Razgovor sa AIDOM HALILOVIĆ, 25-godišnjom
Bošnjakinjom, novinarkom-voditeljicom i urednicom III Dnevnika na RTRS
"SVJESNA SAM SVOJIH VRIJEDNOSTI ALI I
VRIJEDNOSTI DRUGIH"!
|
Aida HALILOVIĆ
Voditeljica i urednica III Dnevnika na RTRS
Aida i sestra Nermina HALILOVIĆ
Aida Halilović sa našim novinarom B.Gušić |
|
Davno je rečeno da "nije vijest kada pas
ujede čovjeka, već je vijest kada čovjek ujede psa..." Za vrijeme svoga
tek minulog boravka u Banjoj Luci na III Dnevniku mi je za oko zapela
urednica ispod čijeg lika je potpisano: AIDA HALILOVIĆ. Po mnogo čemu je
drukčija od ostalih: hem je prelijepa, hem mlada, hem na neviđeno
djeluje gradski, a posebno je kuriozitet toga prostora i ovoga vremena
što je Bošnjakinja. Moji domaćini (sestra i zet) nisu znali ko je ta
mlada dama, ali sam je za veoma kratko vrijeme pronašao. Ugovorio sam
ovaj razgovor putem njene mame Jasminke. Kada sam u ponedjeljak, 6. juna
u tačno zakazano vrijeme pozvonio na vrata jedne bosanske kuće sa
prelijepim ružičnjakom u njenom dvorištu, otvorila mi ih je baš Aida.
Odmah sam joj rekao da je povod za njeno predstavljanje široj javnosti
činjenica da jedna mlada Bošnjakinja uređuje jedan od Dnevnika njihove
televizije te da bi zbog toga ovaj razgovor mogao biti zanimljiv. Ona je
ponudila sok, jer kako kaže, još ne zna da kuha bosansku kahvu. Rekao
sam joj da je vrijeme da to nauci. Potom je započeo slijedeći razgovor:
GUŠIĆ: Kada i kako si primljena u radni odnos sa RTRS?
HALILOVIĆ: Sve je počelo negdje sredinom 2001. godine kada je objavljen
konkurs za prijem novinara-voditelja. Ja sam tada bila redovni student
Filozofskog fakulteta. Moje dvije dugogodišnje drugarice su me
nagovarale da se i ja, kao i one, prijavim. Bilo je testiranje iz raznih
oblasti - opšte kulture, zatim poznavanja imena tadašnjih ministara u
Vladi RS... i sl. Naprimjer, jedno od pitanja je bilo: "čiji je lik na
novčanici od 5 KM" i svi mi, koji ovdje živimo, znamo da je riječ o liku
Ive Andrića. Međutim, nisam znala ime nijednog ministra u Vladi... Kada
su tražili da od pet zadatih riječi načinimo vijest, tu sam zaista
briljirala. Nakon dva dana je na red došla tzv. audicija. Pred kamerama
sam trebala da se predstavim i nešto pročitam. Nisam imala tremu.
Poslije nekoliko dana su mi javili da sam primljena. One moje dvije
drugarice nisu. U prvo vrijeme moga rada na RTRS sam uglavnom pratila
druge. Tada nisam znala niti u koju ću redakciju. Kada je došlo vrijeme
izbora pitala sam ih šta je najteže, a oni rekoše da je to Redakcija
informativno-političkog programa. "Eh, to ću uzeti, ako me već pitate!"
Naime, moj životni moto jeste da uvijek započinjem od najtežeg u datom
trenutku. Uslijedila je moja afirmacija u toj Redakciji, pa sam prošle
godine primljena u stalni radni odnos.
GUŠIĆ: Da li je tebe iskreno iznenadio prijem u radni odnos na ovdašnjoj
televiziji?
HALILOVIĆ: S jedne strane da, s druge ne. Iznenadilo me je jer znam
kakva je struktura zaposlenih, posebno onih koji odlučuju o prijemu i
mislila sam da će se šokirati kada čuju kako se zovem. Ali, nije me
iznenadilo jer sam svjesna svojih vrijednosti, ali i vrijednosti drugih.
GUŠIĆ: Da li je RTRS nezavisan medij i to nezavisan na bilo koju
političku opciju na ovim prostorima?
HALILOVIĆ: Apsolutno da! Naprimjer, kada je nedavno predsjednik Čavić
imao konferenciju za novinare u povodu Dana slobode medija i na pitanje
novinara naše kuće vezano za pofesionalni odnos prema svim političkim
faktorima na ovim prostorima, on je odgovorio kako mi favoriziramo
opoziciju, što nije tačno. Podjednako su svi zastupljeni i prema svima
imamo jednak odnos. Uostalom, kao dio Javnog servisa BiH, praćeni smo od
strane Regulacione komisije pa kada bi i htjeli, ne bi smjeli da
iskačemo iz pravila i okvira iste.
GUŠIĆ: Kako tumačiš činjenicu da je prekjučer, 4. juna, RTRS prenosila
nogometnu utakmicu neke druge države (SCG), a ne i Bosne i Hercegovine
koja je igrala u San Marinu u isto vrijeme?
HALILOVIĆ: Trenutno nemam informacija o tome ali mislim da to nije bilo
iz političkih razloga. Zavisi ko je prvi zakupio pravo na prenos
utakmice u San Marinu. Međutim, pravi odgovor na o pitanje sigurno znaju
kolege iz Sportske redakcije.
GUŠIĆ: Zaista, koliko je RTRS danas profesionalniji medij u odnosu na
vrijeme od, recimo, prije deset godina i više?
HALILOVIĆ: Kao što je poznato, ova tv. kuća se prije zvala SRT (Srpska
radio-televizija). Puno je profesionalnija nego prije i ne bih o tome
detaljizirala.
GUŠIĆ: Kakvi su ti planovi kada završiš studij? Da li su vezani za ovu
medijsku kuću gdje trenutno radiš, ili...?
HALILOVIĆ: Nemam dugoročnih planova. Neka me još tu neko vrijeme - kako
u Banja Luci, tako i na RTRS. Mada se nikad ne zna, jel' tako. Kada sam
počela da radim razmišljala sam otprilike na kratke staze - samo još
jedan mjesec pa ću vidjeti, pa opet tako.. a evo ja nanizah pune četiri
godine. Inostranstvo? Da, ali samo na određeno vrijeme. Bila sam jednom
i u Americi u organizaciji PTLA (Pierce Trails Leadership Adventure) na
studijskom putovanju. Došla bih opet ako me pozovu.
GUŠIĆ: Imaš li uzora u poslu kojim se baviš?
HALILOVIĆ: Ne!
GUŠIĆ: Koja je svjetska tv. kuća po tvom mišljenju najbolja na svijetu?
HALILOVIĆ: Mislim da je to ipak CNN.
GUŠIĆ: Da li je bilo negativnih reakcija što si to što jesi sa srpske
ili bošnjačke strane u Banja Luci i šire - bilo da su dolazile od
političara, javnih djelatnika ili gledalaca?
HALILOVIĆ: U prvoj sedmici moga zaposlenja, tačnije - 3. dan, desila se
mala drama. Pozvala me na kafu starija kolegica (deset godina tu radi),
počela najprije da me hvali, a onda mi reče kako je čula priče po
kuloarima kako ja "mrzim Srbe", kako "potječem iz jedne radikalne
muslimanske porodice..." i sl. Bila sam zaprepašćena i odmah sam uzela
dva slobodna dana da se priberem i odlučim šta i kako dalje. Potom sam
otišla kod direktora IP-a i ispričala mu to. On me je u potpunosti
zaštitio i obećao da će se potruditi da se tako nešto više ne ponovi. Ja
sam intuitivno pretpostavila da su mi to napakovale dvije radne kolegice
- Srpkinje, koje su išle samnom u školu. To se pokazalo tačnim. One su,
nakon što sam nastavila da radim, znale da ja to znam i nisu mogle da
skriju svoju nelagodu. Kasnije su prestale da rade (ne zbog tih laži o
meni).
GUŠIĆ: Ima li Hrvata na RTRS?
HALILOVIĆ: Mislim da ima jedan. Ali, zaboravila sam reći da ja nisam
jedina Bošnjakinja na RTRS -ima ih još dvoje ali na nekim marginalnim
pozicijama.
GUŠIĆ: Na kraju, budući da je Javni RTV servis do sada slijedio sudbinu
države, da li će tako biti i u periodu ispred nas?
HALILOVIĆ: Aktuelni politički momenat je vrlo osjetljiv i teško je
predvidjeti šta će biti sutra. Ipak, realno je očekivati da će bh.
mediji i u budućnosti dijeliti sudbinu države.
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ
