Make your own free website on Tripod.com
CULTURE
KULTURA

Aim of CFABH-ORBUS vzw
Bosanac kopljanik TOP
KULTURA U BOSNJAKA
PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
Opus Bosniansem
Ismet Ramljak
Kralj Tvrtko
Science & Technics Page Aim of ORBUS Diaspora Aktua je vasa stranica na kojoj mozete pisati Kontakt

Autor: Ismet Ramljak



Bosnian
- prose
- poem
- poetry

Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma


Bosniansem_0

Bosniansem_1

Bosniansem_2

Bosniansem_3

Bosniansem_4

Bosniansem_5

Bosniansem_6

Bosniansem_7

Bosniansem_8

Bosniansem_9


HOME


Autor: Salih Čavkić


KNJIGE



ORBUS Startpage


DIZAJN I OBRADA:
Salih Čavkić, Belgija






 

OPUS BOSNIANSEM 6



Ferhadija - Banjalučka ljepotica, uništili je  zločinci srpski fašisti - četnici



Ostaci od srušene Ferhadije - djelo srpskih fašista


MIRUH SIJENA U ČARŠIJI

Ima hajvana koji bio zabranili,
Da zaprega sijena čaršijom prođe,
Toliko su se neki od njih uhajvanili,
Da bi im tebalo zapisati kod hodže.

A ja sam uzbuđen, dišem iznad crte,
Od gorskih trava čaršija miruši,
Ne mogu da shvatim sve te uvrnute,
Koji ne znaju šta imaju u duši.

Danima, noćima čaršija miruši,
Od jedne, dvije zaprege sijena,
A jednog naftaša i taj miruh guši,
A ne smeta mu nafta cestom razlivena.

Hoću da častim starog kočijaša,
Ako parkira sijeno na džadi,
Neka ga tu pored šerbet čaša,
Nek' ostane duže dok se kahva hladi.

Ismet Ramljak



KLUPKO LJUBAVI ZA BeHa

Ljubavna se pređa dobro uvećala,
Dugo sam je cuvao BeHa da je vratim,
U golemo se klupko ona namotala,
Njenu pređu nikad ne želim da skratim.

Svoje sam oči čuvo od mrklina,
Da ih svome raskošnom proljeću donsem,
I nije me uspjela preorati tuđina,
Da ne mogu brati svoju zrelu jesen.

S dihanjem sam im'o velikih problema,
Al' znam da su sve BeHa ljekovite trave,
Ne treba mi travar, bronhitisa nejma,
Tek, sjećanja mogu time da se bave.

Čim dodirnem tlo BeHa kod Bihaća,
Prestaju boljke k'o čudom odnesene,
Oslabljenoj duši štimung se vraća,
Zarastaju bonhije daljinom nagrižene.

Ja vraćam se BeHa, al' ostaje me dio,
Jer, ovdje je ponko najdraži ost'o,
Ja vraćam se BeHa, ipak, cio,
Jer, imam sebe više od stoposto.

Ismet Ramljak
 

S NIJJETOM PRAVIM PREMA FERHADIJI

Sa dna uvrh mene ona se penje,
Pa izrasta haman do nebesa,
U meni svijetli svo njeno znamenje,
Ko je samnom, moja mu je besa.

Sa dna uvrh želje u meni se zida:
Zid svaki, kubbeta, minaret do neba,
Njezin šadrvan ukras moga vida,
K'o nasušna zeđ svima nam treba.

I, treba nam, treba, turbe i kapija,
I sahat-kula pompezna, visoka,
I jablan golem što se nadvija,
Iznad Kaštela i mog krvotoka.

Nejma Banja Luke bez Ferhadije,
Šarma, strukture bez sahat-kule,
Bez toponima svakog što bio je prije,
O čem' su se pjesme nadaleko čule.

Mudro je da smo se dana sreli,
Uz dobar nijjet i nakane prave,
Dobro je da smo više cijeli,
Da ne lutamo, tek, prazne glave.

Sreća je da smo se lijepo sreli,
Još veća sa kirom o svog cilja,
Tek ćemo onda biti cijeli,
Kad zasvijetli nam sa svih kandilja.

Dobro je da smo sve više svoji,
Još bolje da znamo šta nam treba,
Tad će se nešto pravo da broji,
Kad Ferhadija bude do neba.

Zašto da čeka Ferhadija,
Za mnoge od nas neprebolna rana,
Nek' bude naša i Božija hedija,
A mi kaplje njenog šadrvana.

Zašto već sveta gradnja ne krene,
Svakom na korist, nikom na štetu,
Ako su ubice bez marke prebijene,
Saberimo pare po bijelome svijetu.

Ima nas više od njenih kamenova,
I prosjak će rado svoj halal dati,
Ima nas haman k'o lišća jablanova,
Vrijediće bogatstva u nju pogledati.

Divno je da smo mnogi ovdje opet,
Nejmo svog oltara ko bio protiv,
Nadajmo se uskoro na šerefu popet,
Gledat' Banjaluku naš uzvišeni motiv.

Ismet Ramljak



ZAJEDNIČKA PJESMA
(Našoj nezaboravnoj Ajši)

Teško je preraditi jednu zbilju taku,
I sve mislimo da je neka varka,
I da te još neko skriva u mraku,
Te da ćeš nam doći opet za uranka.

A ako ne dođeš u neko svanuće,
U neko podne il' počinak kasni,
S nama ćeš biti isto k'o i juče,
Uz osmijeh široki topli i krasni.

Ni kapljica vode popiti se neće,
Bez imena tvog na našim usnama,
U ljeto, jesen, zimu i proljeće,
Bit ćeš s nama, draga naša mama.

Tuga je dubinom dubine nadjačala,
Iako si ti bila protivnik tuge,
Žalost nas u svoje klupko umotala,
Pa saburimo dane i noći preduge.

Nezaborav stalno dobija na snazi,
Najdraže sjećanja sad svijetli nama,
Tvoja nas riječ brizno pazi,
a ti u džennetu sa dragim osobama.

Pobijedila si beskraj neprohoda,
Jer, život te nije umio da mazi,
Nadvladala te samo zadnja nepogoda,
U kojoj se niko dobro ne snalazi.

Dok gledamo ti slike, o Božija ljepoto,
Teško se možemo miriti s gubitkom;
Svakom našem dobru ostaćeš moto,
Ponosni tvojim i djelom i likom.

A sabur k'o sabur - sudbina je naša,
I svaki sabur urađao je plodom,
Za sobom si ostavila mnogo odlikaša,
I svi ćemo glave držati nad vodom.

(Azra, Zinaida, Imir i Ismet Ramljak sa unučadima - 2004.)

Ismet Ramljak
 

Coded in Central European Windows-1250
Nazad na prethodnu stranicu Nazad na vrh Napred na sljedecu stranicu

©Copyright by CFABH-ORBUS vzw ®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:21/02/2005 - Last modified: 27/10/2008