TOP


SRCA PUNA RADOSTI

Salih Čavkić



U subotu 31.05.2008 sam se duže zadržao na proslavi "Verbroederingsdag" prevedeno na bosanski "Dan pobratimstva" koji se svake godine održava u našem gradu. Pored svih alohtonih i autohtonih stanovnika ovog grada koji su se predstavljali sa njihovim asocijacijama sa vrlo uređenim štandovima ispod bijelih šatora za koje se pobrinula opština Maasmechelen i Ministarstvo. Atmosfera je bila svečana i prijateljska. Pogotovu što su građani našeg grada disali svi kao jedan. Nakon Italijana, Poljaka, Marokanaca, Turaka, Grka konačno sam završio kod naših prijatelja Slovenaca.
Čim sam ušao Predsjednik društva August Tanšek upoznao me sa lijepom i šarmantnom, kasnije ću zaključiti, i nadasve pametnom gospođicom Matejom KOBOV članom DKP Slovenije u Briselu. Nas dvoje smo odmah našli zajednički jezik i teme od obostranog interesa. Gospođica Mateja je veoma prijatna sugovornica, s obzirom da smo kroz diskusiju obuhvatili široku lepezu znanstvenih područja, moglo se odmah zaključiti da ima veoma visok IQ zbog čega sam, priznajem, u momentima zavidio Sloveniji na ovako pametnim mladim kadrovima u odnosu na neke naše s kojima sam imao prilike razgovarati.

Vrativši se kući nisam ni uključivao računar. Mada sam se danas kasno probudio čim sam izašao ispod tuša odmah sam ga uključio da pogledam poštu, pored sijaset nevažnih e-mailova nađoh veoma prijatnu vijest od Bedrudina Gušića, Orbusova journaliste.
Mada sam se takvoj vijesti, takorekuć, u podsvijesti već nadao, jer sam to davno predvidio, ni sam ne znajući odakle mi takva intuicija, niti zbog čega sam bio uvjeren u srećan ishod, ipak me vijest iznenadila. I ne samo to, malo me iznenadilo što je vijest bila dosta kratka s obzirom da je poslao Bedrudin Gušić, koji u drugim slučajevima napiše brda teksta, sada mi je poslao vijest s vrlo malo pojedinosti, kratko, sažeto, samo najvažnije crte, kao ratni korespondent kad izvještaj pravi pod kišom granata.
Po ovome, koliko ga već dugo poznajem, zasigurno znam da je u oblacima od sreće i da se vrti u krug ne znajući gdje da započne. Tako je kad pamet stane i čovjek zanijemi, ništa čudno, ljudi od sreće i zaplaču. Dakle, Bedrudin se koliko primjećujem u radosti izgubio. Kako i ne bi kad je oženio sina, i ne samo to, kulminacija sreće je na vrhuncu, razlog, snaha je Banjalučanka.

Polazak u džamiju



E-mail od Bedre:

Dragi Salih,

jučer (subota, 31.maja), u džamiji bostonskog predgrađa Rivir (Revere), šerijatski su se vjenčali moj sin Said GUŠIĆ i dr. Lejla HADŽIKADIĆ. Vjenčanje je, u prisustvu roditelja mladenaca - Bedrudina i Mirsade Gušić, odnosno Mirsada i Mirzete Hadžikadić, Saidovog brata Dženana, Lejlinog brata Adnana, svjedoka Adnana Đurđevića, Heather Brooks i Mirzete Hadžikadić, te nekolicine najbližih prijatelja obiju familija, obavio mjesni bošnjački imam Amel efendija Kuburović.
Ovo je samo "prva trećina" oficijelnog ulaska u zajednički život Saida i Lejle jer 12. jula ove godine predstoji mevlud u Bijeloj džamiji na Vratniku u Sarajevu, kojeg će u svrhu blagosiljanja ovog braka proučiti hafiz Sulejman Bugari, a 12. oktobra ove godine će se obaviti i "građansko" vjenčanje u Šarlotu (Charlotte), u američkoj saveznoj državi Sjeverna Karolina (North Carolina).
Šaljem Ti nekoliko slika sa ovog, za nas jednog od najsrećnijih i najvažnijih događaja u našim životima, želeći svoju i našu radost da podijelim s Tobom i Tvojima.
Kada stignu slike koje će načiniti profesionalni fotograf koji je snimao ceremoniju, poslat ću Ti i neke od njih, ako Bog da.

Pozdrav,

Bedro


Skočih da pozovem suprugu da sa njom podijelim radosnu vijest, u istom trenu se otvoriše vrata, ona mi unosi kahvu, “čula sam te iz kuhinje da u kupatilu nešto rondaš, nisi valjda nešto tražio”, pita me. “Nisam, htjeo sam da se što bolje rasanim pa sam pustio hladnu vodu u tušu, bila je čak i previše ledena.”

“Zaboravljaš ti da nisi više mlad.”

“Pusti sada tvoje savjete, prvo pročitaj ovaj e-mail!”

“Šta je toliko važno?”

“Pročitaj pa ćeš znati.”

“Oh, oh kakva sreća, baš mi je drago, baš mi je drago, pretpostavljala sam to, znala sam.”

“Vidi nje. Odkud sad to, kako si znala?”

“Pa jesam li ti još onda rekla da su stvoreni jedno za drugo?”

 

 

“Ah da, sjećam se, stvarno jesi, ali se također prisjeti da sam ja prvi nagovijestio, još onda kad sam uređivao Saidov tekst "SRCE PUNO BOSNE"!, pa i pored toga čovjek se iznenadi?”
“Evo pa vidi tu stranicu”: http://www.orbus.be/aktua/2007/aktua1872.htm

Također kad su se zaručili pisao sam o tome pod naslovom “SRCA PUNA LJUBAVI”
http://www.orbus.be/aktua/2008/aktua2053.htm 

“Znam sjećam se kako si se onda obradovao kao da je tvoj sin.”

“Znaš da mi je uvijek drago da vidim našu mladost srećnu i zaljubljenu.”

“Uh, pa i ne kažeš, vidi i slike su stigle, fantastično!  Baš su lijepi. Vidi na ovoj slici kao da liče jedno na drugo, čini li se i tebi? Lejla mi je sad još ljepša, nego na onim slikama.”

“Ne znam, meni je lijepa i tamo i na ovim.”

“A ovo je sigurno Bedrina supruga, lijepa žena. Ko ne zna, nikad ne bi rekao da ima ovako odrasle sinove. Ovo su sigurno Lejlini roditelji”.

Bedrudin i Mirsada Gušić sa sinom Dženanom Mirsad i Mirzeta Hadžikadić

 


“Jesu, vidjela si ih i na onim slikama”.

“Jesam, zato sam ih odmah i prepoznala. Fini ljudi, mama joj je vrlo elegantna, otac također, žive li barem u blizini?”

“Nažalost ne, oni su u drugoj Saveznoj državi.”

“Šteta, što nisu bliže kad su se sad familijarno povezali?”

“Takve su bošnjačke sudbine, znaš i sama da nas ima od Pertha do Norwika, da nije bilo bijesnih vukova oko Bosne i u Bosni mi bismo svi bili na našoj rodnoj grudi, zajedno radili, stvarali i teferidžili, umjesto da lutamo po bijelom svijetu i našu energiju trošimo za dobrobit drugih.”

“Mogu samo zamisliti kako su Mirsada i Bedro puni radosti.”
“Isto su tako i Hadžikadići, Mirzeta i Mirsad, ničija radost se ne može izmjeriti, zavisi od mnogih okolnosti”, odgovorih.

“Uglavnom je Bedro sad u oblacima.”
“Kako to misliš da je Bedro u oblacima?”

Svi koji su pratili njegove kolumne na Orbusu, znaju šta mislim, zaključili su oni koliko Bedrudin voli svoju Banjaluku, pogotovu kolika je njegova bol za Ferhadijom, koja se spominje na 1412 mjesta na Orbusu.

Kad je dobio snahu Banjalučanku onda će sigurno doživjeti i dan kada će klanjati u svojoj dragoj Ferhadiji, sa svojim sinovima i prijateljem Mirsadom Hadžikadićem.

Sretno im bilo, i čim prije se ostvarilo!


Odlazak u džamiju


Snimak ispred džamije


Cvijeće od djevera


Priprema za ceremoniju


Dolazak u džamiju


Kad oči plamte radost se nazire



Uz sina su dobili i kćerku


Lejlini roditelji - Mirzeta i Mirsad Hadžikadić



Lejla i Said - "No comment" - slika sama govori



Dvije familije - Gušić i Hadžikadić - zajednička fotografija


Pogledajte ove linkove pa ćete i sami zaključiti gdje je sijevnula iskra ljubavi:

"SRCE PUNO BOSNE"!
http://www.orbus.be/aktua/2007/aktua1872.htm

SRCA PUNA LJUBAVI
http://www.orbus.be/aktua/2008/aktua2053.htm


 

ČESTITKA

 

Mladencima Lejli i Saidu,
za sretan i uspješan brak, kao i njihovim roditeljima,
upućujemo srdačne čestitke  uz mnogo lijepih pozdrava

Orbusov tim

info@orbus.be
 


ČESTITKA


Najiskrenije čestitke Lejli i Saidu i sretnim roditeljima!
Želim Vam dug i sretan brak pun ljubavi, sreće i razumjevanja

Darko Vrhovac
Customs Brokerage Supervisor
Sigma Aldrich Team
 
DHL Global Forwarding
611 Lambert Pointe Drive
Saint Louis, MO 63042
United States
 
314-824-5370 Main
314-824-5372 Direct
314-824-5406 Fax

darko.vrhovac@dhl.com




 


Draga rodbino i prijatelji:

U subotu 31-og Maja 2008 godine smo se Lejla i ja Šerijatski vjenčali u Rev ere, MA u Turskoj džamije gdje je ceremoniju predvodio Amel Efendija. Naše veselje je obogaćeno uz naše drage roditelje, Mirsada, Mirzetu, Bedrudina i Mirsadu, te braću Adnana i Dženana, uz čiju pomoć naše veselje je osvjetljeno sa još više nura. Hvala prijateljima Heather i Adnanu koji su bili svjedoci krunisanja naše ljubavi, hvala Suniti, Amni, Josephu, pa čak i nama dragom gostu Jason-u koji je svojim profesionalizmom nama omogućio da slike budu još ljepše. Hvala gospodinu Čavkiću i njegovoj supruzi koji su dali objaviti naše veselje putem internet-a (možete vidjeti dole link). Zahvaljujemo se našim dragim prijateljima iz Sufi reda sa kojima smo završili proslavu ovog svečanog vikenda. Isto tako hvala ostaloj rodbini i prijateljima koji su nam uputili iskrene čestitke.

Od srca zahvalni

Lejla & Said

http://www.orbus.be/aktua/2008/aktua2260.htm

 

Ispod je još nekoliko naših slika:
 



















 



SAID I LEJLA - II TREĆINA

"VRATNIK PJEVA..."


Kako je bilo i najavljeno, II trećina sklapanja braka između Saida Gušića i Lejle Hadžikadić desila se u subotu, 5. jula 2008. godine, na Vratniku u Sarajevu. Naime, u arhaičnoj avliji familije Muharemović, u blizini Bijele džamije koja je pod sanacijom, okupilo se 60-ak najbližih rođaka i prijatelja familija mladenaca. Njihov šerijatski sklopljeni brak u bostonskom predgrađu Revere, 31. maja ove godine, prigodnim dersom i dovom je na Vratniku, 5. jula ove godine, blagoslovio hafiz Sulejman efendija Bugari. Svi prisutni su sa ushićenjem doživjeli ovaj čin, ne skrivajući već tada svoje veliko zadovoljstvo i sreću, a podijelili su i radost sa mladencima i njihovim roditeljima. Nakon vjerskog dijela programa, uslijedila je mala zakuska, druženje, te pjesma. Da, sa Vratnika se, te subotnje večeri, uz mirise cvijeća i drugog rastinja iz avlije familije Muharemović, te ostalih obližnjih, ponovo začula pjesma. Bilo je puno razloga za to. S takvim utiscima i "baterijama" napunjenim miruhom Bosne i snažnim porukama prenesenim iz usta neponovljivog hafiza Bugarija, dvoje mladenaca se sprema za III - završnu trećinu sklapanja braka - građansko vjenčanje koje će se obaviti 12. oktobra ove godine u Charlotte-u (NC).

 




 



 












 






 



 



















01.06.2008.
- 17.06.2008. - 14.07.2008. -


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

 

Page Construction: 17.06.2008. - Last modified: 27.11.2011.