Make your own free website on Tripod.com

TOP
Intervju:
Prof. dr. med. sci. HAMZA MUJAGIĆ:

"SAMO HRABRO BRAĆO MUSLIMANI-I NA NAŠOJ I ČETNIČKOJ STRANI"!

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ
 


Sreli smo se nakon više od jedne decenije, ovdje u Bostonu. Prije toga smo haman dva mjeseca ugovarali susret i bilo se uznedalo. I onda, u subotu, 11. februara smo se sreli u mome bostonskom muhadžirskom domu. Proveli smo punih sedam sahata zajedno. Ovaj razgovor je podugačak, pa će ići u nastavcima. Molim čitaoce da mi halale* zbog nekonvencionalnosti, jer sam itekako blizak sa svojim sagovornikom da bih se čak i javno s njim persirao. I, još nešto: godinama radim intervjue i u skladu sa novinarskom tradicijom uvijek je naslov intervjua bio moj izbor. Ovoga puta iznimno sam pravo na izbor naslovne rečenice dao dr. Hamzi. Ne zbog ahbabluka, nego zbog toga što je on zaista izniman sagovornik. Uostalom, uvjerite se i sami!

GUŠIĆ: Pa, dragi moj Hamza, da krenemo unazad-otkud ti u Bostonu ?

DR. MUJAGIĆ: Ja sam u Bostonu po pozivu i radim svoj posao. U potonjih 8 godina živim život na relaciji neprijateljska teritorija Tuzla-inozemstvo Boston. Insan bez domovine, došlo u Tuzli, došlo u Bostonu ! Ovo mi je službeno treći put kako sam ovdje. Radio sam svojevremeno 5 godina u USA Nacionalnom Institutu za tumore u Bethesdi pored Washingtona kao znanstvenik, a potom kao consultant ekspert za rezistentnost na citostatike i radio sam godinu dana u Memorial Sloan-Kettering bolnici za rak u New York-u. Neki od ljudi sa kojima sam tada skupa radio su sad direktori ovdje u Massachusetts General Hospital. Pratili su šta se samnom po Bosni događalo u potonjih 10 godina pa me pozvaše 1997 godine u ovu ustanovu i tako ja poče’ hodat’, tamo-‘vamo. Kad mi dojadi zulum braće muslimana na vlasti dođem ovdje, a kad počnem uzdisati za mojim brdom Harman gdje mi je roditeljska kuća u Tešnju i kad se zaželim avlije, živice i mirisa bumbarove trave pobjegnem u Bosnu i tako, ni tamo ni ‘vamo, k’o raspolovljena jabuka.

GUŠIĆ: Dakle, prvo si trebao da ostaneš šest mjeseci, pa si potom produžio na još šest, a sada je uslijedila još jedna ponuda od prestižne bostonske MGH (Massashusetts General Hospital). Ponuda je izazovna, ali odluku je veoma teško donijeti, jel' tako?

Eugen RibakoffDR. MUJAGIĆ: Jest, došao sam na šest mjeseci pa sam ostao do daljnjeg. Prošle godine osim poziva sam dobio i prestižnu Eugene Ribakoff nagradu. Zbog nje sam se morao obavezati ostat pola godine. To produžismo na još pola, a potom mi produžiše vizu do početka 2007., i tako dalje. Ja se nadam da ću se ipak vratiti iako sam svjestan da nemam gdje. Na pisma nekolicine ljudi iz Bosne sa pitanjem kad ću se vratit, prvo sam se morao nasmijati i sebi i njima, pa sam rekao:
1. Da će čak i neizlječivi zaljubljenik u Bosnu kao ja sad tri puta razmisliti da li da se vrati i
2. Rekao sam da čestiti i stručni ljudi, posebice Bošnjani muslimani-više nemaju domovine u Bosni!
Stotinu i pedeset godina brižljivog njegovanja negativne kadrovske selekcije, čiji je obnovitelj i njegovatelj u zadnje vrijeme Izetbegović, neimanje kriterija za vrednovanje insana, nego samo kriterija za vrednovanje hajvana i postavljanja najnesposobnijih i najpokvarenijih na najodgovornija mjesta i nepostojanje sistema organizacije i odgovornosti za učinjeno su uradili svoje! Slično je i u susjedstvu.

Nedavno sam napisao jednom mom prijatelju u Zagreb da ni on, koji, inače, ima oštar jezik i hvali se sa ‘lijepom našom’-nema domovine, kao ni ja i ušutio je. Jer, hodati po tlu domovine, a biti svakodnevno maltretiran, ponižavan i onemogućavan od stotinu puta gorih od sebe i biti očajan zbog propasti i gubitka domovine, a biti nemoćan, znači-ne imati domovinu! Kad god sam živio u domovini idući na posao svako jutro učio sam ajetul’ kjursiju i pravio planove, ne o tome kako ću i šta ću što bolje uraditi, nego kako ću se tog dana obraniti od uvreda, poniženja i onemogućavanja braće muslimana na vlasti. Zbog čega ? Zbog grijeha kojeg brat musliman u Bosni ne oprašta-bolji sam od drugih!

Dok sam radio u Banjaluci pravoslavci me nisu volili, ali su me poštivali i slušali. Rezultat: za sedam godina koliko sam živio u Banjaluci isprofilirao sam i odškolovao 12 doktora, 25 medicinskih sestara, osnovao Onkološku kliniku, dnevnu bolnicu, ambulante i laboratoriju, organizirao dvije katedre na Medicinskom fakultetu i bio doveo onkološku struku u Banjaluci na evropski nivo. Ovdje trenutačno u Bostonu i onaj tko me mrzi ne smije to pokazati, jer će ga sistem kazniti, velika većina njih me uvažavaju i ne onemogućavaju me, nego gledaju kako moje sposobnosti da iskoriste na najbolji mogući način. Ja se ne sjećam da je ikad ikog u domovini Bosni, osim Đulbehare (supruga dr. Mujagića, op. B.G.), zanimalo šta ja to radim ?

Ovi ovdje znaju šta je moja najjača strana, pa sam tako dobio ponudu da radim ekspertize bolesničkih reakcija i nepoželjnih nuspojava na nove antitumorske lijekove. Toliko povjerenje ipak nisam očekivao jer je posao nevjerojatno odgovoran i opasan i sa nesagledivim posljedicama i po bolesnike i po farmaceutske kompanije u slučaju da uradim pogrešnu procjenu. Odluku je naravno veoma teško donijeti, ali ja nemam izbora! Kad je ikoji Bošnjo u svom kukavnom životu u potonjih 150 godina imao izbora-nikad! Uz to još uvijek radim i sa bolesnicima, a nadam se da ću uz ovaj posao naći i malo vremena da usavršim metode genetskog liječenja od raka jer sam ja zaista prije oko 20 godina prvi upozorio da je rak genetska bolest, dovršavam pisanje dva poglavlja za onkološki dio čuvenog udžbenika ‘Harrison’ iz interne medicine i uz to molim Uzvišenog da mi da snage i vremena da završim moju knjigu o propasti Bošnjana muslimana i Bosne u potonjih 150 godina koju pišem već 18 godina i koju se nadam završiti do ljeta. Nadam se da ću naći izdavača koji će se usuditi izdati knjigu. Mi smo ipak potomci čuvenog ratničkog naroda i valjda Izetbegović nije od svih nas načinio kukavice?!

Za pametne Bošnjane kojih je sad u našoj bivšoj domovini Bosni oko 5%, a u dijaspori Bosni oko 55% ta će knjiga biti prijeki iladž*! Može se desiti i da se opet brzo vratim natrag! Jedna je domovina, makar da smatram da mi sad možemo govoriti samo o našoj bivšoj domovini Bosni!

GUŠIĆ: Koliko je do sada ovdašnja i svjetska suvremena medicina zaista doskočila toj nemani koju narodski zovemo rak i nazire li se uspješnija borba u bliskoj i daljnjoj budućnosti?

DR. MUJAGIĆ: Da i ja kažem narodski, doskočili smo mu i uhvatili smo ga za vrat! Znamo da je to bolest poremećene genske regulacije, locirano je i definirano više od stotinu gena (onkogena) koji kodiraju za maligan rast, nađeni su glasnički proteini koje oni kodiraju (ti glasnici traže mjesto za metastaze), nalaze se lijekovi za blokiranje tih glasnika, radi se na mnogo testova kojima će biti moguće otkriti ovu bolest u veoma ranom genskom stadiju i neki od tih testova već kucaju na klinička vrata, ispituju se masa novih lijekova, radi se na lijekovima koji će biti strogo specifični i uništavati samo tumorske stanice a štediti normalne i radi se veoma mnogo na onome što sam već prije 20 godina pokušavao, ali nisam imao financijskih mogućnosti to učiniti-na individualnom genomičnom pristupu u liječenju svakog bolesnika ponaosob i na razradi načina genetskog liječenja. Mi već sada bolesnicima od raka bitno pomažemo u oko 65% slučajeva što znači ili da ih izliječimo (rak prostate, testisa, rektuma, rani oblik melanoma, neke od leukemija, limfoma, itd.) ili, ako bolesnika ne možemo izliječiti, bolest kontroliramo u tolikoj mjeri da bolesnik živi dugo godina (10-15) uz veoma dobar kvalitet života. Govoreći ovo na žalost moram se ograničiti na ovu zemlju, dobar dio zapadne Europe, Kanadu i u izvjesnoj mjeri Japan, donekle Australiju, pa u izvjesnoj mjeri i Novi Zeland, jer sve ovisi o novcima pa tako i ovo. Siromašnije zemlje još uvijek su daleko od ovog nivoa o kojem govorim.
Budući je naša bivša domovina Bosna na žalost u svijetu zadnja po svemu, zadnja je i po ovom! I kad govorim o ovoj zemlji tu prije svega mislim na ovu ustanovu gdje radim i na još svega njih desetak. Kako god sam prije 20 godina rekao da je rak genetska bolest i-pogodio, tako se sad usuđujem kazati da ćemo u narednih 20 godina, ko bude živ, dočekati da se čovječanstvo definitivno riješi i ove strašne more od koje strepi svatko.

GUŠIĆ: U pripremi ovog susreta i razgovora spomenuo si da već godinu dana nastojiš da pokreneš posao oko osnivanja i izgradnje bolnice za rak u Velikoj Kladuši. Zašto baš tamo i jesi li izvršio preliminarne razgovore o tome sa općinskim i kantonalnim vlastima? Imaš li "političku" podršku za taj hairli nijjet (namjeru) i jesi li detektirao one koji bi mogli da se eventualno ispriječe realizaciji tog, prije svega, humanog projekta?

DR. MUJAGIĆ: Nastojim organizirati kliniku za rak u Kladuši, za to postoje dobri razlozi, izvršio sam preliminarne razgovore, nisam razgovarao ni sa jednim vlastima - to će uraditi drugi jer ja sam nepodoban, nemam političku podršku jer nisam ‘u talu’ i ne sudjelujem u izdaji domovine. Znam sve one koji će nastojat spriječiti ovaj hair, kao što su spriječili i mnogo drugog što sam htjeo i mogao uraditi, medu ostalima i dobrim dijelom spasiti nestajanje Bosne. Ja se moram vratit u domovinu, u Krajinu! Već sam preko dvije godine u kontaktu sa ljudima iz Kladuše u kojoj postoji odlična zgrada koju treba malo obnoviti i dograditi u kojoj se može otvoriti odlična klinika za rak. Ovaj je posao dio puno šireg plana, ali čovjek snuje a Bog određuje, a ljudsko je da pokuša i ja ono što se od mene očekuje da uradim-moram uraditi! Ondje u Bosni gdje ja budem-tu će s Božijom pomoći bit južnoevropska onkologija! Moram pokušati prenijeti znanje i iskustvo tijekom 32 godine učenja i rada po svijetu nekome u Bosni. Nek ostane majstora iza mene! Ono nešto malo što sam iza sebe ostavio u Sarajvu razišlo se po svijetu i ne spominju me, a ono što sam ostavio u Banjaluci, oni me nekad i spomenu i odaju počast, ali ne treba mi počast od ljudi koji su uzeli dušu našem gradu i koji razbijaju u njemu zadnje ostatke naše kulture i našeg postojanja! Imam dosta podrške, nadam se dobit i više, a posebice u dijaspori i plan mi je da obezbijedim dobre uvjete za život i rad i okupim sve naše dobre liječnike iz cijelog svijeta, ako budu htjeli doći, da umjesto što se unajmljuju u stranih gazdi i liječe druge, kao u ostalom i ja, da svi živimo slobodno makar i u bivšoj domovini i da pomažemo svojim ljudima jer su ugroženi sa svih mogućih strana i jer je u nas doslovce epidemija raka, a medicina u Bosni iz ovog područja nedovoljna i na nisku stupnju. Kad se je u domovini-drugačije se diše!

Od kada su me istjerali iz SDA prije 15 godina i ja i Đulbehara trpimo na svakom koraku veliku štetu od strane i bivših i sadašnjih SDA-ovaca na vlasti. Usudim se kazati, da na ovaj način oni više čine štete narodu, nego li meni!! Oni nisu znali sačuvati domovinu, ali znaju veoma dobro odraditi podmukle, primitivne i prljave uličarske poslove uništavanja ljudi i njihovih života. Nije im jasno da vječito onemogućavajući mene, čine štetu i sebi i svom narodu i nije im jasno da Hamzu Mujagića ne mogu uništiti jer Hamza ima čestit nijjet i svijetao obraz i na ispravnom je putu. Da nije bilo zavisti, i iz nje proistekle žestoke mržnje, te kuge medu muslimanima, još od 1990. godine mislim da bi danas sasvim drugačije izgledali i Bosna i Krajina i mi bi danas imali svoju domovinu! Šta se posebice Krajine tiče, tu je Izetbegović dok je bio na vlasti sve moje akcije onemogućavao preko Mirsada Veladžića, a kad on ode položiti račun, posao nastavi Hasan Čengić i klan Čengića a izvršilac, ponovno Veladžić, njihov zet. Zadnje veliko zlo i onemogućavanje su uradili prije dvije godine linijom Hasan Čengić - Mirsad Veladžić - premijer kantona Ismet Kumalić i nanijeli štetu i Krajini i Bosni koja može Krajinu skupo koštati! Ali šta ćeš, mi smo takav svijet! U naših je ljudi ugrađen genetski čip samouništenja!

Nismo mi za badava u potonjih 150 godina, dakle za manje od dva prosječna ljudska života, što je za povijest koliko i dvije sekunde, od gospode i gospodara Bosne, postali hizmećari* hizmećara* u Bosni i svjetska sramota i ruglo! Nema sličnog primjera u povijesti gdje je tako brzo propao ijedan narod! Banjaluka je za mene i Đulbeharu najljepši grad, naš grad. Kad se hoćemo sjetiti nečega lijepog odlutamo mislima do Šehera i zelenog Vrbasa. Neću se smiriti dok jednog dana s Božijom pomoći se ne vratimo u Banjaluku, ako nas bude živih! Na koncu i u Banjaluci, u Šeheru ima ostataka mojih predaka Šeranića! Na žalost, mnogi moji pokušaji za kratko vrijeme koliko sam bio u SDA, da se posebno posvetimo Banjaluci, da napravimo plan za Banjaluku, da vidimo kako ćemo i šta ćemo da obranimo Banjaluku, ostajali su bez odjeka i odgovora! Svjedok sam također da su u zadnjim i najgorim danima Banjalučani čekali iz Sarajeva uputu, savjet, zapovijed, zaštitu, naredbu, a nije došlo nikad ništa! Bio sam svjestan da već samo po svojoj nesposobnosti izdajničko rukovodstvo SDA neće uraditi ništa za Banjaluku. Nisam mogao uraditi više od onog što sam uradio za svoj grad. Narod je slušao rukovodstvo SDA, nije mene! Sad godinama nakon svega u meni gori još veća vatra i još veća želja da se borim za svoju domovinu i svoj grad-Šeher na Vrbasu!

Banjalučanima, što su sad rasijani diljem planete poručujem da, ako se nismo ujedinili onda, da se ujedinimo sada i da povratimo svoj grad u kome najgenocidniji barbari na svijetu srpski-pravoslavci uništavaju zadnje tragove našeg bivstvovanja. Banjalučane diljem planete podsjećam na slavnu prošlost i najsvijetliji i najslavniji trenutak naše krvave povijesti na Balkanu, na boj pod Banjalukom 1737. godine. Tada je bosanska vojska sastavljena od staraca, djevojaka i momčića (jer je svo odraslo muško bilo na ratnom pohodu u Siriji) i samo 2000 momaka lične pratnje Bošnjačkog valije Ali paše Hećimovića i sa vitezovima kakav je bio Alaga Zenković, kapetan Đisri Sane i Ali paša Fidahić iz Zvornika i od tek iz pluga ispregnutih bosanskih konjića u tri frontalna napada prsima na topove izvojevala najslavniju pobjedu muslimana Balkana i izborila stabilnost na zapadnoj granici u narednih 150 godina. Toliki su zort* i strah bili u austrijskih "šuckora". Tada kad se skupljala bosanska vojska je ispjevana pjesma:

     Put putuje Latifaga
     Sa jaranom Sulejmanom.
     Moj jarane Sulejmane
     Jel’ ti žavo serhat* Bosne
     Jel’ ti žavo Banjaluke,
     Banjalučkih teferiča
     Kraj Vrbasa ašikluka
     I Pobrđa Đumišića
     Lijepe Fate Atlagića
     Jest mi žavo Banjaluke
     Banjalučkih teferiča
     I Pobrđa Đumišića
     Al’ najviše Atlagića.

Hlijevanjski kapetani Atlagići, ili Atlibegovići su izginuli u boju pod Banjalukom. Krajina je zemlja mejdandžija i zemlja junaka, bila i ostala! Krajina je postojbina akinđija*, elitne carske jurišne konjice i Krajina je postojbina dalkilica*-golih sablji, ljudi koji su goli do pojasa i samo sa sabljama u rukama prsima udarali na vlaške topove!! Bez obzira što su se međusobno istrebljivali i što su posvađani i podijeljeni-Krajišnici su i danas takvi. Na prvom predizbornom skupu u Kladuši sam, predviđajući mogući scenario za Krajinu pokušao ih upozoriti i sa govornice citirao čuvenu narodnu pjesmu:

     Hej Krajino krvava haljino
     Krvav bio ko te zavrgao
     S krvi ručak a s krvi večera
     Sve krvave žvačeš zalogaje
     Nikad bijela dana za odmora!!!

Opominjao sam ih da im prijeti nesloga i podvajanje i da to ne smiju dozvoliti, jer ako se to desi ubijaće brat brata. Ni oni me ne poslušaše !!!! Krajina je najistureniji dio naše domovine, vrh nekadašnjih naših osvajanja prema zapadu. Krajina je zaista u velikoj opasnosti, a zašto, mislim da to iz strategijski važnih razloga trebam prešutiti. Nema boljeg borca i boljeg jarana od Krajišnika. Moguće je da naši ljudi ne znaju da je Krajina zadnji ćošak Europe koji je biološki i kemijski potpuno čist, jer komunisti zbog cazinske bune namjerno nisu ništa htjeli graditi ni taj kraj razvijati i da je Krajina najljepši dio Europe. Čisto tlo, voda, hrana i zrak su danas najveće bogatstvo i najvažniji cilj moćnih država nije nafta, nego borba za čist životni prostor! U Krajinu pripadaju naravno i Plitvička jezera i Lika koje su nam oduzeli, ali tko zna, naši su momci bili oslobodili Plitvice, ali ih Izetbegović vrati natrag da se sa Hrvatima rukuju u Tržcu i Drvaru! Može se nekad desiti da Plitvice opet budu naše. Ja očekujem otpor i od lokalnih, a pogotovo od sarajevskih vlasti jer to nije naša, nego je to nekakva švercersko-lopovsko-izdajnička SDA vlast, ali, da vidimo, u nizu zločina koje su počinili, može bit se neće usuditi, ili neće moći, učiniti i ovaj!

GUŠIĆ: Da li si tražio sponzore ovdje, u Bostonu - bilo domaće bilo one čije članove familija liječiš, a dolaze, recimo, iz bogatog arapskog dijela svijeta?

Prof. dr. med. sci. Hamza MUJAGIĆDR. MUJAGIĆ: Jesam, tražio sam. Prvo od mojih prijatelja i kolega na Harvardu i u Massachusetts General Hospital za koje sam mislio da neće odbiti i-svi su odsijekom odbili! Odbili su čak i razgovore o opremi koju oni više ne trebaju, a u dobrom je stanju i mi bi je mogli iskoristiti.
Problem je politički. Nemaju više interesa za Bosnu i ne daju ništa za Bosnu. Nakon 15 godina tradicije u nesposobnosti, nepismenosti, laži, neslozi, mržnji, krađama i krađama i opet krađama i kriminala na svim nivoima, naši muslimanski političari u domovini i naši diplomatski predstavnici ovdje u USA, gdje posebice mislim na tako zvane ambasadore u Washington-u, oca i sina Šaćirbegoviće i našeg tako zvanog, a stvarno četničkog ministra vanjskih poslova u Sarajvu, su konačno i blagonaklone i prostodušne Amerikance uvjerili da mi jesmo narod lažova i lopova, da smo nesposobni za sve, osim za slagati i ukrasti i da smo, prema tomu-bezvrijedni! Dio tog animoziteta prema bosanskim vlastima je u ovoj ustanovi i zbog mene. Ja nikad zaista nisam govorio šta se samnom i mojom obitelji u Bosni događalo i šta se događa i tko me je sve šutao i gurao na smetljišće i tko to još uvijek radi, ali oni znaju sve i ne mogu razumjeti da se rukovodstvo jednog toliko ugroženog naroda želi pošto poto riješiti ljudi kao što sam ja! Čudili su se zapravo meni što još, nakon svega, imam psihičke snage i želje nešto pokušavati i boriti se! Potom sam slao program i tražio pomoć od nekoliko fondacija od kojih još nisam dobio odgovor, moguće i udijele koju crkavicu! Skoro je ovdje u nas na ginekologiji se liječila jedna od žena nekog šejha iz Qatara, pa čo’jk ne trepnuvši okom dade nama 150 milijuna dolara da pravimo vakcinu protiv raka jajnika! Smatram da uspješnu vakcinu protiv raka još uvijek nije moguće napraviti i da je to bačen novac. Reče meni direktor: ’znaš li koliko taj zarađuje svaki dan, sjedeći na minderu samo od prodaje plina? Nemam nikakvu predstavu, rekoh. Kaže, 250 milijuna dolara svaki dan a da prstom ne mrdne! Mati moja! Pa šta radi i kud će sa tolikim parama!
Jah, tražio sam da udijeli nama makar 10% od jednodnevne zarade. Objasnio sam da pravim ljudima bolnicu za rak u Bosni, tamo u nas ljudi od tog umiru kao muhe. Šejh reče - da ne da! Veli, da su pametni ne bi te pustili od sebe ovamo! Ja sam se obraćao i pismeno i E-mailom saudijskim i još nekim arapskim fondacijama i-nikad odgovora!

Koristim priliku i saopćavam braći Bošnjanima da ne žive u zabludi. Ne postoji islamski svijet, nego je to svijet svađe i ciganske nesloge. Među vladajućim familijama i oligarhijama u arapskom svijetu su svi muslimanskog imena i prezimena, ali-tu muslimana i islama-nema! Tu postoje samo nesposobni Arapi u vlasti CIA-e Inteligence Service-a i KGB, a sa interesom samo za vlastiti džep! Saudijska familija koja još uvijek srednjevjekovnim metodama vlada tim poluotokom i Saudijskom Arabijom u kojoj su muslimanska sveta mjesta-nema nikakve veze sa islamom, ne žive u islamskom duhu i da ih treba sve skinuti s vlasti, oduzeti šta imaju i podijeliti sirotinji po svijetu, a onima oko stotinjak nekakvih trblavih i žvaljavih prinčeva i ahmaka po islamskom propisu-glavu na panj!! Pomoć Bošnjanima u Bosni, kad im je bila najpotrebnija, nije dolazila ni od jedne vlade iz islamske zemlje, osim iz Perzije i Sudana.

Pomoć je nama dolazila od njihove sirotinje i raje kao što smo i mi, a pomoć je skupljana na sergijama* pred džamijama poslije džuma namaza. Arapske lopovske etničke karakteristike čak ni istinska Božija zapovijest, i vjera islam-nisu izmijenili. Ostali su isti džahili* kakvi su bili i prije 1475 godina. Šta je tom đubretu šejhu bilo dati 10% od svakodnevnih 250 milijuna koji mu padaju na minder dok on pije šerbet* i gladi kakvu obloguzu! Ništa! Njemu neznatna i nezamjetljiva suma, a nama velika pomoć! Drug šejh nije musliman! Jer u Islamu je pravilo: nije moje bogatstvo ono što imam, nego ono što poklonim tebi. To je nenadmašna filozofija! Oni ljudi i ona zajednica koji tako postupaju su jaki, bogati i uspijevaju! Taj krmak ne zna da postoji zekjat, niti sadaka* fitr*, jer da zna i da vjeruje u Svemogućeg došlo bi valjda i njemu iz stražnjice u glavu da pomažući braću u nevolji, pomaže više sebi nego njima jer će mu Uzvišeni vratit dvostruko i da jačajući vjersku i etničku zajednicu, jača i svoj sebični interes u toj zajednici. Bez jake zajednice kao općeg okvira, nema ni jaka niti stabilna ličnog interesa!

Dok sam se u vrijeme agresije na našu domovinu osam mjeseci ilegalno liječio u Zagrebu od povreda iz Banjaluke, do mene su dolazili skoro svi predstavnici iz islamskog svijeta koji su tada bili po Evropi. Imam oko 20 godina iskustva sa Arapima i moje je lično mišljenje o njima- negativno! Uostalom, narod koji je postojbina algebre, geometrije i astronomije - nije u potonjih 600 godina svjetskoj znanosti dao baš ništa.

Ne pridržavanje Kur’anskih propisa, pokvarena sebičnost, nerad i raskalašenost učinili su da je jedini civilizacijski doprinos muslimana svjetskoj znanosti u potonjih 600 godina taj što su u nekoliko arapskih zemalja načinili veoma bogatim šačicu ljudi! Saudijci pokazuju na TV-ima Rijad i stvarno liči na džennet, ali svijet ne zna da samo 10 milja od Rijada žive Arapi kao i prije 1000 godina i da djeca u školama nemaju ni vode niti struje! U tom Rijadu koji blješti od luksuza sve što je napravljeno napravili su američki, engleski i zapadnoevropski inžinjeri i radnici, a u njemu žive tuntavi i mutavi Arapi koji ne znaju napraviti ni olovke! Da Arap dade tih 10% Hamza je u Krajini njegovu ženu mogao liječiti bolje nego li ovdje u MGH, ali, ne dade, jer su i Arapi psihički neuravnotežen svijet!

GUŠIĆ Međutim, nijedan ozbiljan bh. projekt ni u svojoj inicijalnoj fazi ne može i ne bi trebao bez nas - građana Bosne i Hercegovine ma gdje bili. Svi mi, zapravo, moramo organizirano da damo svoj doprinos svakom takvom i sličnom projektu. Tu prvenstveno mislim na Bošnjane, kao daleko najbrojnije u dijaspori. Naša dijaspora jeste organizirana na lokalnim, regionalnim pa čak i na svjetskom nivou (Svjetski savez dijaspore BiH, sa sjedištem u Londonu), ali da li je to-to? Šta Ti misliš ima li potrebe za nekim konkretnijim i djelotvornijim organiziranjem naših ljudi a zaradi konkretne pomoći Domovini?

DR. MUJAGIĆ: Tačno, na primjeru ove zemlje gdje sad živimo možeš vidjeti šta znače sloga i međusobno pomaganje! Onaj tko slijedi Božije ajete taj je moćan i vlada nad drugima, onaj tko ih ne slijedi-ovakav je kao mi u Bosni i Arap po arapskom svijetu! Ovdje moram učiniti digresiju. Iako sam ja bio prvi u Bosni koji je ‘kukuriknuo’ i već davne 1986 godine izrekao riječ ‘Bošnjan’, naše nacionalno ime nije Bošnjak! Naše nacionalno ime je Bošnjanin jer zemlju Bosnu već od devetog stoljeća nastanjuju Bošnjani, ili Dobri Bošnjani, koji su kroz skoro 500 godina bili nositelji i branitelji Bosne-Bošnjanski državotvorni narod! Kao Bošnjani mi direktno nasljeđujemo skoro 12 stoljeća ne samo zemlje Bosne i povijesti zemlje Bosne, nego 12 stoljeća državnosti države Bosne, jedne od najstarijih državnih tvorevina na svijetu! Ogroman kapital koji nitko od ljudi na vlasti nije znao iskoristiti. Ja sam o tome često govorio a Izetbegović se crvenio i ljutio, a drugi idiotski smijali. Najviše su se smijali rođaci Čengići i onaj Silajdžić. Evo, sad se mogu smijati sami sebi, sad kad imamo Srpsku državu u Bosni, Hrvatsku državu u Bosni i Ničiju zemlju u Bosni na kojoj pokušavamo živjeti i opstati mi bivši vlasnici, gospoda i gospodari Bosne! Kao Bošnjani, što je Bošnjanski prijevod Arapske riječi Al-Bosnawi, mi nasljeđujemo tešku povijesnu hipoteku svojatanja nacionalnog imena samo za sebe oduzimajući ga i drugima u Bosni koji su s nama živjeli, a kao Bošnjani mi nasljeđujemo veličanstven kapital od skoro 12 stoljeća neprekinute državnosti Bosne.

Godine 1990. kad se taj kapital mogao konačno iskoristiti-nije htjeo nitko od SDA-ovaca na vlasti i nisu htjeli ne zbog tog što su budale ili nepismeni, toliko nepismen mislim da nije moguće biti, nego za to što su ušli u politiku sa pripremljenim planom izdaje Bosne!!!

Svakako, ni jedan projekat ne bi trebao proći bez nas. Mi smo Bošnjani ma gdje bili, ali - projekat sa čistim nijjetom! Ali kako povezati sve nas kad nas zbog nesposobnosti SDA vođa četnici rastjeraše po cijeloj planeti, a ne koriste svi Internet! U potonjih 15 godina osim beskraja primjera zloupotrebe ljudskih suosjećanja, pomoći i patriotizma od strane SDA rukovodilaca i ja sam u nekoliko navrata bio svjedok gdje se donosio i primao novac u crnim plastičnim vrećama za smeće i u putnim torbama. Ljudi donosili a šefovi SDA primali, bez potvrde, bez pečata, bez potpisa, bez evidencije koliko je primljeno, koliko izdato, a koliko ostalo! Naravno, svi mi znamo da čak ni nesposobnjaci nisu toliko nepismeni pa da ne znaju kako se sve mora evidentirati i o svemu postojati pismeni dokument i ljudi koji su davali morali dobiti potvrde i zahvale! Ali knjigovodstva namjerno nije bilo, a krađe na veliko jest bilo! Naša domovina je nestala, al’ je džep ostao, jer je ološ domovinu svrnuo u vlastiti džep! Ali, bila su to pravila koja je postavio Izetbegović, a ta su pravila plaho odgovarala profilu ljudi koji je najviše volio i koje je postavljao na rukovodeća mjesta-kombinacija seoskih baraba i prigradskog ološa! Ljudi su krali (lahak pos’o a nafakali*) i - upropašćavali i sebe i svoj narod! Smatram da je jedina zasluga SDA lidera u tome što su legendarnu bošnjačku izreku: use, naše i podase, uspjeli promijenit u: pojesti, popiti i poklopiti! Ja sam u stanju licem u lice stati pred ljude jer sam čista obraza i nijjeta*, ali-nađite mi još i jednog jedinog takvog SDA-ovskog rukovodioca! Nema ga!
Za to se i ne treba ljutiti na naš svijet kad kaže: ‘eno ga, pobjegao s parama’, ‘ ma pusti ti to, to će on ili oni opet sve sebi’ i slično, jer se je to masu puta i događalo. Pa to se događalo svim drugovima SDA-ovcima, SDP-ovcima, itd. Mi, naravno, ne možemo odustati od međusobnog pomaganja i podupiranja velikih i malih haira jer je to naredba naše vjere i zakonitost opstanka ljudskih zajednica. Ali, ono što je još od našeg naroda ostalo mora jednom shvatit’ da ako i dalje bude slijep kod očiju da neće preživjeti! Ljudima treba biti jasno da moraju definirati kriterije za ocjenu ljudi i njihovih djela, da moramo smoći snage i među sobom se razračunati i posmicati đubrad i svoj vlastiti otpad i lopove. Pa mi države nemamo ne zbog tuđih, nego zbog svojih lopova! Vidite Srbe, oni pobiju i potrijebe svoje i za to i imaju državu!

Moraju se jednom postaviti kriteriji odgovornosti i lične i kolektivne za učinjeno, da se za loša djela mora iskusiti kazna, da se jedino najčestitiji i najsposobniji mogu postavljati na najodgovornija mjesta, da se mora imati stajalište i svakom znano mobilno mišljenje o temeljnim ljudskim vrijednostima i njihovoj ulozi; vjeri, narodu, naciji i državi, da se mora znati strategija i da se mora znati cilj i taktika kako da se do cilja dođe.

Ovo sam sve 1990. godine govorio Aliji, a on se crvenio, znojio i ljutio jer ništa nije razumio. Samo je rekao: "Jesi bihuzurli* i oštar čojk, samo ezijjetiš* ljude. Imaju ovi moji pravo što te ne vole"! Mi smo zbog Alije i njegovih kriterija i ljudi koje je on odabirao izgubili domovinu, ali ako se ne opametimo izgubićemo mi i ostatke svoje domovine!

Ovdje u Massachusetts General Hospital i na Harvardu skoro sam svakodnevno svjedok kako razni društveni slojevi ljudi donose priloge i daju za svoju bolnicu i svoj Univerzitet. Ko 1000 dolara, ko 10 milijuna dolara, ko 100 milijuna! Da sam Amerikanac i da skupljam pare za američku bolnicu dosad bi skupio milijarde, ali sam odrpani, šugavi Bošnjo i pokušavam skupiti crkavicu da idem pomoći izhavešćenim* ljudima u Bosni da ne umiru od raka k’o muhe i - nisam skupio-ništa!
Kad sam kontaktirao Yale College zbog svoje kćerke, rekli su mi: Vjerujte nam, ako ona dođe ovdje, mi ćemo ispuniti sve njene financijske zahtjeve. Ostao sam zapanjen. Kad sam pitao mog prijatelja, kako je to moguće i odakle sav toliki novac (jer Yale ima godišnje oko 8000 sophomora) rekao je: Od ljudi kao ja. Mi nismo bogati, ali odvajamo koliko god možemo za svoj alma matter* (on je završio kollege na Yale-u). Rekao sam: Allahu moj, sad znam zašto si dozvolio da ovaj narod bude moćan, a moj narod nemoćan, sad znam zašto si dozvolio da ovaj narod bude gospodar planete, a moj narod-ruglo ove planete! Ja sam vječito, kad god sam radio u Bosni, ljudima pomagao džabe, činio im velike usluge i spasavao živote-džabe! Kupovao bolesnicima lijekove trošeći svoj novac.! Neko bi se i zahvalio, a netko se nije ni zahvaljivao.

Kad god sam počeo kakvu akciju, a počinjao sam mnogo akcija u Bosni, prvi koji me je izdao bio je onaj kojeg sam pomogao i prvi koji je okrenuo glavu bio je onaj koji je dobio najviše. To se događalo i u Banjaluci. Nemojte se onda čuditi zašto smo izgubili svoj prelijepi grad, svoj zavičaj i svoj grunt i zašto bijedno hizmećarimo* po svijetu živeći imitaciju života! Sami smo sebi krivi! I kod Srba i kod Hrvata možete naći primjere slične kao u Amerikanaca, ali u nas-ne, u nas hajiri* spadaju u našu slavnu prošlost, ne spadaju u našu bijednu sadašnjost! Ako netko počne okupljati ljude za kakav hajir*, pa nema čestitijeg posla, ali: - treba provjeriti i čovjeka i vidjeti njegove planove i njegovo knjigovodstvo i postaviti mu kontrolu! Tako ćemo se spasiti od optužbi i krađa, a pomagati se moramo jer pomažu se svi i drugačije nije moguće opstati! Smatram da organizacija naših iseljenika postoji samo na papiru i-da odgovorim direktno na tvoje pitanje-to nije to!
 


From left: Ketul Shah, MD, from Changi General Hospital in Singapore; Chabner; McDougal; Ribakoff; Hamza Mujagic, MD, from the University of Tuzla in Bosnia; Kaufman; Wen-Ming Chen, MD, from Taichung Veterans General Hospital in Taiwan; and Pedro Acuna, MD, from Colmena Golden Cross in Chile. - Foto: December 2, 2005


Kad su do mene 1993/4 u Zagreb dolazili naši iz cijele Europe na razgovor i po savjete govorio sam:
Braćo ugledajte se na Židove
.

U svakom gradu gdje vas ima par stotina ili hiljada, svejedno, organizirajte svoju općinu. Općina je sociološki pojam i širok pojam. Unutar općine i na zemljištu koje obuhvaća općina možete imati i džamiju i mekteb i druge škole, i svoje dućane i čaršiju i halal* hranu i zadovoljiti sve svoje i vjerske i svjetske potrebe. Nemojte se organizirati po džematima. Džemat ima vjerski karakter i vjersku oznaku i svodi se uglavnom na vjerske aktivnosti. Vjera i džemat su osnove naše zajednice, ali vama je sad živiti u Evropi. Teško ćete se prilagoditi katoličkom svijetu, u općini možete imati fleksibilnu strukturu koju će zapadnjaci razumjeti i prihvatiti, a unutar nje vi ćete imati i vjeru i život! Naravno, nisu me poslušali!

Neorganiziranost je muslimanska bolest!

Zbog nejmanja kriterija za vrednovanje ljudi, neorganizacije i nepoštenja smo i stradali! Svako je sam sebi i najveći prijatelj i najveći neprijatelj! Niko nama nije kriv što većina nas ne poštuje svoju knjigu nego u većine ta knjiga stoji negdje visoko na rafi i samo se bajramom iz nje ponešto prouči, a u glavnom slabo razumije, i nitko nama nije kriv što smo se udaljili od svoje vjere i što nemamo dovoljno pravih hodža kakve bi trebali imati i što bježimo od svoje vjere od koje se ne može pobjeći jer onaj koji pobjegne-taj i strada! Meni je jasno kakve su posljedice što mi ne poštujemo jedni druge, zašto mrzimo jedni druge i zašto zaziremo jedni od drugih ? Ali, vidim da to nije jasno većini jer se većina baš ovako ponaša ?

Nikad u povijesti Bošnjački narodni korpus nije bio neorganiziraniji, razjedinjeniji, nesposobniji i nemoćniji. Jedni u SDA, jedni mimo SDA, jedni u SDP, jedni samo u folklornim društvima, jedni kod žene u kućnom poduzeću, a jedni ni to-nigdje! Organizacija naše dijaspore je nezadovoljavajuća! Ne treba puno pametovati. Otiđite na web stranicu hrvatske dijaspore i sve će vam bit jasno!

Sada kad našim ljudima u iseljeništvu treba najviše pomoći jer su ranjeni i još uvijek i te kako ranjivi, sad kad im treba najuža veza sa ostacima bivše domovine da se silom prilika ne odrode i da se djeca ne odrode, sad kad su očajni od jada za domovinom kao i ja, sad se ne radi skoro ništa! Nije dijaspora obući dimije i poigrati, i uz to svrnuti koji kus* baklave, a nakon tog-svako sebi! Prava dijaspora je život u složnoj zajednici. Prava dijaspora je sama za sebe država što znači složena organizacija koja traži sistem i algoritam, a u ovoj situaciji u kojoj se nalazimo naša dijaspora treba postati naša najvažnija država jer sad puno više za svoju domovinu možemo učiniti izvan nje, daleko više nego li unutar nje!

PONAVLJAM DA BI BILO JASNO SVIMA, SAD JE DIJASPORA NAŠA GLAVNA DRŽAVA. OKO 11 MILIJUNA BOŠNJANA JE RASUTO PO BOŽIJEM DUNJALUKU, A SAMO JE OKO 2 MILIJUNA IZHAVEŠĆENIH, POKRADENIH, IZGUBLJENIH I POSVAĐANIH NJIH U NAŠOJ BIVŠOJ DOMOVINI BOSNI!

Tko je taj tko o ovim ljudima vodi računa. Ne uzdate se valjda u nekakvo ministarstvo iz Sarajeva! Šta mi na primjer u Bostonu imamo od tog što je nekakav tamo svjetski savez naše dijaspore u Londonu o kojem smo se mi obavijestili iz novina! ?
Ko nas kad nazva, ko nas kontaktira, ko nas sa čime upozna, da li taj savez zna da mi uopće postojimo, kad se taj savez oglasi i napravi bazu podataka o našim ljudima da se zna gdje su i šta rade, kad taj savez nas odvede u domovinu, kad taj savez pomože našoj djeci, kad taj savez poče kakvu hajirli* akciju (da se sagradi Univerzitet, bolnica, fabrika, škola, ili naselje), kad kakve brošure, letke, diskove, DVD i ostali materijal taj savez proizvede, kad i kakvu to našu tradiciju taj savez ispropagira po svijetu, kad i gdje u našim zajednicama po svijetu taj savez šta organizira, izgradi i napravi, kad se taj savez pobrinu za naše stare i iznemogle u iseljeništvu, kad taj savez kome od nas čestita Bajram, kad taj savez sprovede kakvu anketu, kad taj savez organizira kakav znanstveni simpozij o našoj domovini, kad taj savez pomogne da počnemo gradnju Ferhadije, kad taj savez uspostavi pravu saradnju sa takozvanim vlastima u Bosni, kad taj savez ode u Banjaluku, Prijedor i Srebrenicu razgovarati o povratku, kad se taj savez uključi u davanju novčane pomoći ljudima da otkupe svoje kuće i zemlju i stanove, kad taj savez raspisa i dadne stipendije našoj djeci, kad… čojče, pa ja bi mogao nabrajati ‘vako do prvih horozova?!.
Koga i šta se mi igramo i šta mi glumimo? Koga mi lažemo i varamo?
To što neko postoji na papiru, eto i mi imamo dijasporu, nema od nas nitko nikakve koristi.

Skupimo se mi i smognimo snage pa postavimo prave kriterije i pravu organizaciju i financijsku konstrukciju, postavimo ljude koji su to u stanju odraditi. Postavimo im kontrolu i mehanizam da ih se može smijeniti ako ne urade i definirajmo mi sebi svoj temelj, zacrtajmo cilj i razradimo taktiku i strategiju kako da dođemo do cilja a svakih tri mjeseca provjeravajmo koliko smo bliže cilju, pa ako nismo odmah izanalizirajmo zašto nismo, pa se mi pobrinimo za svoju djecu, a ne da mi s njima usamljeni a usamljena i djeca glavinjamo, pa mi kao čvrsta organizacija otiđimo u Banjaluku, Prijedor, Mostar, Srebrenicu, Zvornik pa mi otvorimo dijalog i borbu za povratak sa tamošnjim vlastima, pa mi kao organizacija, bolje reći država, otiđimo malo u Sarajevo i udarimo nogom u vrata i drmnimo šakom u stol usmrditim liziguzima koji samo odrađuju posao naših neprijatelja i našu domovinu dokusuruju, a sve iz straha za stolicu i vlastitu guzicu, u TOM SARAJVU IZ KOJEG OD KAD JE POSTALO NIKAD NAMA U BOSNI NIKAKVA HAJRA NIJE DOLAZILO I U TOM SARAJVU GDJE SVATKO IMA SVOJE LJUDE, SAMO MI NEMAMO SVOJIH LJUDI!, takav bi ja svjetski savez dijaspore poštivao i u takvom radio, a ovo, ovi nabadaju k’o Zulfo po bostanu!
Svaka narodna izreka je krvava istina a svi Bošnjani zaboravljaju izreku: ZBOGOM BOSNO ODO’ U SARAJVO!!!!!

(nastavlja se...)



Objašnjenje upotrijebljenih arhaizama i drugih izraza u tekstu:

* ahbabluka = od tur riječi; ahbaplik = drugarstvo
* ajetul' kjursiju = ajjet iz Kur'ana časnog - uči se na svakom namazu na sedždi
* akinđija = elitna carska jurišna konjica
* alma matter = po pitanju Alme; (nl. de kwestie van Alma)
* bihuzurli = onaj koji nekoga uznemirava
* dalkilica = gola sablja
* džahili = neznalice
* ezijjetiš= zanovijetaš
* fitr = obavezno davanje siromašnima za vrijeme mjeseca ramazana
* General Hospital = glavna bolnica
* hajir = dobro djelo
* hajirli = sa dobročinstvom, sa dobrim djelom
* halal = oprost, dozvoljeno po šerijatskom zakonu
* hizmećar = onaj koji nehumano koristi tuđu radnu snagu, izrabljuje druge...
* hizmećarimo = služimo nekome, radimo za nekoga teške poslove
* iladž = tur. lijek
* izhavešćenim = polulud
* consultant = eng. savjetnik
* kus = slatki zalogaj
* nafakali = od tur. riječi: nafaka = alimentacija, izdržavanje
* nijjeta = namjera
* sadaka = tur. milostinja
* serhat = drugo ime za Cazinsku Krajinu
* sergija = ot tur. riječi: sergi = skupljanje dobrovoljnih novcanih priloga pred dzamijama
* sophomore = (eng. student 2 god.)
* šerbet = tur. şerbet, arap. šärbä; piće od pečenog šećera, slično čaju
* valija = arap. wali, tur. vali = guverner, carev namjesnik
* zort = tur. zort arap. dart strah, plašljivost

* Eugene Ribakoff = Predsjednik američkog Jevrejskog Komiteta, upravlja zajedničke aktivnosti u više od 50 zemalja izvan Sjeverne Amerike. Ribakoff dodjeljuje stipendije za programe u okviru Jevrejskog Komunalnog servisa za rad, pripremu i motivaciju ljudi za životno važne poslove. Dodjeljuje stipendije i nagrade za studente i trening za nadarene ljude da bi se pripremili za vodeću poziciju u zajednici.

09.03.2006.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu



NAZAD NA STARTNU STRANICU

Bedrudin Gusic
e-mail:
ferhadija078@juno.com

Page Construction: 13.06.2005 - Last modified: 27.11.2011