nemuslimanskom zajednicom 1991. godine. Bilo je
mnogo razloga za otpočinjanje dijaloga sa nemuslimanima. Islam je neshvaćena
religija u zapadnome društvu. Sreo sam neke nemuslimane koji su vjerovali da
muslimanski muškarci imaju po pet žena, da obožavaju mjesec, šejtana (sotonu).
Neki su mislili da smo mi protiv Krista. Takvi stereotipi su me ohrabrili za
dijalog već u Australiji. Od tog vremena organizirao sam ili participirao u
dijalozima sa nemuslimanskom zajednicom. Bio sam aktivan u međureligijskim
dijalozima i prije dolaska u Boston. Činjenica je da postoji veoma dobar dijalog
između kršćana i Jevreja. Zašto i muslimani ne bi mogli imati dijalog sa
nemuslimanima? To sam pitao samoga sebe nekoliko puta. Postoje džamije i
islamski centri u Masačusetsu ali ne i organizacije koje bi promovirale dijalog
između muslimana i nemuslimana. Uz podršku nekih malih biznismena, akademika i
studenata osnovali smo u martu 2000. Boston dijalog fondaciju. Prvo smo
iznajmili veliku prostoriju u Medfordu (bostonsko predgrađe), a potom kupili
našu sadašnju zgradu u Riviru (bostonsko predgrađe, također) 2003. godine. Nismo
dobili nikakvu pomoć od vlasti. Turska zajednica je tako darežljiva: kada smo
potpisali kupoprodajni ugovor za ovaj objekat, organizirali smo nekoliko
donatorskih susreta. Skupili smo preko 250.000 $ od Turske zajednice u
Masačusetsu. Vidio sam neke svršene studente koji su donirali po 5000 $. Do
sada, naše aktivnosti medijski je pratio "Boston Glob" ("Boston Globe"), druge
lokalne novine te neki turski tv. kanali.
Šta mislite o edukativnom nivou i
položaju muslimana koji žive na Zapadu, posebno Turaka?
JUDŽEL: Edukativni nivo muslimana na
Zapadu je mnogo bolji nego u muslimanskim zemljama. Postoji više od 400
islamskih škola u Americi. Također, u SAD je oko 60% muslimanskih imigranata
završilo koledže. Sve više muslimana se upisuje na univerzitete i koledže. Među
muslimanima, Turci su ponajbolji. Otvaraju privatne škole i kulturne centre.
Međutim, upitan je kvalitet edukacije koje su stekli u svojim prijašnjim
zemljama.
Šta mislite o terorizmu u svijetu,
danas?
JUDŽEL: Najprije, ne postoji
saglasnost o definiciji terorizma. Ko su teroristi a ko su borci za slobodu?
Ujedinjene nacije moraju postići saglasnost po ovom pitanju. Drugo, ne postoji
religija kod terorista. Postoje teroristi u svim religijama. Nažalost, samo su
muslimani okrivljeni za to. Niko ne kaže "katolički teroristi" zbog IRE ili
ultraprotestantski nacionalisti Sjeverne Irske ili za Oklahoma bombaša... Možemo
dodati mnoge na ovu listu. Niko nije nazvao ubicu Isaka Rabina židovskim
teroristom. Postoje dupli standardi kada se radi o muslimanima. Postoje neki
muslimanski teroristi koji djeluju "u ime islama". Međutim, niko ne pita zašto
se ovo događa. Preko tri miliona muslimana je ubijeno nepravedno, dvije trećine
izbjeglica u svijetu su muslimani. Neke zapadne vlade otvoreno podržavaju
diktatore ili tlačitelje i korumpirane vladare. U nekim zemljama njihova osnovna
ljudska prava su da ona budu osporavana. Najduža okupacija Palestine se
nastavlja. Usprkos svemu, muslimani nejmaju pravo da ubijaju civile i djecu.
Islam to ne dopušta! Neki od ovih terorista su izmanipulirani od strane
obavještajnih službi. Naprimjer, turski Hezbolah je bio podržavan od strane
jedne obavještajne službe i o tome je izvijestila Turska obavještajna služba, a
prenijeli su turski mediji. Lično sam dobio prijeteće pismo u ime Islamskog
džihada u Sidneju. Zakonskom procedurom koju sam bio pokrenuo je utvrđeno da su
iza toga stajali nemuslimani. Terorizam je neprijatelj čovječanstva. Prema
jednom belgijskom ekspertu za terorizam, 95% žrtava terorizma su muslimani. Ako
su ovi teroristi muslimani ili su na putu da to postanu, zašto onda ubijaju
muslimane?
Kako predviđate daljnja događanja
na Bliskom Istoku, posebno u Iraku, Afganistanu, Libanu i Palestini?
JUDŽEL: Otkako se ugasila Otomanska
imperija nejma mira na Bliskom Istoku. Preko 60% energetskih izvora su tamo.
Mnoge strane sile umiješane su u ekonomiju, politiku i vojsku. Oni ne žele da
ljudi tamo imaju demokraciju, jer smatraju da je to protivno njihovim
interesima. Kao i većina Amerikanaca, i ja mogu da kažem da je okupacija Iraka
velika greška. Sadam se mogao skinuti i bez rata. A nakon okupacije načinjene su
druge, brojne greške. Mislim da bi SAD trebale postupno povlačiti svoje vojnike
iz muslimanskih zemalja i susjeda Iraka te s podrškom SAD i UN mogla bi se
obezbjediti sigurnost u Iraku dok iračka Vlada ne organizira vlastite snage
sigurnosti a onda demokratski izbori bi se mogli održati u toj zemlji. Mislim da
Amerika ima veliku ulogu i odgovornost u postizanju mira između Palestine i
Izraela. SAD bi trebale tretirati oba naroda podjednako i osigurati im podršku.
To bi se također moglo primijeniti u Afganistanu i Libanonu. Lideri muslimanskih
zemalja bi trebali donijeti sopstvenu demokraciju, a više novaca izdvajati za
edukaciju.
Šta mislite o aktuelnom razumijevanju
Kur'ana i sunneta Muhammeda svs u islamskom svijetu?
JUDŽEL: Muslimani su blagoslovljeni
što imaju Kur'an koje je jedino originalno sveto štivo na ovome svijetu. Sunnet
je također vodič za ummet. Međutim, upitno je koliko smo daleko, kao muslimani,
od razumijevanja suštine Kur'ana i sunneta. Koliko smo daleko od prakticiranja?
Naprimjer, prva Allahova naredba je: "Čitaj"! Međutim, ko čita ili izdvaja
dovoljno novaca za edukaciju? Muslimanski svijet ima tri glavna neprijatelja:
ignoranciju, siromaštvo i podijeljenost. Muslimani jesu ujedinjeni, ali ne
posredstvom svojih lidera. Taj problem bi se mogao riješiti edukacijom, dobrim
vođenjem ekonomije i tolerancijom. Muslimanski svijet pati ali krajnji rezultat
će biti dobar i plodonosan. Potrebni su vrijeme, edukacija i vraćanje vlastitim
korijenima. To se dešava. Koliko će uzeti vremena, ja ne mogu predvidjeti. Ali,
ja mogu reći da Turska je odmakla u odnosu na druge muslimanske zemlje. Ja
mislim da muslimani, umjesto što okrivljuju druge, treba da pitaju sebe što su
išli pogrešnim putem i kako mi možemo da savladamo ove probleme i radimo uporno
godinama s pacijentima na svim poljima.
Hoćete li nešto reći o Vašim ostalim
profesionalnim aktivnostima u Bostonu? Kakvi su Vaši utisci vezano za tretman
muslimana u bolnicama i zatvorima u SAD?
JUDŽEL: Moji prijatelji i ja
organiziramo religijske, edukativne i kulturne aktivnosti. Ja radim u bolnicama
i jednom zatvoru. Nakon 9/11 evidentno je da postoji više predrasuda protiv
muslimana. Prema Savjetu za američko-muslimanske odnose, predrasude protiv
muslimana su u porastu. Ja vjerujem da mnogi muslimani čak i ne raportiraju
predrasude protiv njih s obzirom na kulturu opraštanja ili ne znaju šta da čine
ili pak gube povjerenje. Međutim, ja sam optimist - biće bolje ubuduće, jer su
osnovane brojne organizacije za ljudska prava...
Šta možete reći o vlastitim edukativnim
planovima?
JUDŽEL: Pokušavam da završim i
odbranim doktorsku disertaciju iz teologije na Bostonskom univerzitetu te da
predajem na koledžima u SAD ili inozemstvu. Kao zajednica, željeli bi da
osnujemo privatnu školu u Bostonu.
Pri kraju smo ovog razgovora. Ako imate
neku poruku za Bošnjake bilo gdje da su - izvolite. Hvala Vam, brate Salih, za
ovaj razgovor.
JUDŽEL: Najprije, moje srce i
molitve su s bošnjačkom zajednicom. Drugo, želio bih da im poručim da se
okupljaju i osnivaju organizacije, te da se vraćaju svojim korijenima. Treće,
trebali bi da podučavaju svoju djecu o njihovoj religiji, historiji, kulturi i
znanosti. Četvrto, trebali bi da imaju bliskije odnose sa muslimanskim svijetom,
specijalno sa Turskim zajednicama diljem svijeta te Turskom.
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ
19.02.2007.
