TOP
Bedrudin
GUŠIĆ
Gospodin SEFER HALILOVIĆ, predsjednik BPS-SH:
"OVOJ ZEMLJI JE NUŽNA POTPUNA PROMJENA VLASTI I
RADIKALAN ZAOKRET"!
Gospodine Haliloviću! Evo nas u predvečerje
izbora. Kako biste, u najkraćem, ocijenili
dosadašnju kampanju Stranke kojoj ste na čelu?
HALILOVIĆ: Uspješnom. Dao bih pozitivnu ocjenu
kampanji koja bi se najkraće mogla nazvati
kampanjom "Oslonca na vlastite snage", jer za
klasičnu kampanju u kojoj stranke troše stotine
hiljada, čak i milione maraka – što je za
bosanske uslove – bezobrazno, prije svega, prema
građanima, mi novca nismo imali. Ali, i da smo
ga imali, iz poštovanja prema nezaposlenim,
prema demobilisanim borcima, prema penzionerima
koji hodaju oko kontejnera, ja se ne bih usudio
zbog straha od Boga i ljudi, taj novac, koji je
u osnovi novac svih građana BiH, jer ga
vladajuće stranke uzimaju iz budžeta, a ne iz
sopstvenih džepova, "bacati" na džambo plakate,
spotove, džinglove, velike predizborne skupove
na koje se pozivaju estradne zvijezde i naravno
skupo plaćaju. Nadam se da neću biti pogrešno
shvaćen, ali za mene je nemoralno znati da u BiH
30 posto stanovništva živi u ekstremnom
siromaštvu, a preko 50 posto u siromaštvu, što u
prijevodu znači da kada imaju šta da ručaju, ne
znaju hoće li imati šta da večeraju, i u isto
vrijeme otimati novac od tih ljudi da bi se
trošilo na kampanje. Mi jesmo uložili neki
minimum, tek toliko da se uklopimo u opšti
ambijent i da se vidi da smo i medijski
zastupljeni, ali je suština naše kampanje bila u
neposrednom kontaktu i razgovoru sa ljudima,
najprije kroz tribine, a kasnije kroz
predizborne skupove. Ti neposredni kontakti su
nezamjenjivi, jer osim što smo u ličnom kontaktu
predstavljali svoje kandidate i Program stranke,
mi smo dali mogućnost ljudima da nas pitaju, da
odgovaramo, da na kraju krajeva, provjeravaju da
li imamo odgovore na pitanja kako izvesti zemlju
iz krize. To je bio ogroman posao, odlazak od
grada do grada, od jedne opštine do druge, od
jedne mjesne zajednice i sela do drugog. Mislim
da se isplatilo. Jer, svaki sljedeći put kada
bismo došli na isto mjesto broj prisutnih je bio
veći na skupovima, a kao kruna svega uslijedio
je i završni skup u Zenici, održan prošle
sedmice, na kojem je bilo između 30 hiljada i 50
hiljada ljudi. Teško mi je procijeniti koliko je
tačno prisutnih, zaista, bilo, ali kada sam
kasnije razgovarao sa Zeničanima, rekli su mi da
od Titovog doba njihov grad u svojoj istoriji
nije zapamtio tako veliko okupljanje građana na
jednom mjestu.
Kakvi su Vam generalni utisci o kampanji ostalih
stranaka, posebno u F BiH, posebno u RS?
HALILOVIĆ: Mogu više govoriti o Federaciji, mada
je način pridobijanja glasača gotovo isti u oba
entiteta i bazira se na sličnim
karakteristikama, čija je suština manipulacija
nacionalnim i vjerskim osjećajima i skretanje
pažnje javnosti sa glavnih problema društva i
države na sporedna pitanja. A danas su glavni
problemi u BiH ekonomska bijeda i nezaposlenost.
U Federaciji i u RS-u državni mediji imaju
"velike igrače" koje favorizuju, a koji, opet,
zahvaljujući novcu za plaćanje reklamnog
prostora imaju privilegije i kod određenih
privatnih medija. Državni mediji protežiraju
vladajuće stranke i prenose njihove poruke o
silnim zalaganjima za poboljšanje života u BiH.
Recimo, u Kantonu Sarajevu SDA je dvostruko
isplakatirala grad: predizbornim plakatima koji
građanima dođu i kao “obavezna literatura”
čitanja parola po banderama, plakatnim mjestima
i stubovima za električnu struju i plakatima sa
kojih se osmjehuju i kažu "Lijepo je živjeti
ovdje" u sklopu kampanje Sarajevo – evropski
region 2006. Znači, SDA je ove prve možda i
platila iz ogromnih novčanih zaliha, a druge je
finansirao Kanton, pa su građani kako god da
okrenemo na gubitku. U slučaju SDA i Stranke za
BiH dvostrukom. Ne bih detaljnije elaborirao ovu
kampanju jer ona progovara na dva načina:
jezikom činjenica i mogućnosti i jezikom novca i
podmetanja. Oba ova načina znamo kome pripadaju.
Kakve izborne rezultate očekujete i u kojem
dijelu Domovine pretpostavljate da ćete imati
najviše uspjeha?
HALILOVIĆ: Uvjeren sam da će BPS-SH biti
iznenađenje ovih izbora i da ćemo uzeti veliki
broj glasova koji će nas kooptirati u vlast. Mi
smo išli od sela do sela, od kuće do kuće,
ulazili u svako mjesto i razgovarali s narodom
koji je poslije 15-godišnje odiseje beznađa
željan promjene. Na osnovu onoga što sam vidio
na terenu, mogu reći da je narod u BPS-u
prepoznao, ne alternative, već jedinu šansu koja
im može pružiti život dostojan čovjeka. Namjerno
i svjesno smo prvi, veliki predizborni skup
održali u Tešnju, a posljednji u Zenici, jer je
Tešanj slovio kao grad koji je dao najviše
kadrova u vrhu SDA, i bio jedna vrsta ideološkog
jezgra te stranke, dok je Zenica kao grad i
cijela regija svojim glasovima, permanentno, a
tako i na posljednjim izborima, donosila pobjedu
SDA. Na oba skupa koja su bila izuzetno
posjećena, smo pokazali svoju nadmoć nad drugim
strankama i čini mi se, porazili ih, gdje su
mislili da su najmoćniji.
Za mnoge s kojima sam razgovarao, pa i za mene
lično, je sužen izbor (ili ga nejma) među
kandidatima za člana Predsjedništva iz reda
Bošnjaka. Dvojica imaju grijeha iz bliže ili
dalje prošlosti, treći je mlad, neiskusan i već
u tijeku kampanje je načinio neka salta mortala
(nesuvislo i naivno pokušava pridobiti naklonost
reisa Cerića, misleći da će time dobiti i
naklonost izborne baze - džemata; neke izjave
američkog ambasadora smatra garantom opstanka
BiH...). Zašto se Vi niste kandidirali za tu
funkciju?
HALILOVIĆ: Zato što ovo nisu obični Izbori i
zato što je BiH u katastrofalnoj ekonomskoj
situaciji. Biti član Predsjedništva znači imati
jednu protokolarnu funkciju koja lijepo zvuči,
ali sa koje se ništa bitno ne može uraditi u
ekonomskoj sferi. Jedino iz pozicije u Vladi
nešto se može konkretno uraditi i pomoći zemlji.
Prema procjenama ekonomskih eksperata, BiH je u
poslijeratnom periodu sa postojećim konceptom
privatizacije više uništena nego što je uništena
tokom rata. Postojeća trojna koalicija
SDA-HDZ-SDS zajedno sa Strankom za BiH i nekim
manjim, satelitskim strankama već 16 godina,
sistematski pljačka i uništava ovu zemlju. Oni
obično meni repliciraju: ali mi nismo isti.
Naravno, da nisu isti, ali su u koaliciji i
jedni druge godinama održavaju na vlasti. U
prvoj fazi su se dogovarali oko etničke podjele
BiH i stvaranja čistih nacionalnih prostora, a
danas se ta podjela vrši u ekonomskoj sferi:
nama "Glinica", vama "Zenica" i tako dalje. Pred
izbore, oni obično zaoštre retoriku kako bi
podigli međunacionalne tenzije i obezbjedili da
njihovi nacionalni korpusi glasaju za njih, ali
poslije izbora idu jedni drugima na iftare i
slave, ne miješajući se u "unutrašnje poslove"
partnera u vlasti. Zar nije sramno da danas 10
godina poslije rata u Stocu, Čapljini, Vitezu,
Bošnjaci žive kao psi, da nemaju mogućnost da
dobiju posao samo zato što su Bošnjaci, a da u
isto vrijeme SDA ili Stranka za BiH, o tome
šute. Šute, jer taj prostor odavno ne smatraju
prostorom od svog interesa, već ga tretiraju kao
"hrvatski nacionalni prostor" i naravno da se
neće miješati u ta pitanja, jer njih ne
interesuje narod, već kako da ostanu na vlasti,
po svaku cijenu. Za mene je licemjerno kada
počnu da kukaju kako je teško muslimanima u
Palestini, Iraku, Čečeniji itd. – što je
neosporna činjenica - a da istovremeno neće da
kažu da se - sat vremena vožnje od Sarajeva - u
Vitezu, 90 posto imovine danas nalazi u rukama
Hrvata, da u "Aluminijskom kombinatu" u zapadnom
Mostaru, za Bošnjake nema radnih mjesta ili da u
Čapljini samo jedan Bošnjak ima posao u
opštinskoj administraciji, i to igrom slučaja
jer je jedini bio kvalificiran za to radno
mjesto. O stanju u Republici Srpskoj je suvišno
govoriti. Dakle, ovoj zemlji je nužna potpuna
promjena vlasti i radikalan zaokret koji se može
izvršiti preko izvršne vlasti, a ne kroz
Predsjedništvo.
Budući da mi u dijaspori objektivno nismo u
mogućnosti da pratimo Vašu niti bilo čiju
predizbornu kampanju do u detalje, recite nam za
kakva ustavna rješenja BiH se zalažete -
sadašnja - dejtonska, modificirana (putem
amandmana) dejtonska ili za potpuno novi Ustav?
Je li realno tražiti povratak na Ustav R BiH u
sadašnjoj konstelaciji snaga i ukupnom
političko-pravnom ambijentu?
HALILOVIĆ: Naša rješenja su jasna: Republika
Bosna i Hercegovina, dakle, potpuna, cjelovita,
bez entiteta sa lokalnom samoupravom i jakom
centralnom vlašću. Jedina podjela koja će se
izvršiti unutar takve BiH je ekonomske naravi,
pa će se država sastojati od sedam ekonomskih
regija (Sarajevska, Tuzlanska, Zenička,
Mostarska, Banjalučka, Bihaćka i Dobojska
regija) čiji je zadatak ubrzan ekonomski razvoj
spomenutih regija i cijele BiH. Naravno, da taj
proces neće ići lako i da to nije realno u ovom
političkom ambijentu, ali ćemo mijenjati
ambijent, mijenjati ljude koji opstruiraju
stvari i postepeno mijenjati sistem ka onom koji
želimo.
U banjalučkim Nezavisnim novinama od 19.
septembra izjavili ste: Potražićemo saveznike
među onim strankama koje su na sličnim
programima. To su socijaldemokrati, i jedni i
drugi. Uslov je da napravimo čvrst sporazum, što
nismo imali u Alijansi. Moram da Vam kažem da
ste takvom najavom šokirali dio javnosti u
dijaspori s kojom komuniciram, te mene osobno.
Hiljadu argumenata postoji za tvrdnju da je Mile
Dodik sljedbenik Radovana Karadžića, samo drugim
sredstvima, da je trenutno najomraženiji srpski
političar za Bošnjake i bh. patriote, a da je
Lagumdžija, kojeg ne bez razloga zovu "mali
Staljin" toliko toga učinio za velikosrpsku, a
antibosansku, antibošnjačku i antimuslimansku
stvar. Kako zaista mislite da je moguća
koalicija za dobrobit Bosne s takvima?
HALILOVIĆ: Socijaldemokrati nisu oni koji se
samo zovu socijaldemokrati, kao što ni Srpska
demokratska stranka nikada nije bila
demokratska, iako tu odrednicu od osnivanja ima
u svom imenu. Socijaldemokratija ili demokratija
se mjeri drugim standardima, a ne samo imenom.
Za Dodika mislim da je više pragmatičan, nego
što je četnik, a što se Lagumdžije tiče, ne
mislim da je više odmogao Bošnjacima nego li su
to SDA i Stranka za BiH. Priznati ćete da su
čelnici ovih stranaka dogovarali etničku podjelu
BiH, da su u velikoj mjeri razgradili državu
BiH, koja je do sada najbolja pronađena formula
za opstanak Bošnjaka. Nema Bošnjaka bez države,
a tu državu su saučestvovanjem u procesima
podjele i razgradnje zemlje uništavali i
bošnjački čelnici. Ostane li ovako stanje i
ostanu li oni na vlasti, Bošnjaci će u
perspektivi postati Palestinci, odnosno na ovim
prostorima ih neće biti. Koalicija u BiH nije
moguća sa onima koji su je uništavali i jeste
moguća sa svima koji praktičnim potezima, a ne
samo pričom, rade nešto za njeno dobro.
U Banjoj Luci i drugim dijelovima manjeg
entiteta u toku je neviđena,
institucionalizirana pljačka privatne imovine,
prevashodno nesrpskog življa, što se može
smatrati jednom od završnih faza etničkog
čišćenja tih prostora. O tome posjedujem i
određenu dokumentaciju. Kako to zaustaviti?
HALILOVIĆ: Koliko mi je poznato to se vrši u
naizmjeničnim intervalima godinama. Znam za
njihov novi urbanistički plan koji podrazumijeva
navodnu modernizaciju infrastrukture u Banjoj
Luci, ali bi se provođenje vršilo preko
bošnjačke zemlje koja je već proglašena
državnom. To su alarmantne stvari koje se moraju
spriječiti. Kad budem u vlasti znaću kako pravno
i politički stati ukraj takvim kršenju prava
vlasništva, ali, smatram da Bošnjaci i Hrvati
moraju reagirati na takve podvale i otimačinu.
To nije "sitnica" – to je krađa zemlje kojoj je
prethodilo iseljavanje stanovništva – etničko
čišćenje i kroz neku godinu, plan o srpskoj
zemlji i srpskom narodu koji živi na njoj, može
biti ispunjen. A, upravo, ovdje se ponovo
vraćamo na pitanje vladavine trojne koalicije
SDA-HDZ-SDS sa njihovim satelitima i činjenici
da su oni podijelili sfere svog interesovanja,
zaokružujući nacionalne, ekonomske cjeline, ma
koliko to paradoksalno zvučalo.
Koliko su tri najveće vjerske zajednice u BiH
involvirane u politički život naše zemlje,
posebno sada, uoči izbora i kako posebno vidite
u svemu tome ulogu reisu-l-uleme, Mustafe ef.
Cerića?
HALILOVIĆ: Involvirane su itekako, premda
postoje razlike u njihovom ispoljavanju
političkih viđenja. Ovaj put Islamska zajednica
je informisala javnost da neće podržavati
nijednu političku struju i nijednog političara,
mada je reis Cerić, prema mom mišljenju,
najbolji glasnogovornik kojeg je SDA ikad imala
i on, kad se to i ne čini, vjerujte, čini mnogo
više za ovu stranku nego što to i Tihić i Bakir
Izetbegović mogu zajedno. Moje je mišljenje da
vjerski službenici trebaju biti u političkim
tokovima, ali nikada u službi određene stranke,
jer to otvara prostor za manipulaciju. Uslov da
ne bi bili manipulisani ili da oni sami ne bi
manipulisali sa vjernicima ili još tačnije, sa
njihovim vjerskim osjećajima, je finansijska
neovisnost. Zbog toga smatram da se sve vjerske
zajednice u BiH trebaju finansirati iz državnog
budžeta, čime bi se, prije svega, riješio
problem finansiranja vjerskih službenika, ali i
uticaj politike na njihov rad. Vjerski
službenici i vjerske organizacije tako ne bi
bile primorane da se vezuju uz različite
političke stranke ili političke opcije, već bi
radile u interesu države i u skladu sa čistim
vjerskim načelima. Smatram da je u tom smislu
najkonkretniji potez koji se može napraviti
stavljanje vjerskih službenika na državni
budžet, čime bi se, istovremeno, riješio njihov
loš dosadašnji status kada je u pitanju
penzionisanje. Ne bi se dogodilo da im se uplate
u penzioni fond obračunavaju po minimalnom
ličnom dohotku i ne bi imali minimalne penzije
već bi bili penziono osigurani prema visini
ličnog dohotka. Ovo bi, takođe, većinu građana
BiH oslobodilo dodatnih finansijskih izdvajanja
i obaveza koje imaju prema svojim vjerskim
zajednicama. Stav moje stranke je da bi se
obaveze i prava vjerskih zajednica i njihovih
uposlenika, u tom slučaju, regulisale posebnim
Zakonom i Pravilnicima, koji bi ih pretvorili u
državne službenike, a ne službenike određene,
najčešće vladajuće ili finansijski najmoćnije
političke stranke.
Negdje sam davno pročitao da ste izjavili kako
mi, Bošnjaci, "... imamo najuobraženiju i od
naroda najudaljeniju inteligenciju...". Jeste li
to zaista izjavili, kojim povodom i hoćete li
sada malo detaljnije o tome?
HALILOVIĆ: I u slučaju da to nisam izjavio,
mislim upravo tako.
Vratimo se Vašoj stranci. Primjetan je angažman
i uleme, te muzičara u njoj. Ali, i jednih i
drugih sa zdravim pedigreom iz vremena agresije.
Kakva je, zapravo, današnja nacionalna struktura
BPS-SH?
HALILOVIĆ: Nikada nisam prebrojavao članove po
nacionalnoj osnovi, niti sam smatrao da ime u
potpunosti otkriva nacionalni identitet. Znam,
prema onome što čujem od predstavnika općinskih
i regionalnih odbora da nas ima različitih po
nacionalnom i vjerskom opredjeljenju, ali da smo
po ideji BiH svi isti. Mi hoćemo Bosnu i
Hercegovinu podjednako za sve njene narode jer
je to jedina izvjesnost koju vidimo. BiH je po
onoj zavnobihskoj i srpska i hrvatska i
bošnjačka kao što je i njenih manjinskih naroda.
A kad već govorimo o manjinama u našem članstvu
su i predstavnici najveće manjinske zajednice u
BiH – romske, koji su u BPS-u prepoznali one
političke predstavnike pod čijom se zastavom
mogu okupiti a da ne budu sredstvo za
manipulaciju nego bitan politički subjekt.
A, sada, malo o dijaspori. Ovih dana sam
pročitao članak prof. Emira Ramića, predsjednika
Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike pod naslovom:
"Ne poznajemo državu koja ima gori odnos prema
svojoj dijaspori a da više zavisi o njoj"! To
zaista zvuči paradoksalno. Dijelite li to
mišljenje i šta ćete Vi i Vaša stranka učiniti
da se stanje po ovom pitanju promijeni na bolje?
HALILOVIĆ: Mi smo organizovali Komitet za
dijasporu čiji će glavni cilj biti poticanje na
djelovanje dijaspore, jer ma koliko dugo naši
ljudi bili vani, oni su jedna neprotočna
energija koju treba iskoristiti ovdje. Smatram
da je matica sa dijasporom jedinstven organizam
i da vrijednost dijaspore nije samo, kako mnogi
tumače ovdje, od ekonomskog značaja. Tačno je da
dijaspora na neki način kupuje socijalni mir u
zemlji jer bi naši građani koji u zemlji žive
dosta teško, doslovno došli na prosjački štap da
njihova rodbina u inozemstvu ne šalje novac i na
taj način ublažava ovu uistinu vrlo turobnu
egzistencijalnu sliku u zemlji. Često pominjem
kako sam 1996. doveo 200 privrednika iz Turske
od kojih je svaki bio spreman uložiti po
nekoliko miliona maraka u BiH, ali su se nakon
sedmicu dana boravka u BiH vratili u Tursku, a
da nijedan nije uložio ni marku, jer domaćim
kriminalcima na vlasti nije bilo u interesu da
stiže zdrav kapital i zdrava ekonomska
konkurencija. Ovi privrednici su novac uložili u
Poljsku, Mađarsku, Češku i druge zemlje, mada im
je BiH draža i bliža. BiH ne može sama, niti
Bošnjaci u ovakvoj konstelaciji snaga na
Balkanu, mogu išta uraditi sami, ukoliko se ne
vežu sa nekim izvana, pri čemu, najprije, mislim
na dijasporu.
Bili ste haški optuženik, proveli jedno vrijeme
tamo i, hvala Bogu, sudskom presudom oslobođeni
od odgovornosti te pušteni kući. Ali, zato su
Karadžić i Mladić još uvijek "tamo daleko..." od
lica pravde. Ko je, po Vama, najodgovorniji za
tu činjenicu? Ima li odgovornih i u Banjoj Luci
a koji su na odgovornim funkcijama i zašto se
protiv njih ne podnese tužba za eventualno
saučesništvo u potpori skrivanja najtraženijih
ratnih zločinaca tih prostora i šire?
HALILOVIĆ: Više je zainteresiranih strana, ne
samo srpska, da Karadžić i Mladić ne govore u
Hagu o stvarima koje bi mogle biti neugodne i za
mnoge evropske i međunarodne političare.
Postoje mišljenja o globalnoj antiislamskoj
zavjeri. Toj tezi u prilog ide i nedavna izjava
Pape Benedicta XVI, kojom je uvrijedio Poslanika
Muhammeda svs. i zbog koje se, nakon žestoke
reakcije pojedinih islamskih zemalja, izvinuo.
Kako Vi vidite aktuelni odnos neislamskog
svijeta prema islamskom i kakve to reperkusije
ima (ili može da ima) prema Bosni?
HALILOVIĆ: Može li se nakon rata protiv Bosne, a
vođenog na tlu Evrope i pred očima čitavog
svijeta, govoriti o Evropi kao demokratskom
političkom prostoru? Je li smisleno poslije
"demokratskog genocida" u BiH govoriti o
demokratiji? Kolika je vrijednost mirovnog
ugovora u BiH ako su u njegovo formuliranje
ukalkulisani rezultati genocida, dok su dva od
tri njegova potpisnika bili organizatori
genocida? Na sva ova pitanja moj odgovor je
negativan. Šta više, mislim da je, nakon što je
Bošnjacima i Bosancima oduzeto pravo na
samoodbranu – uvođenjem embarga na naoružanje
usred rata – i nakon što je izvršena
"demokratska dekonstrukcija" Republike BiH,
potrebno, temeljito propitivanje, najprije,
zašto, a zatim i kako se to moglo desiti? Rat
protiv Bosne je bio poligon na kojem su se
ujedinile ruska i zapadnoevropska politika,
odnosno, na nižem nivou, politika Srbije i
Hrvatske. Konsenzus ne bi bilo tako lako postići
da relativnu većinu stanovništva BiH nisu činili
Bošnjaci koji su kao muslimani, u evropskoj
percepciji, predstavljali stalnu opasnost.
Bezbroj je primjera iz memoarske literature
mirovnih posrednika ili zapadnih ambasadora
kojima su srpski i hrvatski političari u periodu
priprema i izvođenja agresije ukazivali na
“fundamentalizam” Bošnjaka i “opasnost” koja iz
toga proizilazi. Demokratija kao tekovina
zapadnoevropskog načina razmišljanja u ovom
slučaju nije zakazala, ona je samo do krajnjih
konsekvenci zloupotrijebljena i bjelodano je
pokazala evropski način razmišljanja koji
muslimane vidi kao strani, a kada zatreba, i kao
neprijateljski element. Da parafraziram:
kršćanski misionari su kazali: "Vi nemate pravo
da među nama živite kao muslimani". Svjetovne
vođe koje su se za njima povele su rekle: “Vi
nemate pravo da živite među nama”. Na kraju su
Milošević i Tuđman rekli: “Vi nemate pravo da
živite!" Oni nisu tajili smrtnu presudu o
nestanku cijelog jednog naroda. Izrekao ju je
Radovan Karadžić u Skupštini BiH, u noći između
14. i 15. oktobra 1991. On nije govorio
nerazumljivim jezikom. Bio je shvaćen i htio je
da bude shvaćen. Genocid nad Bošnjacima nije
djelo neodgovornih, kriminogenih pojedinaca, kao
što ni Karadžićeva izjava nije bila slučajna. U
međunarodnim razmjerama je rat protiv Bosne
vođen pod firmom mirovne operacije. Bošnjacima
je oduzeto pravo da se brane uz cinično
objašnjenje da bi skidanje embarga povećalo broj
žrtava u BiH. Cjelokupna aktivnost međunarodne
zajednice, odnosno pasivnost u odbrani Bošnjaka
– kojima je oduzeto pravo da se brane – je
nazvana mirovnim procesom. Poslije svake runde
pregovora koji su nazivani “ubrzani proces
kretanja prema miru" bilo je sve manje države
BiH, da bi njena podjela bila slavljena kao
konačno uspostavljeni mir. Moja teza je da je u
pitanju bio komplementaran proces: osuditi
Bošnjake na smrt, za čiju će egzekuciju
poslužiti nemuslimani u BiH, a zatim to uviti u
oblandu mirovnih procesa i operacija. Bili su to
segmenti jedne iste priče. Prvi je
podrazumijevao njihovo fizičko, a drugi
političko uništenje. Za sada se ne može pouzdano
tvrditi da je na međunarodnom nivou postojao
neki precizan plan za istrebljenje Bošnjaka sa
ovih prostora. Teorija o novom svjetskom poretku
krije još dosta nepoznanica, pa zato tezu o
postojanju zavjere ne odbacujem u potpunosti,
jer za sumnju u njeno postojanje ima dovoljno
indicija, a embargo na uvoz oružja je jedan od
najozbiljnijih.
Kako će se, po Vama, završiti spor između Irana
i dijela svijeta kojeg predvode SAD, a po
pitanju iranskog nuklearnog programa?
HALILOVIĆ: Vrlo crno ako Bush nastavi svoju
globalnu politiku, ako sukob civilizacija po
šavu islama dobije tendenciju usijanja ka čemu
se stremi iz tih "antiterorističkih" krugova i
ako se duhovi u Iranu potpire do te mjere da
uzvrate. Ne vidim u svijetu lidere spremne na
ustupke. SAD svoju ekonomsku bazu vide u
islamskom Istoku i tu stalno otvara nova
žarišta. Na Iranu bi mogli slomiti zube ako
krenu, a iranski predsjednik ne spušta loptu,
što u ovom trenutku i nije najbolja opcija.
Hvala Vam za razgovor i puno sreće i uspjeha
Vam želim na izborima.
HALILOVIĆ: Hvala Vama na interesovanju i prilici
da iznesem svoje političke stavove u ovom za BiH
važnijem trenutku od onoga kada su provedeni
prvi parlamentarni izbori. Jer 1. oktobar je
biti ili ne biti države BiH. Istovremeno,
koristim priliku da vjernicima zaželim blage
Ramazanske dane.
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ
29.09.2006.
