TOP
Intervju:
Prof. dr. med. sci. HAMZA MUJAGIĆ:
"SAMO HRABRO BRAĆO MUSLIMANI-I NA NAŠOJ I
ČETNIČKOJ STRANI"!
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ
Sreli smo se nakon više od jedne decenije, ovdje
u Bostonu. Prije toga
smo haman dva mjeseca ugovarali susret i bilo se
uznedalo. I onda, u
subotu, 11. februara smo se sreli u mome
bostonskom muhadžirskom domu.
Proveli smo punih sedam sahata zajedno. Ovaj
razgovor je podugačak, pa će
ići u nastavcima. Molim čitaoce da mi halale*
zbog nekonvencionalnosti,
jer sam itekako blizak sa svojim sagovornikom da
bih se čak i javno s
njim persirao. I, još nešto: godinama radim
intervjue i u skladu sa
novinarskom tradicijom uvijek je naslov
intervjua bio moj izbor. Ovoga
puta iznimno sam pravo na izbor naslovne
rečenice dao dr. Hamzi. Ne zbog
ahbabluka, nego zbog toga što je on zaista
izniman sagovornik. Uostalom,
uvjerite se i sami!
GUŠIĆ: Pa, dragi moj Hamza, da krenemo
unazad-otkud ti u Bostonu ?
DR. MUJAGIĆ: Ja sam u Bostonu po pozivu i
radim svoj posao. U potonjih 8 godina živim
život na relaciji neprijateljska teritorija
Tuzla-inozemstvo Boston. Insan bez domovine,
došlo u Tuzli, došlo u Bostonu ! Ovo mi je
službeno treći put kako sam ovdje. Radio sam
svojevremeno 5 godina u USA Nacionalnom
Institutu za tumore u Bethesdi pored Washingtona
kao znanstvenik, a potom kao consultant ekspert
za rezistentnost na citostatike i radio sam
godinu dana u Memorial Sloan-Kettering bolnici
za rak u New York-u. Neki od ljudi sa kojima sam
tada skupa radio su sad direktori ovdje u
Massachusetts General Hospital. Pratili su šta
se samnom po Bosni događalo u potonjih 10 godina
pa me pozvaše 1997 godine u ovu ustanovu i tako
ja poče’ hodat’, tamo-‘vamo. Kad mi dojadi zulum
braće muslimana na vlasti dođem ovdje, a kad
počnem uzdisati za mojim brdom Harman gdje mi je
roditeljska kuća u Tešnju i kad se zaželim
avlije, živice i mirisa bumbarove trave
pobjegnem u Bosnu i tako, ni tamo ni ‘vamo, k’o
raspolovljena jabuka.
GUŠIĆ: Dakle, prvo si trebao da ostaneš šest
mjeseci, pa si potom
produžio na još šest, a sada je uslijedila još
jedna ponuda od prestižne
bostonske MGH (Massashusetts General Hospital).
Ponuda je izazovna, ali
odluku je veoma teško donijeti, jel' tako?
DR. MUJAGIĆ: Jest, došao sam na šest mjeseci pa
sam ostao do daljnjeg.
Prošle godine osim poziva sam dobio i prestižnu
Eugene Ribakoff nagradu.
Zbog nje sam se morao obavezati ostat pola
godine. To produžismo na još
pola, a potom mi produžiše vizu do početka
2007., i tako dalje. Ja se
nadam da ću se ipak vratiti iako sam svjestan da
nemam gdje. Na pisma
nekolicine ljudi iz Bosne sa pitanjem kad ću se
vratit, prvo sam se morao
nasmijati i sebi i njima, pa sam rekao:
1. Da
će čak i neizlječivi
zaljubljenik u Bosnu kao ja sad tri puta
razmisliti da li da se vrati i
2.
Rekao sam da čestiti i stručni ljudi, posebice
Bošnjani muslimani-više
nemaju domovine u Bosni!
Stotinu i pedeset
godina brižljivog njegovanja
negativne kadrovske selekcije, čiji je
obnovitelj i njegovatelj u zadnje
vrijeme Izetbegović, neimanje kriterija za
vrednovanje insana, nego samo
kriterija za vrednovanje hajvana i postavljanja
najnesposobnijih i
najpokvarenijih na najodgovornija mjesta i
nepostojanje sistema
organizacije i odgovornosti za učinjeno su
uradili svoje! Slično je i u
susjedstvu.
Nedavno sam napisao jednom mom
prijatelju u Zagreb da ni on,
koji, inače, ima oštar jezik i hvali se sa
‘lijepom našom’-nema domovine,
kao ni ja i ušutio je. Jer, hodati po tlu
domovine, a biti svakodnevno
maltretiran, ponižavan i onemogućavan od stotinu
puta gorih od sebe i
biti očajan zbog propasti i gubitka domovine, a
biti nemoćan, znači-ne
imati domovinu! Kad god sam živio u domovini
idući na posao svako jutro
učio sam ajetul’ kjursiju i pravio planove, ne o
tome kako ću i šta ću
što bolje uraditi, nego kako ću se tog dana
obraniti od uvreda, poniženja i
onemogućavanja braće muslimana na vlasti. Zbog
čega ? Zbog grijeha kojeg
brat musliman u Bosni ne oprašta-bolji sam od
drugih!
Dok sam radio u
Banjaluci pravoslavci me nisu volili, ali su me
poštivali i slušali.
Rezultat: za sedam godina koliko sam živio u
Banjaluci isprofilirao sam i
odškolovao 12 doktora, 25 medicinskih sestara,
osnovao Onkološku kliniku,
dnevnu bolnicu, ambulante i laboratoriju,
organizirao dvije katedre na
Medicinskom fakultetu i bio doveo onkološku
struku u Banjaluci na
evropski nivo. Ovdje trenutačno u Bostonu i onaj
tko me mrzi ne smije to
pokazati, jer će ga sistem kazniti, velika
većina njih me uvažavaju i ne
onemogućavaju me, nego gledaju kako moje
sposobnosti da iskoriste na
najbolji mogući način. Ja se ne sjećam da je
ikad ikog u domovini Bosni,
osim Đulbehare (supruga dr. Mujagića, op. B.G.),
zanimalo šta ja to
radim ?
Ovi ovdje znaju šta je moja najjača
strana, pa sam tako dobio
ponudu da radim ekspertize bolesničkih reakcija
i nepoželjnih nuspojava
na nove antitumorske lijekove. Toliko povjerenje
ipak nisam očekivao jer
je posao nevjerojatno odgovoran i opasan i sa
nesagledivim posljedicama i
po bolesnike i po farmaceutske kompanije u
slučaju da uradim pogrešnu
procjenu. Odluku je naravno veoma teško
donijeti, ali ja nemam izbora!
Kad je ikoji Bošnjo u svom kukavnom životu u
potonjih 150 godina imao
izbora-nikad! Uz to još uvijek radim i sa
bolesnicima, a nadam se da ću
uz ovaj posao naći i malo vremena da usavršim
metode genetskog liječenja
od raka jer sam ja zaista prije oko 20 godina
prvi upozorio da je rak
genetska bolest, dovršavam pisanje dva poglavlja
za onkološki dio čuvenog
udžbenika ‘Harrison’ iz interne medicine i uz to
molim Uzvišenog da mi da
snage i vremena da završim moju knjigu o
propasti Bošnjana muslimana i
Bosne u potonjih 150 godina koju pišem već 18
godina i koju se nadam
završiti do ljeta. Nadam se da ću naći izdavača
koji će se usuditi izdati
knjigu. Mi smo ipak potomci čuvenog ratničkog
naroda i valjda Izetbegović
nije od svih nas načinio kukavice?!
Za pametne
Bošnjane kojih je sad u
našoj bivšoj domovini Bosni oko 5%, a u
dijaspori Bosni oko 55% ta će
knjiga biti prijeki iladž*! Može se desiti i da
se opet brzo vratim natrag! Jedna je domovina, makar da smatram da mi sad
možemo govoriti samo o
našoj bivšoj domovini Bosni!
GUŠIĆ: Koliko je do sada ovdašnja i svjetska
suvremena medicina zaista
doskočila toj nemani koju narodski zovemo rak i
nazire li se uspješnija
borba u bliskoj i daljnjoj budućnosti?
DR. MUJAGIĆ: Da i ja kažem narodski, doskočili
smo mu i uhvatili smo ga
za vrat! Znamo da je to bolest poremećene genske
regulacije, locirano je
i definirano više od stotinu gena (onkogena)
koji kodiraju za maligan
rast, nađeni su glasnički proteini koje oni
kodiraju (ti glasnici traže
mjesto za metastaze), nalaze se lijekovi za
blokiranje tih glasnika, radi
se na mnogo testova kojima će biti moguće
otkriti ovu bolest u veoma
ranom genskom stadiju i neki od tih testova već
kucaju na klinička vrata,
ispituju se masa novih lijekova, radi se na
lijekovima koji će biti
strogo specifični i uništavati samo tumorske
stanice a štediti normalne i
radi se veoma mnogo na onome što sam već prije
20 godina pokušavao, ali
nisam imao financijskih mogućnosti to učiniti-na
individualnom genomičnom
pristupu u liječenju svakog bolesnika ponaosob i
na razradi načina
genetskog liječenja. Mi već sada bolesnicima od
raka bitno pomažemo u oko
65% slučajeva što znači ili da ih izliječimo
(rak prostate, testisa,
rektuma, rani oblik melanoma, neke od leukemija,
limfoma, itd.) ili, ako
bolesnika ne možemo izliječiti, bolest
kontroliramo u tolikoj mjeri da
bolesnik živi dugo godina (10-15) uz veoma dobar
kvalitet života.
Govoreći ovo na žalost moram se ograničiti na
ovu zemlju, dobar dio
zapadne Europe, Kanadu i u izvjesnoj mjeri
Japan, donekle Australiju, pa
u izvjesnoj mjeri i Novi Zeland, jer sve ovisi o
novcima pa tako i ovo.
Siromašnije zemlje još uvijek su daleko od ovog
nivoa o kojem govorim.
Budući je naša bivša domovina Bosna na žalost u
svijetu zadnja po svemu,
zadnja je i po ovom! I kad govorim o ovoj zemlji
tu prije svega mislim
na ovu ustanovu gdje radim i na još svega njih
desetak. Kako god sam
prije 20 godina rekao da je rak genetska bolest
i-pogodio, tako se sad
usuđujem kazati da ćemo u narednih 20 godina, ko
bude živ, dočekati da
se čovječanstvo definitivno riješi i ove strašne
more od koje strepi
svatko.
GUŠIĆ: U pripremi ovog susreta i razgovora
spomenuo si da već godinu dana
nastojiš da pokreneš posao oko osnivanja i
izgradnje bolnice za rak u
Velikoj Kladuši. Zašto baš tamo i jesi li
izvršio preliminarne razgovore
o tome sa općinskim i kantonalnim vlastima? Imaš
li "političku" podršku
za taj hairli nijjet (namjeru) i jesi li
detektirao one koji bi mogli da
se eventualno ispriječe realizaciji tog, prije
svega, humanog projekta?
DR. MUJAGIĆ: Nastojim organizirati kliniku za
rak u Kladuši, za to
postoje dobri razlozi, izvršio sam preliminarne
razgovore, nisam
razgovarao ni sa jednim vlastima - to će uraditi
drugi jer ja sam
nepodoban, nemam političku podršku jer nisam ‘u
talu’ i ne sudjelujem u
izdaji domovine. Znam sve one koji će nastojat
spriječiti ovaj hair, kao
što su spriječili i mnogo drugog što sam htjeo i
mogao uraditi, medu
ostalima i dobrim dijelom spasiti nestajanje
Bosne. Ja se moram vratit u
domovinu, u Krajinu! Već sam preko dvije godine
u kontaktu sa ljudima iz
Kladuše u kojoj postoji odlična zgrada koju
treba malo obnoviti i dograditi
u kojoj se može otvoriti odlična klinika za rak.
Ovaj je posao dio puno
šireg plana, ali čovjek snuje a Bog određuje, a
ljudsko je da pokuša i ja
ono što se od mene očekuje da uradim-moram
uraditi! Ondje u Bosni gdje ja
budem-tu će s Božijom pomoći bit južnoevropska
onkologija! Moram
pokušati prenijeti znanje i iskustvo tijekom 32
godine učenja i rada po
svijetu nekome u Bosni. Nek ostane majstora iza
mene! Ono nešto malo što
sam iza sebe ostavio u Sarajvu razišlo se po
svijetu i ne spominju me, a
ono što sam ostavio u Banjaluci, oni me nekad i
spomenu i odaju počast,
ali ne treba mi počast od ljudi koji su uzeli
dušu našem gradu i koji
razbijaju u njemu zadnje ostatke naše kulture i
našeg postojanja! Imam
dosta podrške, nadam se dobit i više, a posebice
u dijaspori i plan mi je
da obezbijedim dobre uvjete za život i rad i
okupim sve naše dobre
liječnike iz cijelog svijeta, ako budu htjeli
doći, da umjesto što se
unajmljuju u stranih gazdi i liječe druge, kao u
ostalom i ja, da svi
živimo slobodno makar i u bivšoj domovini i da
pomažemo svojim ljudima
jer su ugroženi sa svih mogućih strana i jer je
u nas doslovce epidemija
raka, a medicina u Bosni iz ovog područja
nedovoljna i na nisku stupnju.
Kad se je u domovini-drugačije se diše!
Od kada
su me istjerali iz SDA
prije 15 godina i ja i Đulbehara trpimo na
svakom koraku veliku štetu od
strane i bivših i sadašnjih SDA-ovaca na vlasti.
Usudim se kazati, da na
ovaj način oni više čine štete narodu, nego li
meni!! Oni nisu znali
sačuvati domovinu, ali znaju veoma dobro
odraditi podmukle, primitivne i
prljave uličarske poslove uništavanja ljudi i
njihovih života. Nije im jasno da vječito
onemogućavajući mene, čine štetu i sebi i svom
narodu i nije im jasno da Hamzu Mujagića ne mogu
uništiti jer Hamza ima čestit nijjet i svijetao
obraz i na ispravnom je putu. Da nije bilo
zavisti, i iz nje proistekle žestoke mržnje, te
kuge medu muslimanima, još od 1990. godine
mislim da bi danas sasvim drugačije izgledali i
Bosna i Krajina i mi bi danas imali svoju
domovinu! Šta se posebice Krajine tiče, tu je
Izetbegović dok je bio na vlasti sve moje akcije
onemogućavao preko Mirsada Veladžića, a kad on
ode položiti račun, posao nastavi Hasan Čengić i
klan Čengića a izvršilac, ponovno Veladžić,
njihov zet. Zadnje veliko zlo i onemogućavanje
su uradili prije dvije godine linijom Hasan
Čengić - Mirsad Veladžić - premijer kantona
Ismet Kumalić i nanijeli štetu i Krajini i Bosni
koja može Krajinu skupo koštati! Ali šta ćeš, mi
smo takav svijet! U naših je ljudi ugrađen
genetski čip samouništenja!
Nismo mi za badava u potonjih 150 godina, dakle
za manje od dva prosječna ljudska života, što je
za povijest koliko i dvije sekunde, od gospode i
gospodara Bosne, postali hizmećari* hizmećara* u
Bosni i svjetska sramota i ruglo! Nema sličnog
primjera u povijesti gdje je tako brzo propao
ijedan narod! Banjaluka je za mene i Đulbeharu
najljepši grad, naš grad. Kad se hoćemo sjetiti
nečega lijepog odlutamo mislima do Šehera i
zelenog Vrbasa. Neću se smiriti dok jednog dana
s Božijom pomoći se ne vratimo u Banjaluku, ako
nas bude živih! Na koncu i u Banjaluci, u Šeheru
ima ostataka mojih predaka Šeranića! Na žalost,
mnogi moji pokušaji za kratko vrijeme koliko sam
bio u SDA, da se posebno posvetimo Banjaluci, da
napravimo plan za Banjaluku, da vidimo kako ćemo
i šta ćemo da obranimo Banjaluku, ostajali su
bez odjeka i odgovora! Svjedok sam također da su
u zadnjim i najgorim danima Banjalučani čekali
iz Sarajeva uputu, savjet, zapovijed, zaštitu,
naredbu, a nije došlo nikad ništa! Bio sam
svjestan da već samo po svojoj nesposobnosti
izdajničko rukovodstvo SDA neće uraditi ništa za
Banjaluku. Nisam mogao uraditi više od onog što
sam uradio za svoj grad. Narod je slušao
rukovodstvo SDA, nije mene! Sad godinama nakon
svega u meni gori još veća vatra i još veća
želja da se borim za svoju domovinu i svoj
grad-Šeher na Vrbasu!
Banjalučanima, što su sad rasijani diljem
planete poručujem da, ako se nismo ujedinili
onda, da se ujedinimo sada i da povratimo svoj
grad u kome najgenocidniji barbari na svijetu
srpski-pravoslavci uništavaju zadnje tragove
našeg bivstvovanja. Banjalučane diljem planete
podsjećam na slavnu prošlost i najsvijetliji i
najslavniji trenutak naše krvave povijesti na
Balkanu, na boj pod Banjalukom 1737. godine.
Tada je bosanska vojska sastavljena od staraca,
djevojaka i momčića (jer je svo odraslo muško
bilo na ratnom pohodu u Siriji) i samo 2000
momaka lične pratnje Bošnjačkog valije Ali paše
Hećimovića i sa vitezovima kakav je bio Alaga
Zenković, kapetan Đisri Sane i Ali paša Fidahić
iz Zvornika i od tek iz pluga ispregnutih
bosanskih konjića u tri frontalna napada prsima
na topove izvojevala najslavniju pobjedu
muslimana Balkana i izborila stabilnost na
zapadnoj granici u narednih 150 godina. Toliki
su zort* i strah bili u austrijskih "šuckora".
Tada kad se skupljala bosanska vojska je
ispjevana pjesma:
Put putuje Latifaga
Sa jaranom Sulejmanom.
Moj jarane Sulejmane
Jel’ ti žavo serhat* Bosne
Jel’ ti žavo Banjaluke,
Banjalučkih teferiča
Kraj Vrbasa ašikluka
I Pobrđa Đumišića
Lijepe Fate Atlagića
Jest mi žavo Banjaluke
Banjalučkih teferiča
I Pobrđa Đumišića
Al’ najviše Atlagića.
Hlijevanjski kapetani Atlagići, ili Atlibegovići
su izginuli u boju pod Banjalukom. Krajina je
zemlja mejdandžija i zemlja junaka, bila i
ostala! Krajina je postojbina akinđija*, elitne
carske jurišne konjice i Krajina je postojbina
dalkilica*-golih sablji, ljudi koji su goli do
pojasa i samo sa sabljama u rukama prsima
udarali na vlaške topove!! Bez obzira što su se
međusobno istrebljivali i što su posvađani i
podijeljeni-Krajišnici su i danas takvi. Na
prvom predizbornom skupu u Kladuši sam,
predviđajući mogući scenario za Krajinu pokušao
ih upozoriti i sa govornice citirao čuvenu
narodnu pjesmu:
Hej Krajino krvava haljino
Krvav bio ko te zavrgao
S krvi ručak a s krvi večera
Sve krvave žvačeš zalogaje
Nikad bijela dana za odmora!!!
Opominjao sam ih da im prijeti nesloga i
podvajanje i da to ne smiju dozvoliti, jer ako
se to desi ubijaće brat brata. Ni oni me ne
poslušaše !!!! Krajina je najistureniji dio naše
domovine, vrh nekadašnjih naših osvajanja prema
zapadu. Krajina je zaista u velikoj opasnosti, a
zašto, mislim da to iz strategijski važnih
razloga trebam prešutiti. Nema boljeg borca i
boljeg jarana od Krajišnika. Moguće je da naši
ljudi ne znaju da je Krajina zadnji ćošak Europe
koji je biološki i kemijski potpuno čist, jer
komunisti zbog cazinske bune namjerno nisu ništa
htjeli graditi ni taj kraj razvijati i da je
Krajina najljepši dio Europe. Čisto tlo, voda,
hrana i zrak su danas najveće bogatstvo i
najvažniji cilj moćnih država nije nafta, nego
borba za čist životni prostor! U Krajinu
pripadaju naravno i Plitvička jezera i Lika koje
su nam oduzeli, ali tko zna, naši su momci bili
oslobodili Plitvice, ali ih Izetbegović vrati
natrag da se sa Hrvatima rukuju u Tržcu i Drvaru! Može
se nekad desiti da Plitvice opet budu naše. Ja
očekujem otpor i od lokalnih, a pogotovo od
sarajevskih vlasti jer to nije naša, nego je to
nekakva švercersko-lopovsko-izdajnička SDA
vlast, ali, da vidimo, u nizu zločina koje su
počinili, može bit se neće usuditi, ili neće
moći, učiniti i ovaj!
GUŠIĆ: Da li si tražio sponzore ovdje, u Bostonu
- bilo domaće bilo one čije članove familija
liječiš, a dolaze, recimo, iz bogatog arapskog
dijela svijeta?
DR. MUJAGIĆ: Jesam, tražio sam. Prvo od mojih
prijatelja i kolega na Harvardu i u
Massachusetts General Hospital za koje sam
mislio da neće odbiti i-svi su odsijekom odbili!
Odbili su čak i razgovore o opremi koju oni više
ne trebaju, a u dobrom je stanju i mi bi je
mogli iskoristiti.
Problem je politički. Nemaju više interesa za
Bosnu i ne daju ništa za Bosnu. Nakon 15 godina
tradicije u nesposobnosti, nepismenosti, laži,
neslozi, mržnji, krađama i krađama i opet
krađama i kriminala na svim nivoima, naši
muslimanski političari u domovini i naši
diplomatski predstavnici ovdje u USA, gdje
posebice mislim na tako zvane ambasadore u
Washington-u, oca i sina Šaćirbegoviće i našeg
tako zvanog, a stvarno četničkog ministra
vanjskih poslova u Sarajvu, su konačno i
blagonaklone i prostodušne Amerikance uvjerili
da mi jesmo narod lažova i lopova, da smo
nesposobni za sve, osim za slagati i ukrasti i
da smo, prema tomu-bezvrijedni! Dio tog
animoziteta prema bosanskim vlastima je u ovoj
ustanovi i zbog mene. Ja nikad zaista nisam
govorio šta se samnom i mojom obitelji u Bosni
događalo i šta se događa i tko me je sve šutao i
gurao na smetljišće i tko to još uvijek radi,
ali oni znaju sve i ne mogu razumjeti da se
rukovodstvo jednog toliko ugroženog naroda želi
pošto poto riješiti ljudi kao što sam ja! Čudili
su se zapravo meni što još, nakon svega, imam
psihičke snage i želje nešto pokušavati i boriti
se! Potom sam slao program i tražio pomoć od
nekoliko fondacija od kojih još nisam dobio
odgovor, moguće i udijele koju crkavicu! Skoro
je ovdje u nas na ginekologiji se liječila jedna
od žena nekog šejha iz Qatara, pa čo’jk ne
trepnuvši okom dade nama 150 milijuna dolara da
pravimo vakcinu protiv raka jajnika! Smatram da
uspješnu vakcinu protiv raka još uvijek nije
moguće napraviti i da je to bačen novac. Reče
meni direktor: ’znaš li koliko taj zarađuje
svaki dan, sjedeći na minderu samo od prodaje
plina? Nemam nikakvu predstavu, rekoh. Kaže, 250
milijuna dolara svaki dan a da prstom ne mrdne!
Mati moja! Pa šta radi i kud će sa tolikim
parama!
Jah, tražio sam da udijeli nama makar 10% od
jednodnevne zarade. Objasnio sam da pravim
ljudima bolnicu za rak u Bosni, tamo u nas ljudi
od tog umiru kao muhe. Šejh reče - da ne da!
Veli, da su pametni ne bi te pustili od sebe
ovamo! Ja sam se obraćao i pismeno i E-mailom
saudijskim i još nekim arapskim fondacijama
i-nikad odgovora!
Koristim priliku i saopćavam braći Bošnjanima da
ne žive u zabludi. Ne postoji islamski svijet,
nego je to svijet svađe i ciganske nesloge. Među
vladajućim familijama i oligarhijama u arapskom
svijetu su svi muslimanskog imena i prezimena,
ali-tu muslimana i islama-nema! Tu postoje samo
nesposobni Arapi u vlasti CIA-e Inteligence
Service-a i KGB, a sa interesom samo za vlastiti
džep! Saudijska familija koja još uvijek
srednjevjekovnim metodama vlada tim poluotokom i
Saudijskom Arabijom u kojoj su muslimanska sveta
mjesta-nema nikakve veze sa islamom, ne žive u
islamskom duhu i da ih treba sve skinuti s
vlasti, oduzeti šta imaju i podijeliti sirotinji
po svijetu, a onima oko stotinjak nekakvih
trblavih i žvaljavih prinčeva i ahmaka po
islamskom propisu-glavu na panj!! Pomoć
Bošnjanima u Bosni, kad im je bila
najpotrebnija, nije dolazila ni od jedne vlade
iz islamske zemlje, osim iz Perzije i Sudana.
Pomoć je nama dolazila od njihove sirotinje i
raje kao što smo i mi, a pomoć je skupljana na
sergijama* pred džamijama poslije džuma namaza.
Arapske lopovske etničke karakteristike čak ni
istinska Božija zapovijest, i vjera islam-nisu
izmijenili. Ostali su isti džahili* kakvi su bili
i prije 1475 godina. Šta je tom đubretu šejhu
bilo dati 10% od svakodnevnih 250 milijuna koji
mu padaju na minder dok on pije šerbet* i gladi
kakvu obloguzu! Ništa! Njemu neznatna i
nezamjetljiva suma, a nama velika pomoć! Drug
šejh nije musliman! Jer u Islamu je pravilo:
nije moje bogatstvo ono što imam, nego ono što
poklonim tebi. To je nenadmašna filozofija! Oni
ljudi i ona zajednica koji tako postupaju su
jaki, bogati i uspijevaju! Taj krmak ne zna da
postoji zekjat, niti sadaka* fitr*, jer da zna i
da vjeruje u Svemogućeg došlo bi valjda i njemu
iz stražnjice u glavu da pomažući braću u
nevolji, pomaže više sebi nego njima jer će mu
Uzvišeni vratit dvostruko i da jačajući vjersku
i etničku zajednicu, jača i svoj sebični interes
u toj zajednici. Bez jake zajednice kao općeg
okvira, nema ni jaka niti stabilna ličnog
interesa!
Dok sam se u vrijeme agresije na našu domovinu
osam mjeseci ilegalno liječio u Zagrebu od
povreda iz Banjaluke, do mene su dolazili skoro
svi predstavnici iz islamskog svijeta koji su
tada bili po Evropi. Imam oko 20 godina iskustva
sa Arapima i moje je lično mišljenje o njima-
negativno! Uostalom, narod koji je postojbina
algebre, geometrije i astronomije - nije u
potonjih 600 godina svjetskoj znanosti dao baš
ništa.
Ne pridržavanje Kur’anskih propisa, pokvarena
sebičnost, nerad i raskalašenost učinili su da
je jedini civilizacijski doprinos muslimana
svjetskoj znanosti u potonjih 600 godina taj što
su u nekoliko arapskih zemalja načinili veoma
bogatim šačicu ljudi! Saudijci pokazuju na
TV-ima Rijad i stvarno liči na džennet, ali
svijet ne zna da samo 10 milja od Rijada žive
Arapi kao i prije 1000 godina i da djeca u
školama nemaju ni vode niti struje! U tom Rijadu
koji blješti od luksuza sve što je napravljeno
napravili su američki, engleski i
zapadnoevropski inžinjeri i radnici, a u njemu
žive tuntavi i mutavi Arapi koji ne znaju
napraviti ni olovke! Da Arap dade tih 10% Hamza
je u Krajini njegovu ženu mogao liječiti bolje
nego li ovdje u MGH, ali, ne dade, jer su i
Arapi psihički neuravnotežen svijet!
GUŠIĆ Međutim, nijedan ozbiljan bh. projekt ni
u svojoj inicijalnoj fazi ne može i ne bi trebao
bez nas - građana Bosne i Hercegovine ma gdje
bili. Svi mi, zapravo, moramo organizirano da
damo svoj doprinos svakom takvom i sličnom
projektu. Tu prvenstveno mislim na Bošnjane, kao
daleko najbrojnije u dijaspori. Naša dijaspora
jeste organizirana na lokalnim, regionalnim pa
čak i na svjetskom nivou (Svjetski savez
dijaspore BiH, sa sjedištem u Londonu), ali da
li je to-to? Šta Ti misliš ima li potrebe za
nekim konkretnijim i djelotvornijim
organiziranjem naših ljudi a zaradi konkretne
pomoći Domovini?
DR. MUJAGIĆ: Tačno, na primjeru ove zemlje gdje
sad živimo možeš vidjeti šta znače sloga i
međusobno pomaganje! Onaj tko slijedi Božije
ajete taj je moćan i vlada nad drugima, onaj tko
ih ne slijedi-ovakav je kao mi u Bosni i Arap po
arapskom svijetu! Ovdje moram učiniti digresiju.
Iako sam ja bio prvi u Bosni koji je
‘kukuriknuo’ i već davne 1986 godine izrekao
riječ ‘Bošnjan’, naše nacionalno ime nije
Bošnjak! Naše nacionalno ime je Bošnjanin jer
zemlju Bosnu već od devetog stoljeća nastanjuju
Bošnjani, ili Dobri Bošnjani, koji su kroz skoro
500 godina bili nositelji i branitelji
Bosne-Bošnjanski državotvorni narod! Kao Bošnjani
mi direktno nasljeđujemo skoro 12 stoljeća ne
samo zemlje Bosne i povijesti zemlje Bosne, nego
12 stoljeća državnosti države Bosne, jedne od
najstarijih državnih tvorevina na svijetu!
Ogroman kapital koji nitko od ljudi na vlasti
nije znao iskoristiti. Ja sam o tome često
govorio a Izetbegović se crvenio i ljutio, a
drugi idiotski smijali. Najviše su se smijali
rođaci Čengići i onaj Silajdžić. Evo, sad se
mogu smijati sami sebi, sad kad imamo Srpsku
državu u Bosni, Hrvatsku državu u Bosni i Ničiju
zemlju u Bosni na kojoj pokušavamo živjeti i
opstati mi bivši vlasnici, gospoda i gospodari
Bosne! Kao Bošnjani, što je Bošnjanski prijevod
Arapske riječi Al-Bosnawi, mi nasljeđujemo tešku
povijesnu hipoteku svojatanja nacionalnog imena
samo za sebe oduzimajući ga i drugima u Bosni
koji su s nama živjeli, a kao Bošnjani mi
nasljeđujemo veličanstven kapital od skoro 12
stoljeća neprekinute državnosti Bosne.
Godine 1990. kad se taj kapital mogao konačno
iskoristiti-nije htjeo nitko od SDA-ovaca na
vlasti i nisu htjeli ne zbog tog što su budale
ili nepismeni, toliko nepismen mislim da nije
moguće biti, nego za to što su ušli u politiku sa
pripremljenim planom izdaje Bosne!!!
Svakako, ni jedan projekat ne bi trebao proći
bez nas. Mi smo Bošnjani ma gdje bili, ali -
projekat sa čistim nijjetom! Ali kako povezati
sve nas kad nas zbog nesposobnosti SDA vođa
četnici rastjeraše po cijeloj planeti, a ne
koriste svi Internet! U potonjih 15 godina osim
beskraja primjera zloupotrebe ljudskih
suosjećanja, pomoći i patriotizma od strane SDA
rukovodilaca i ja sam u nekoliko navrata bio
svjedok gdje se donosio i primao novac u crnim
plastičnim vrećama za smeće i u putnim torbama.
Ljudi donosili a šefovi SDA primali, bez
potvrde, bez pečata, bez potpisa, bez evidencije
koliko je primljeno, koliko izdato, a koliko
ostalo! Naravno, svi mi znamo da čak ni
nesposobnjaci nisu toliko nepismeni pa da ne
znaju kako se sve mora evidentirati i o svemu
postojati pismeni dokument i ljudi koji su
davali morali dobiti potvrde i zahvale! Ali
knjigovodstva namjerno nije bilo, a krađe na
veliko jest bilo! Naša domovina je nestala, al’
je džep ostao, jer je ološ domovinu svrnuo u
vlastiti džep! Ali, bila su to pravila koja je
postavio Izetbegović, a ta su pravila plaho
odgovarala profilu ljudi koji je najviše volio i
koje je postavljao na rukovodeća
mjesta-kombinacija seoskih baraba i prigradskog
ološa! Ljudi su krali (lahak pos’o a nafakali*) i
- upropašćavali i sebe i svoj narod! Smatram da
je jedina zasluga SDA lidera u tome što su
legendarnu bošnjačku izreku: use, naše i podase,
uspjeli promijenit u: pojesti, popiti i
poklopiti! Ja sam u stanju licem u lice stati
pred ljude jer sam čista obraza i nijjeta*,
ali-nađite mi još i jednog jedinog takvog
SDA-ovskog rukovodioca! Nema ga!
Za to se i ne
treba ljutiti na naš svijet kad kaže: ‘eno ga,
pobjegao s parama’, ‘ ma pusti ti to, to će on
ili oni opet sve sebi’ i slično, jer se je to
masu puta i događalo. Pa to se događalo svim
drugovima SDA-ovcima, SDP-ovcima, itd. Mi,
naravno, ne možemo odustati od međusobnog
pomaganja i podupiranja velikih i malih haira
jer je to naredba naše vjere i zakonitost
opstanka ljudskih zajednica. Ali, ono što je još
od našeg naroda ostalo mora jednom shvatit’ da
ako i dalje bude slijep kod očiju da neće
preživjeti! Ljudima treba biti jasno da moraju
definirati kriterije za ocjenu ljudi i njihovih
djela, da moramo smoći snage i među sobom se
razračunati i posmicati đubrad i svoj vlastiti
otpad i lopove. Pa mi države nemamo ne zbog
tuđih, nego zbog svojih lopova! Vidite Srbe, oni
pobiju i potrijebe svoje i za to i imaju državu!
Moraju se jednom postaviti kriteriji
odgovornosti i lične i kolektivne za učinjeno,
da se za loša djela mora iskusiti kazna, da se
jedino najčestitiji i najsposobniji mogu
postavljati na najodgovornija mjesta, da se mora
imati stajalište i svakom znano mobilno
mišljenje o temeljnim ljudskim vrijednostima i
njihovoj ulozi; vjeri, narodu, naciji i državi,
da se mora znati strategija i da se mora znati
cilj i taktika kako da se do cilja dođe.
Ovo sam
sve 1990. godine govorio Aliji, a on se crvenio,
znojio i ljutio jer ništa nije razumio. Samo je
rekao: "Jesi bihuzurli* i oštar čojk, samo
ezijjetiš* ljude. Imaju ovi moji pravo što te ne
vole"!
Mi smo zbog Alije i njegovih kriterija i ljudi
koje je on odabirao izgubili domovinu, ali ako
se ne opametimo izgubićemo mi i ostatke svoje
domovine!
Ovdje u Massachusetts General Hospital i na
Harvardu skoro sam
svakodnevno svjedok kako razni društveni slojevi
ljudi donose priloge i
daju za svoju bolnicu i svoj Univerzitet. Ko
1000 dolara, ko 10 milijuna
dolara, ko 100 milijuna! Da sam Amerikanac i da
skupljam pare za
američku bolnicu dosad bi skupio milijarde, ali
sam odrpani, šugavi
Bošnjo i pokušavam skupiti crkavicu da idem
pomoći izhavešćenim* ljudima u
Bosni da ne umiru od raka k’o muhe i - nisam
skupio-ništa!
Kad sam
kontaktirao Yale College zbog svoje kćerke,
rekli su mi: Vjerujte nam,
ako ona dođe ovdje, mi ćemo ispuniti sve njene
financijske zahtjeve.
Ostao sam zapanjen. Kad sam pitao mog
prijatelja, kako je to moguće i
odakle sav toliki novac (jer Yale ima godišnje
oko 8000 sophomora) rekao
je: Od ljudi kao ja. Mi nismo bogati, ali
odvajamo koliko god možemo za
svoj alma matter* (on je završio kollege na
Yale-u). Rekao sam: Allahu
moj, sad znam zašto si dozvolio da ovaj narod
bude moćan, a moj narod
nemoćan, sad znam zašto si dozvolio da ovaj
narod bude gospodar planete,
a moj narod-ruglo ove planete! Ja sam vječito,
kad god sam radio u
Bosni, ljudima pomagao džabe, činio im velike
usluge i spasavao
živote-džabe! Kupovao bolesnicima lijekove
trošeći svoj novac.!
Neko
bi se i zahvalio, a netko se nije ni
zahvaljivao.
Kad god sam počeo kakvu
akciju, a počinjao sam mnogo akcija u Bosni,
prvi koji me je izdao bio je
onaj kojeg sam pomogao i prvi koji je okrenuo
glavu bio je onaj koji je
dobio najviše. To se događalo i u Banjaluci.
Nemojte se onda čuditi zašto
smo izgubili svoj prelijepi grad, svoj zavičaj i
svoj grunt i zašto
bijedno hizmećarimo* po svijetu živeći imitaciju
života! Sami smo sebi
krivi! I kod Srba i kod Hrvata možete naći
primjere slične kao u
Amerikanaca, ali u nas-ne, u nas hajiri* spadaju
u našu slavnu prošlost,
ne spadaju u našu bijednu sadašnjost!
Ako netko počne okupljati ljude za kakav hajir*,
pa nema čestitijeg posla,
ali: - treba provjeriti i čovjeka i vidjeti njegove
planove i njegovo
knjigovodstvo i postaviti mu kontrolu! Tako ćemo
se spasiti od optužbi i krađa, a pomagati se
moramo jer pomažu se svi i drugačije nije moguće
opstati!
Smatram da organizacija naših iseljenika postoji
samo na papiru i-da
odgovorim direktno na tvoje pitanje-to nije to!
From left: Ketul Shah, MD, from Changi General
Hospital in Singapore; Chabner; McDougal; Ribakoff; Hamza
Mujagic, MD, from the University of Tuzla in Bosnia; Kaufman;
Wen-Ming Chen, MD, from Taichung Veterans General Hospital in
Taiwan; and Pedro Acuna, MD, from Colmena Golden Cross in Chile.
- Foto: December 2, 2005 |
Kad su do mene 1993/4 u
Zagreb dolazili naši iz cijele Europe na
razgovor i po savjete govorio
sam:
Braćo ugledajte se na Židove.
U svakom
gradu gdje vas ima par
stotina ili hiljada, svejedno, organizirajte
svoju općinu. Općina je
sociološki pojam i širok pojam. Unutar općine i
na zemljištu koje
obuhvaća općina možete imati i džamiju i mekteb
i druge škole, i svoje
dućane i čaršiju i halal* hranu i zadovoljiti sve
svoje i vjerske i
svjetske potrebe. Nemojte se organizirati po
džematima. Džemat ima
vjerski karakter i vjersku oznaku i svodi se
uglavnom na vjerske
aktivnosti. Vjera i džemat su osnove naše
zajednice, ali vama je sad
živiti u Evropi. Teško ćete se prilagoditi
katoličkom svijetu, u općini
možete imati fleksibilnu strukturu koju će
zapadnjaci razumjeti i
prihvatiti, a unutar nje vi ćete imati i vjeru i
život! Naravno, nisu me
poslušali!
Neorganiziranost je muslimanska
bolest!
Zbog nejmanja
kriterija za vrednovanje ljudi, neorganizacije i
nepoštenja smo i
stradali! Svako je sam sebi i najveći prijatelj
i najveći neprijatelj!
Niko nama nije kriv što većina nas ne poštuje
svoju knjigu nego u većine
ta knjiga stoji negdje visoko na rafi i samo se
bajramom iz nje ponešto
prouči, a u glavnom slabo razumije, i nitko nama
nije kriv što smo se
udaljili od svoje vjere i što nemamo dovoljno
pravih hodža kakve bi
trebali imati i što bježimo od svoje vjere od
koje se ne može pobjeći jer
onaj koji pobjegne-taj i strada! Meni je jasno
kakve su posljedice što
mi ne poštujemo jedni druge, zašto mrzimo jedni
druge i zašto zaziremo
jedni od drugih ? Ali, vidim da to nije jasno
većini jer se većina baš
ovako ponaša ?
Nikad u povijesti Bošnjački
narodni korpus nije bio
neorganiziraniji, razjedinjeniji, nesposobniji i
nemoćniji. Jedni u SDA,
jedni mimo SDA, jedni u SDP, jedni samo u
folklornim društvima, jedni kod
žene u kućnom poduzeću, a jedni ni to-nigdje!
Organizacija naše
dijaspore je nezadovoljavajuća! Ne treba puno
pametovati. Otiđite na web
stranicu hrvatske dijaspore i sve će vam bit
jasno!
Sada kad našim
ljudima u iseljeništvu treba najviše pomoći jer
su ranjeni i još uvijek i
te kako ranjivi, sad kad im treba najuža veza sa
ostacima bivše domovine
da se silom prilika ne odrode i da se djeca ne
odrode, sad kad su očajni
od jada za domovinom kao i ja, sad se ne radi
skoro ništa! Nije
dijaspora obući dimije i poigrati, i uz to
svrnuti koji kus* baklave, a nakon
tog-svako sebi! Prava dijaspora je život u
složnoj zajednici. Prava
dijaspora je sama za sebe država što znači
složena organizacija koja
traži sistem i algoritam, a u ovoj situaciji u
kojoj se nalazimo naša
dijaspora treba postati naša najvažnija država
jer sad puno više za
svoju domovinu možemo učiniti izvan nje, daleko
više nego li unutar nje!
PONAVLJAM DA BI BILO JASNO SVIMA, SAD JE
DIJASPORA NAŠA GLAVNA DRŽAVA.
OKO 11 MILIJUNA BOŠNJANA JE RASUTO PO BOŽIJEM
DUNJALUKU, A SAMO JE OKO 2
MILIJUNA IZHAVEŠĆENIH, POKRADENIH, IZGUBLJENIH I
POSVAĐANIH NJIH U NAŠOJ
BIVŠOJ DOMOVINI BOSNI!
Tko je taj tko o ovim
ljudima vodi računa. Ne
uzdate se valjda u nekakvo ministarstvo iz
Sarajeva! Šta mi na primjer u
Bostonu imamo od tog što je nekakav tamo
svjetski savez naše dijaspore u
Londonu o kojem smo se mi obavijestili iz
novina! ?
Ko nas kad nazva, ko
nas kontaktira, ko nas sa čime upozna, da li taj
savez zna da mi uopće
postojimo, kad se taj savez oglasi i napravi
bazu podataka o našim
ljudima da se zna gdje su i šta rade, kad taj
savez nas odvede u
domovinu, kad taj savez pomože našoj djeci, kad
taj savez poče
kakvu hajirli* akciju
(da se sagradi Univerzitet, bolnica, fabrika,
škola, ili naselje), kad kakve brošure, letke, diskove,
DVD i ostali materijal taj
savez proizvede, kad i kakvu to našu tradiciju
taj savez ispropagira po
svijetu, kad i gdje u našim zajednicama po
svijetu taj savez šta
organizira, izgradi i napravi, kad se taj savez
pobrinu za naše stare i
iznemogle u iseljeništvu, kad taj savez kome od
nas čestita Bajram, kad
taj savez sprovede kakvu anketu, kad taj savez
organizira kakav
znanstveni simpozij o našoj domovini, kad taj
savez pomogne da počnemo
gradnju Ferhadije, kad taj savez uspostavi pravu
saradnju sa takozvanim
vlastima u Bosni, kad taj savez ode u Banjaluku,
Prijedor i Srebrenicu
razgovarati o povratku, kad se taj savez uključi
u davanju novčane pomoći
ljudima da otkupe svoje kuće i zemlju i stanove,
kad taj savez raspisa i
dadne stipendije našoj djeci, kad… čojče, pa ja
bi mogao nabrajati ‘vako do
prvih horozova?!.
Koga i šta se mi igramo i šta
mi glumimo? Koga mi
lažemo i varamo?
To što neko postoji na papiru,
eto i mi imamo
dijasporu, nema od nas nitko nikakve koristi.
Skupimo se mi i smognimo snage pa postavimo
prave kriterije i pravu
organizaciju i financijsku konstrukciju,
postavimo ljude koji su to u
stanju odraditi. Postavimo im kontrolu i
mehanizam da ih se može smijeniti
ako ne urade i definirajmo mi sebi svoj temelj,
zacrtajmo cilj i
razradimo taktiku i strategiju kako da dođemo do
cilja a svakih tri
mjeseca provjeravajmo koliko smo bliže cilju, pa
ako nismo odmah
izanalizirajmo zašto nismo, pa se mi pobrinimo
za svoju djecu, a ne da mi
s njima usamljeni a usamljena i djeca
glavinjamo, pa mi kao čvrsta
organizacija otiđimo u Banjaluku, Prijedor,
Mostar, Srebrenicu, Zvornik
pa mi otvorimo dijalog i borbu za povratak sa
tamošnjim vlastima, pa mi
kao organizacija, bolje reći država, otiđimo
malo u Sarajevo i udarimo
nogom u vrata i drmnimo šakom u stol usmrditim
liziguzima koji samo odrađuju posao
naših neprijatelja i našu domovinu
dokusuruju, a sve iz straha
za stolicu i vlastitu guzicu, u TOM SARAJVU IZ
KOJEG OD KAD JE POSTALO
NIKAD NAMA U BOSNI NIKAKVA HAJRA NIJE DOLAZILO I
U TOM SARAJVU GDJE
SVATKO IMA SVOJE LJUDE, SAMO MI NEMAMO SVOJIH
LJUDI!, takav bi ja
svjetski savez dijaspore poštivao i u takvom
radio, a ovo, ovi nabadaju
k’o Zulfo po bostanu!
Svaka narodna izreka je krvava istina a svi
Bošnjani zaboravljaju izreku:
ZBOGOM BOSNO ODO’ U SARAJVO!!!!!
(nastavlja se...)
Objašnjenje upotrijebljenih arhaizama i drugih
izraza u tekstu:
* ahbabluka = od tur riječi;
ahbaplik = drugarstvo
* ajetul' kjursiju = ajjet iz Kur'ana časnog - uči se na svakom
namazu na sedždi
* akinđija = elitna carska jurišna konjica
* alma matter = po pitanju Alme; (nl. de kwestie van Alma)
* bihuzurli = onaj koji nekoga uznemirava
* dalkilica = gola sablja
* džahili = neznalice
* ezijjetiš= zanovijetaš
* fitr = obavezno davanje siromašnima za vrijeme mjeseca ramazana
* General Hospital = glavna bolnica
* hajir = dobro djelo
* hajirli = sa dobročinstvom, sa dobrim djelom
* halal = oprost, dozvoljeno po šerijatskom zakonu
* hizmećar = onaj koji nehumano koristi tuđu radnu snagu, izrabljuje
druge...
* hizmećarimo = služimo nekome, radimo za nekoga teške poslove
* iladž = tur. lijek
* izhavešćenim = polulud
* consultant = eng. savjetnik
* kus = slatki zalogaj
* nafakali = od tur. riječi: nafaka = alimentacija, izdržavanje
* nijjeta = namjera
* sadaka = tur. milostinja
* serhat = drugo ime za Cazinsku Krajinu
* sergija = ot tur. riječi: sergi = skupljanje dobrovoljnih novcanih
priloga pred dzamijama
* sophomore = (eng. student 2 god.)
* šerbet = tur. şerbet, arap. šärbä; piće od pečenog šećera, slično
čaju
* valija = arap. wali, tur. vali = guverner, carev namjesnik
* zort = tur. zort arap. dart strah, plašljivost
* Eugene Ribakoff = Predsjednik američkog
Jevrejskog Komiteta, upravlja zajedničke aktivnosti u više od 50
zemalja izvan Sjeverne Amerike. Ribakoff dodjeljuje stipendije za
programe u okviru Jevrejskog Komunalnog servisa za rad, pripremu i
motivaciju ljudi za životno važne poslove. Dodjeljuje stipendije i
nagrade za studente i trening za nadarene ljude da bi se pripremili
za vodeću poziciju u zajednici.
09.03.2006.
