PJESMA ZA KJAFIJU
Od moje praznine do Kjafine punoće
Treba da se vine, hendeci preskoče.
Pjesma i ne može lahko da se rodi,
Nek se noge slože, gaze neprohodi.
Od moga ništa pa do tvoga svašta
Treba da rintaju i trpnja i mašta.
Od jasnih dova do sjajnog dobitka,
Od izazova, i pjesma je britka.
Od mog siromaštva do Kjafinog carstva
Nema tog junaštva bez složnoga bratstva.
Od moga ćutanja do Kjafinog odzvona,
Došla je lutanja do pjesmina trona.
Ismet
Ramljak
BAJRAM U ZEMUNICI
U studenom martu devedeset treće,
Devedeset
četvrte i devedeset pete,
Plamsale se lijepo bajramske svijeće,
Na puškomet bile dušmana mete.
Tekbiri su čeke odmakli daleko,
Da Bajramu Časnom smetnje ne prave,
I prije neg' bi se burek ispek'o,
Cure su u rovu spremile baklave.
Straže se mijenjale da svi teferiče,
Čak i kuharice držale su stražu,
Bajramski ražnjevi uz viceve i priče,
O ljiljanima zlatnim
već dosta kažu.
Zvali ljiljani čete sa čeka,
da dođu mlo na kahvu i baklavu,
Al' nije bilo nikakva odjeka,
Jer negdje su bili zaturili glavu.
Bajramski plotuni zapalili Šuljagu,
Al' ona je gorila i sama od meraka,
I sve je slutilo svom kućnom pragu,
Kraj munare i bajramskog bajraka.
Ismet
Ramljak
AJVATOVSKO PRELO
Starogradska mahala starom gradu vodi,
Utabanim stopama od više miliona,
Rijetko se gdje više susreta dogodi,
I tisuće cura udala je ona.
Ja bih je nazvao sokakom prosaca,
Što zaruke zlatne na prste natiče,
Ljubavna svjetlost na Bosnu se baca,
I presipa svuda u pjesme i priče.
Tisuće se ovdje usput zagledalo,
I zato ovdje cvatu silni prstenjaci,
Tisuće se odavde po Bosni nasijalo,
A mnoge i sebi udomili Prusaci.
Ja bih je nazvao i ašik sokakom,
Jar tuda čegrtaju i ljubavni počeci,
Ne znam kog'
će ona proglasit' junakom,
Jer ima ih mnogo na Prensi rijeci.
Ismet
Ramljak
VRLINA
Ako treba nježna ruka,
Prusac za te takvu ima,
A i tvrdu za ljutog vuka
Da pokaže
šaku zlima.
Ako treba riječ nježna,
Prusac znade takvu dati,
Riječ je oštra neizbježna,
Kad se mora ratovati.
Kada treba hair dova,
Dobiće je ko zasluži,
Nadahnuće od vrlog zova,
Prusac može da ti pruži.
Ismet
Ramljak
|
SRNA I LANE ISPOD AJVATOVICE
Pred stijenom Dedinom srna i lane
Zadovoljni stoje, grickaju, grmiće,
Napili se vode sa slatke abdesthane
Dok raskošni sabah na
Šuljagi sviće.
Ajvatovski proplanak sasvim je blizu
I tu mogu kušati svo mirisno cvijeće,
Za
čitav svoj život imaju vizu
I nikad ih niko tu omesti neće.
Vukovi su pobjegli daleko od oka
Otkad se ovdje dova hodočasti,
Dolaze i djeca razdraganog skoka
Jer ovdje svak' može brže porasti.
Ajvaz Dedo molio i čuvstvom i umom
Da Bog svemu živom utoli žeđi,
Da i srna pije sa svojim maksumom
I ponosno hodi po ajvatovskoj međi.
Da dođu i pčele pobjegle iz roja
Što ase udomiše u dupljama javora,
Da srču kraje i ptice svih boja
Sa Božijeg Tesnima - Dedinoga vrela.
BUJRUM, BUJRUM, RAMAZANE
Gdje si, da si, ramazane,
Nemoj da nas zaobiđeš,
Dođi prije nego svane,
Čim sa vedrog neba siđeš.
Dođi, dođi k'o i prije,
Sa miruhom toplog juga,
Iz medinske Arabije,
Iz našeg svetog kruga.
Ramazane, dragi brate,
Donesi nam miruh Mekke,
Donesi nam salavate,
I bajramske mubareke.
Čekamo te srca draga,
Kao što se ahbab čeka,
Sva ljepota i sva snaga,
U tvom hodu iz daleka.
Donesi nam svjetlost Džedde,
Kajde ptica iz Rijada,
Podari nam svjetlost zvijezde,
Što nad Kjabom sija sada.
Bujrum, bujrum, ramazane,
Čekamo te puna srca,
Dođi prije nego svane,
Tvoja svjetlost već svjetluca.
Abestićeš na svetom vrelu,
Što ga Abu zemzem slove,
Ahmediju tvoju bijelu,
Cijela Bosna, čeka, zove...
Na svom dugom, vedrom putu,
Ti doći ćeš u bezbroj kuća,
Ti ćeš stići u minutu,
Da se s tobom slatko ruča.
Ismet
Ramljak
MOJA NOVA STARA ADRESA
Ja sam sad i tijelom na staroj adresi,
Vi ste samo dušom tek pedeset posto,
Jer, kad se vaš dolazak i desi,
Tamo je vaš neko najdraži ost'o.
Dođe se u Jajce il' u Gornji Šehe,
K'o fol svi zavičajni od glave do pete,
Al' pobrzo dodije sabur i dever,
Velike patriote, nostalgične poete,
Žure da se vrate na zapad il' sjever.
Ja sam se vratio i dušom i tijelom,
Koji su mi pije bili razvedeni,
Stanujem skupa sa spaljenim selom,
Ali snovi nikad nisu spepeljeni.
Ako ne znate za moju adresu,
Zapišite sebi na srcu il' dlanu,
Svi moji evladi u tuđini jesu,
A mene je pola u Vrbanistanu.
Povirite bolje šta bršljani rade,
Tu sam gdje su moja ushićenja,
Zadnja pošta: slap između dvije ade,
Gleda na Vrbas soba moga bdijenja.
Bujrum, dodjite, odozdol, odozgora,
Sa iskrenom zeljom, na moranje nije,
Jedino je tacno da umrijeti se mora,
Nekad iznenada, kasnije il' prije,
Mene cete naci kraj ushita i zubora.
E-mail adresa nejma, sve drugo ima,
Voda, zrak, stijenje, osvježenje,
Slike njeznih boja, pjesme skladnih rima,
Velkam na poštenje i ushićenje.
Za desetak godina, a možda i prije,
Nova mi adresa u nekom starom stihu,
Nećete me vidjeti kad me trava skrije,
Halal ko prouči, ne prouči Fatihu.
(Enschede, krajem 2004.)
Ismet
Ramljak
|
