Make your own free website on Tripod.com

TOP


Bosna 2005. - putopisna reportaža

SVE NAS JE MANJE...


Rahmetli Fuad Zukić iz igračkih dana
Rahmetli Fuad Zukić iz igračkih dana

Stariji sin Dženan u prvom planu nas je pratio
Stariji sin Dženan u prvom planu nas je pratio

Seferbegova džamija
Seferbegova džamija

Tehvid Jakupović
Tehvid Jakupović

Banjaluka, pogled od Ferhadije
Banjaluka, pogled od Ferhadije

Još uvijek samo ledina na mjestu nekadašnje Ferhadije
Još uvijek samo ledina na mjestu nekadašnje Ferhadije

Džamija generala M. Alagića u Fajtovcima
Džamija generala M. Alagića u Fajtovcima

Suada, Bedrudin, Bedrija i Azra ispred kuće Zukićevih
Suada, Bedrudin, Bedrija i Azra ispred kuće Zukićevih

Detalj ispred dzamije uoči dženaze
Detalj ispred dzamije uoči dženaze

Dženaza ispred Hamzibegove džamije I
Dženaza ispred Hamzibegove džamije I

Dženaza ispred Hamzibegove džamije II
Dženaza ispred Hamzibegove džamije II

Hudba Husein ef. Kovačevića
Hudba Husein ef. Kovačevića

Jasin u džamiji nakon dzenaže
Jasin u džamiji nakon dzenaže

Jasin u hamzibegovoj džamiji
Jasin u hamzibegovoj džamiji

Detalj uoči komemoracije
Detalj uoči komemoracije

Fikret Tufek govori o rahmetliji na komemoraciji
Fikret Tufek, govori o rahmetliji na komemoraciji

Huse Unkić - suigrač, govorio o sjećanima na rahmetliju
Huse Unkić - suigrač, govorio o sjećanima na rahmetliju

Sa komemoracije - supruga rahmetlije sa kćerkom
Sa komemoracije - supruga rahmetlije sa kćerkom

Sa komemoracije - Amir sin rahmetlije
Sa komemoracije - Amir sin rahmetlije

Komemoracija Amir i Bedrija
Amir i Bedrija

Spuštanje u kabur
Spuštanje u kabur

Polaganje dasaka
Polaganje dasaka

Tuga i bol iznad kabura
Tuga i bol iznad kabura

Učenje na kaburu
Učenje na kaburu

Govor u ime Sanjana
Govor u ime Sanjana

Polaganje cvijeća
Polaganje cvijeća na mezar

Na mezarima mojih roditelja
Na mezarima mojih roditelja

  Svevišnji Allah dž.š. je htio da mi se od 1995. na ovamo, svakih pet godina dešava tužan put preko Atlantika: te 1995. sam ga preletio, napuštajući ne svojom voljom Domovinu i zavicaj i kada nas je "ptica srebrnih krila" donijela u ovu zemlju, tužne i ojađene, da pokušamo živjeti u njoj. Pet godina kasnije sam letio u obrnutom smjeru - prema Bosni, radi dženaze bića koje me donijelo na ovaj svijet, a opet pet godina kasnije sam poletio prema Sanskom Mostu da prisustvujem dženazi i ukopu još jedne meni i nama drage osobe - rahmetli zeta Fuada Zukića. Imao sam avio karte za 27. maja do Kopenhagena, odnosno Malmea, kako bih barem jednu heftu bio sudionikom njegove neravnopravne borbe za život, a potom sam planirao da se spustim prema Bosni, prema Banja Luci, kako bih se ponovo namirisao njenih lipa i od kojih se može normalno živjeti godinu dana... Međutim, insan snuje... 14. maja je moj predobri zet ispustio svoju dušu i moj plan se obatalio za jedan tren.

Ovu reportažu i posvećujem uspomeni na svoga rahmetli zeta Fuada Zukića i molim Allaha dž.š. da njegovoj premehkoj i predobroj duši podari lijepi Džennet. A m i n !

Utorak, 17. maja - srijeda 18. maja

   Samnom je putovao i mlađi sin, koji nije bio planirao odlazak u Bosnu ove godine, ali je htio da bude na dženazi svoga rahmetli tetka - koga je volio i koji je njega i sve druge neizmjerno volio. Letjeli smo sa bostonskog aerodroma "Logan"  "Air France-om" najprije do Pariza, a potom istom avio-kompanijom do Zagreba, gdje smo konstatirali da mi nije bio došao kofer i što smo uredno prijavili. Sa zračne luke "Pleso" smo išli prema autobuskom kolodvoru autobusom "Croatia airlinesa". Kiša je padala. Po dolasku na kolodvor, imali smo još sahatak do autobusa za Banja Luku. Skoknuli smo do obližnje ćevapdžinice Banjalučanina Teofika Hidića, zna se zbog čega. Krenuli smo autobusom put Banje Luke tačno u 15 h po lokalnom vremenu.  Išlo se preko Siska, Petrinje, Hrvatske Kostajnice... Privatni autobus nekog Srbina, čije vozno osoblje obavezno puši za vrijeme vožnje, je stajao haman kod svake kuće na putu kroz Baniju i Kordun. Negdje kod Kostajnice smo stajali na željezničkoj rampi, te vidjeli lokomotivu-manevarku na kojoj piše: "Železnice Republike Srpske". Nedostaje još pridjev - DRŽAVNE, pa da i laici shvate "šta je pisac htio da kaže..." Preko Une se lijepo vidi Bosanska Kostajnica i u njoj obnovljena džamija. Negdje pred Bosanskim Novim jedna sredovječna žena ispred nas priča svojoj koni koja je sjedila do nje kako je "najsretnija kada ugleda tablu "Republika Srpska i Novi Grad..."  U Dvoru na Uni je još uvijek putokaz "Republika Bosna i Hercegovina". Očigledno je da je taj putokaz stariji od Dejtona.  Prelaskom mosta na rijeci Uni najprije nas dočeka tabla sa natpisom: "Dobro došli u Bosnu i Hercegovinu - Bosanski Novi/Novi Grad". Odmah kod graničnog prijelaza, s naše strane, je obnovljena Čarsijska džamija. Negdje kod Prijedora sam ugledao veoma indikativnu tablu - Agencija za nekretnine "Dejton". U Banja Luku smo stigli oko 20 h, nakon punih pet sahata vožnje i stajanja. Na stanici nas je čekao moj zet i odvezao svojoj kući. Netom po dolasku u njegovu kuću, zvao je telefonom Dževad Osmančević, Banjalučanin koji živi u Zagrebu i poslanik S BiH u Narodnoj skupštini RS, te poželio da se vidimo još te noći. Našli smo se u kahvani "Petica", vlasništvo moga zeta, u Gornjem šeheru.
Odmah  da kažem da ovdje prosječna cijena benzina super-98 iznosi 1,68 KM po litri, a najniža penzija u RS 88 KM.

Četvrtak, 19. maja

   Kiša je, a vanjska temperatura se spustila na 13 stepeni celzijevih. Podne namaz smo klanjali u Ferhad-pašinom mesdžidu. Na lokalitetu nekadašnje Ferhadije još uvijek stoji kamen-temeljac, kojeg je prije 4 godine položio aktuelni reisu-l-ulema, zarastao u travu. Ne nazire se da će se ovog proljeća, koje izmiče, desiti početak obnove moje i naše rane neprebolne - Ferhadije, kako je glamurozno zimus bio najavio urednik "Preporoda". Po izlasku iz džamije otišli smo u internet klub. Toga dana je obavljena dženaza moga zeta u Malmeu, odakle je transportiran avionom prema Sarajevu.

Petak, 20. maja

   Sunčano je bilo banjalučko jutro. Moj sestrić Amir je navršio 34 godine, jučer je svome rahmetli ocu klanjao dženazu u Malmeu, a danas, na svoj rođendan, treba stići sa majkom Bedrijom (mojom sestrom) i svojom sestrom Sonitom, na zagrebački aerodrom. Unajmili smo vozača i kombi koji je mene, moga zeta Senadina i moga sina Saida, nakon džum'a namaza kojeg smo klanjali u Seferbgovoj džamiji, odvezao za Zagreb. Po dolasku smo preuzeli moj kofer koji je već bio stigao iz Pariza, a onda smo vrijeme do ponoći (dolazak aviona iz Milana) potrošili i Zagrebačkoj džamiji - klanjajući i večerajući u njenom restoranu. Susret sa sestrom i njenom djecom oko ponoći je bio tužan. Na njima su bile upečatljive fizičke i psihičke promjene. Išli smo za Sanski Most preko Novske i Jasenovca. Oko 3 h ujutro smo pokušali najprije da prijeđemo most ispred ušća Une u Savu, ali je isti pod sanacijom. Alternativno rješenje - skela, također nismo mogli koristiti jer saobraća tek od 5 h ujutro. Odlučili smo da idemo preko Bosanske Gradiške, Bosanske Dubice i Pijedora. U Sanski Most smo stigli oko 5:30 h. U novosagrađenoj kući moja sestra i rahmetli zet čekali su njihove dobre komšije. Tu je bio i Fikret Tufek, koji je netom stigao iz Malmea radi dženaze.

Subota, 21. maja

   Uspostavili smo kontakt sa vozačem pogrebnog društva koji je čekao na sarajevskom aerodromu i saznali da kovčeg nije stigao u Sarajevo sinoć, a trebao je, već je nečijom omaškom ostao na bečkom aerodromu. Obećali su bili čvrsto poslati kovčeg u subotu navečer. Toga dana su mnogi iz Sanskog Mosta i drugih mjesta dolazili u sestrinu kuću da podijele žalost. Podne namaz sam klanjao u obližnjoj Hamzibegovoj džamiji. Popodne sam sa zetom iz Tuzle i Fikretom Tufekom zijaretio mezar rahmetli generala Mehmeda Alagića, te džamiju u izgradnji koja će nositi njegovo ime, u obližnjim Fajtovcima. Uvečer, kada smo zvali vozača na sarajevskom aerodromu, doživjeli smo pravi šok: javio nam je da je umjesto kovčega sa tijelom moga zeta, u Sarajevo iz Beča stigao kovčeg nekog Iračanina. U istom trenutku smo pomislili da je kovčeg rahmetli Fuada možda otpremljen za Irak. Ubrzo smo, uspostavivši vezu sa bečkim aerodromom, saznali da je još tamo i to vjerovatno zahvaljujući činjenici da te noći nije bilo leta za Bagdad. Uzalud smo tražili čarter let do bilo koje zračne luke - nama dostupne: Banje Luke, Zagreba ili Sarajeva. Očigledno je bilo da se dženaza neće moći održati kada je bila i najavljena na smrtovnicama, novinama te lokalnom radiju i televiziji - sutradan, u nedjelju, već narednog dana iza ikindije namaza. Još te noći smo uspjeli obavijestiti neke od rodbine i prijatelja iz drugih bh. mjesta o promjeni. Međutim, nije bilo potrebe da se odlaže i sutrašnja komemorativna sjednica koju je FK "Podgrmeč", uz blagoslov gradskih otaca Sanskog Mosta, bio zakazao.

Nedjelja, 22. maja

   Ujutro su dolazili mnogi. Među njima se pojavio i nekadašnji legendarni nogometaš "Podgrmeča" i klupski kolega moga rahmetli zeta - Tehvid Jakupović. Došao je čak iz Njemačke - mahsuz. Komemoracija je započela u 11:30 h uz naše prisustvo, te u punoj sali. Bilo je dirljivo i dostojanstveno. Oko 20 h smo dočekali kovčeg ispred Hamzibegove džamije. Uvečer je kod kuće bilo puno ljudi. Pojavio se i Enes Kuzelj, nekadašnji logoraš sa Manjače koji je sa pijetetom pričao o rahmetliji, posebno o tome kako ga je rahmetli Fuad izbavio iz tog zloglasnog logora.

Ponedjeljak, 23. maja

Cijeli dan su dolazili mnogi iz raznih mjesta Bosanske Krajine da posljednji put isprate ljudinu od čovjeka. Nakon ikindije namaza, pristupilo se klanjanju dženaze u prepunom dvorištu Hamzibegove džamije. Predvodio ju je h. Husein ef. Kovačević. Potom smo otišli na mezarje "Greda", gdje je uz prigodno učenje, izvršen ukop. Mnogi su poslali i cvijeće na njegov mezar, među kojima je bilo i Srba - iz Banja Luke i Sanskog Mosta.

Utorak, 24. maja

Sa sinom i sestričnom sam autobusom krenuo za Banja Luku. Tamo nas je dočekala kiša. Na podne namaz sam išao u Ferhadpašin mesdžid, gdje sam se sreo sa hadždži Kasimom Mujčićem, predsjednikom Medžlisa IZ-e Banja Luka. Po izlasku iz mesdžida zapala mi je za oko ulica sa južne strane kompleksa nekadašnje Ferhadije koja sada nosi ime patrijarha Makarija Sokolovića (ranije: Ferhadpašina). Obišao sam popodne svog starog, dobrog ahbaba Kjazima Halimića i njegovu Eminu hanumu. Toga dana je u Bijeljini, prilikom nogometne utakmice mladih reprezentacija BiH i SCG, divljački spaljena državna zastava BiH.

Srijeda, 25.maja

Navirale su asocijacije na taj dan. Nekad je to bio Dan mladosti, ali značajniji je za nas po tome što se navršilo 10 godina od četničkog zločina na tuzlanskoj Kapiji. Krenuo sam prije podne uobičajenom maršrutom prema centru grada. Kod uličnih prodavača primjetih knjigu viceva o Hasi i Husi. Kod nekadašnjeg Narodnog pozorišta Bosanske Krajine (danas: Narodno pozorište Republike Srpske) vidjeh ženu koja drži transparent sa natpisom: "Protest protiv podmićenog ministra prosvete". Kod bivše zeljezničke stanice (danas: Umjetnička galerija), na platou gdje srpski penzioneri igraju šah sa velikim figurama, stoje crnoputi muzikanti iz Vranja, u čijem orkestru dominiraju trube. Samnom su bili zet i sin. Moj zet, poznati gradski šeret, ih je trzao da mu dođu svirati na svadbi u narednu subotu u hotelu "San" u Laktašima. Trčali su za njim piatjući za detalje. Dali su i posjetnicu na kojoj piše: Orkestar "Mesečina", šef Stefan Stefanović, Vranje. U mesdžidu, u povodu podne namaza, sretoh mnoge poznate, ali i uvjerih se o podjelama u džematu. Čas bi me jedni vukli za rukav tražeći razgovor "u četiri oka", čas oni drugi, tražeći isto, ali očigledno oponenti onim prvima. Popodne sam na tv. gledao nogometnu utakmicu finala kupa RH kada je na splitskom "Poljudu" Rijeka  svladala domaćeg "Hajduka" i osvojila kup. Uvečer sam odgledao neponovljivi finale Lige prvaka iz Istanbula, u kojem je "Liverpool" pobijedio "Milan". Toga dana se obilježavala i 10-ta godišnjica smrti poznatog košarkaša Krešimira Ćosića, po kome će dotadašnji zagrebački Trg sportova od danas nositi njegovo ime. Ostaće zabilježeno da je toga dana podignuta optužnica protiv 86-godišnjeg Mitje Ribičića, zbog njegove navodne negativne uloge u čistkama koje je vršila OZNA u Sloveniji.

Četvrtak, 26. maja
 

Orkestar "Mesečina" iz Vranja u Gospodskoj
Orkestar "Mesečina" iz Vranja u Gospodskoj

   Ujutro se nađoh u Gospodskoj, gdje su trubači iz Vranja svirali "Tamo daleko". Odjednom su prestali kada su mene ugledali pitajući gdje mi je "onaj". Pravio sam se nevješt uvjeravajući ih da ga tek toliko znam i da nismo ništa u rodu. Tražili su Senadinov broj telefona ali im nisam dao. Riješio sam ih se rekavši da će njih "Pero" (nadimak za Senadina) zvati zbog te svadbe jer ima njihovu posjetnicu. Poslije internet kluba i podne namaza u mesdžidu, otišao sam pješice do Gornjeg šehera radi obilaska rođaka od supruge. U povratku sam svratio kod njenih rođaka na Hisetima (familija Dželić). Akšam namaz sam klanjao u svojoj mahalskoj džamiji - Seferbegovoj. Tada sam saznao da su neki bivši banjalučki imami, koji ne žive više u ovom gradu, prodali Srbima svoje placeve na Hisetima i kod "Alibabe", te svoje nezavršene kuće. Nekad su ta zemljišta bila u vlasništvu vakufa, da bi im se to dodijelilo namjenski - isključivo za gradnju vlastitih kuća. Gruntovno je čisto, ali moralno - ni približno!

Petak, 27. maja

   Ujutro sam obišao mezarje u Stupnici, te u povratku zgradu Muftijstva (kod nekadašnje Osnovne škole "Kasim Hadžić" i kod kuće moga rahmetli dida). Zgrada je, naravno, zaključana. Slikao sam je. Tada mi je iznenada prišao policajac tražeći lične dokumente. Nisam ih imao kod sebe. Rekao mi je da on čuva tu zgradu i da je dužan da me legitimira, pošto sam vršio snimanje. Ja sam njemu objašnjavao ko sam, a pogotovo ko sam bio. On je sve to bilježio u svoj tefter. Naišao je meni dobro poznati Safet Halilović i ponudio svoje dokumente na uvid rekavši da me poznaje. Rastali smo se uljudno. Nakon rastanka prvo što sam bio pomislio jeste hipotetička procjena da bi ovom mladom policajcu itekako pozavidjeli njegove starije kolege koje su žarile i palile u ovom gradu prije deset i više godina, s obziom na to kakvu je ribu imao u rukama. Potom sam svratio u "Merhamet" radi razgovora za jedan naš mjesečnik sa predsjednikom Fahrudinom Prljom. Ono što naročito proizvodi žuč u insanu, a tiče se ovog razgovora, jeste informacija gospodina Prlje da im muftija nije dao ni jednu prostoriju u zgradi Muftijstva koja uglavnom zjapi prazna, a oni (ljudi iz "Merhameta"), plaćaju zakupnine za prostorije u tri dislocirana objekta u gradu. Još jedan uvjerljiv dokaz kako je taj muftija Čamdžić, sa konspirativnim imenom Zuko, prava elementarna nepogoda za Banja Luku i njenu regiju. Međutim, gori od njega su oni koji ga podržavaju!
Helem, ja i gospodin Prlja smo zajedno otišli na džum'u, opet u Seferbegovu džamiju gdje je imam, muallim i hatib mlađahni Mersad ef. Hodžić.
Popodne sam obavio prvo kupanje u Vrbasu, naravno u Gornjem šeheru. Niko se drugi nije kupao sem mene. S mosta su mi se obraćali neki Srbi koji su pitali: "Da nisi, brko, poranio"?
U povratku iz šehera sam zijaretio mezarje kod Halil-pašinog turbeta, gdje su mi roditelji, amidža, amidžinca, punica i druga rodbina. Toga dana se navršilo 13 godina od masakra u ulici Vase Miskina (danas: Ferhadija) u Sarajevu, kada je četnička granata usmrtila 26 ljudi - civila, a 108 je bilo ranjeno.

Subota, 28. maja

  Ujutro sam preuzeo auto koje sam rentao od jednog našeg čovjeka na Hisetima, kako bih vozio sina na zagrebački aerodrom, pošto se on vraćao ranije. Budući da je on imao let sutradan, odlučili smo da idemo na konak u nama dragu Koprivnicu, kod još dražih nam nekadašnjih susjeda i prijatelja. Dok smo se vozili put Bjelovara i Koprivnice, sjetio sam se da se navršilo 10 godina od pogibije dr. Irfana Ljubijankića, dr. Mensura Šabulića, Izeta Muhamedagića i Fadila Pekića. Rahmet im, veliki! Popodne smo sa našim koprivničkim domaćinima - obitelji Valent, odgledali utakmicu "Hajduk" - "Varteks" 6:0 i splitski klub je osvojio naslov prvaka RH. Ćiro Blažević, dotadašnji trener "Varteksa", je toga dana postao trenerom "Hajduka".

Nedjelja, 29. maja

   Lagahna vožnja od Koprivnice do zagrebačke zračne luke "Pleso" Bilo je veoma vruće. Kada sam se oprostio sa sinom, otišao sam odmah po auto na aerodromski parking, u namjeri da idem istoga trena nazad za Banja Luku. Međutim, bio je zastoj na izlazu sa parkinga jer nije bilo službenog operatera koji naplaćuje na izlaznoj rampi. Trajalo je 15-ak minuta na velikoj vrućini, uz nervozu vozača i putnika kolone automobila koja se za čas stvorila. Onda je jedan stariji gospodin sam podigao rampu rukom, držeći je dok mi ne prođemo. Hvala mu! Baš je bio džek. Ali, ostao je utisak jednog primitivnog odnosa te aerodromske službe prema korisnicima usluga, što je svakako strano ne samo Evropi, kojoj toliko hitaju zapadni nam susjedi, već i mnogo nerazvijenijim dijelovima Planete. Potom sam se zaputio prema Banja Luci. Na putu sam svratio u Okučane kod Nove Gradiške da prvi put zijaretim grob svoga prijatelja, komšije i sugrađanina, pokojnog prof. dr. Ante Ćosića. Lahko sam našao kuću u kojoj živi njegova supruga Božena. Prijatno se iznenadila mojom posjetom. Posjetili smo grob njenog supruga. Na povratku prema Banja Luci svratih najrpije kod novosagrađene džamije u Mahovljanima kod Laktaša, koja se nalazi tik uz aerodrom. Tu je ranije bio samo  mesdžid, koji je za vrijeme agresije bio porušen. Otišao sam i u obližnje selo Riječani da posjetim svoju vikendicu. Njeni sadašnji stanari su rekli da su ugodno iznenađeni mojom posjetom, uz uobičajenu retoriku koja je u modi u ovim vremenima. U nastavku puta prema Banja Luci u Klasnicama, gdje se odvaja put za Prnjavor i Derventu, na mostu koji premošćuje rijeku Vrbas stoji tabla sa natpisom: "Most pobjede preko rijeke Vrbas - 93 m". Ne piše, doduše, ko je koga i kada pobijedio i  s koje strane Vrbasa! Toga dana je odigrano i posljednje kolo Premier lige BiH i banjalučki "Borac" je ispao. Iste večeri trener Zoran Smileski je pjenio, velikosrbujući više od pravih Srba (on je Makedonac) i zalažući se protiv jedinstvene lige BiH, a za ligu RS. Ne treba zaboraviti da je u vrijeme čistki nesrpskog stanovništva u Banjoj Luci od 1992. do 1995. četnička fašistička metla pomela i njega - Makedonca! On je to, izgleda, zaboravio.

Ponedjeljak, 30. maja

Posjetio sam svoga starog ahbaba, nekadašnjeg sekretara pri Odboru IZ-e, hadždži Hamzaliju Kapetanovića u njegovoj porodičnoj kući u naselju Dolac. Bio je bolestan, haman na postelji. Između ostalog, pokazao mi je jedan broj banjalučkih Nezavisnih novina od prije nekoliko godina u kojima piše da je tadašnji premijer RS Milorad Dodik darovao muftiju Čamdžića sa 100.000 KM da sebi napravi kuću u zavičaju (okolica Zavidovića), a da za protuuslugu opstruira obnovu Ferhadije. Ne znam je li to što piše u NN tačno, ali je tačno da tako piše! Nakon podne namaza u Ferhad-pašinom mesdžidu, kada me je očigledno počeo izbjegavati predsjednik Kasim Mujčić i što će se potvrđivati do kraja moga boravka, sreo sam se pred hotelom "Palace" sa nekadašnjim komšijom mojih rahmetli roditelja i sada žiteljom Malmea - Spasojem Kneževićem. Onda sam sa sestrom i zetom zijaretio njihovu vikendicu na rijeci Vrbanji, a uvečer sam imao "radni" sastanak sa Edhemom Lelićem, nekadašnjim predsjednikom "Merhameta" . Susreli smo se kod "Alibabe". Iste večeri je završeno vanredno zasjedanje Narodne skupštine RS kada su njihovi poslanici velikom većinom glatko odbili prijedlog reforme policije. Gledao sam dio zasjedanja a njihovi diskutanti, sa skupim odijelima i svilenim kravatama, što potpuno odudara od njihovih faca, su kod mene proizvodili mučninu u stomaku. Više zbog retorike, a manje zbog faca!

Utorak, 31. maja

Ponovo sam autobusom krenuo prema Sanskom Mostu da što više podijelim sa sestrom žalost koja nas je snašla. Na putu prema Prijedoru je nekad bilo hrvatsko selo Ivanjska. Selo je i danas tu ali se zove - Potkozarje. Sigurno ne zbog autohtonih žitelja. Toga dana sam telefonom ostavio poruku kod sekretarice Adila Osmanovića, potpredsjednika RS, radi intervjua za jedan bošnjački mjesečnik u dijaspori. Sjedio sam neposredno iza šofera, a on je pušio. U Sanskom Mostu sam podne klanjao u Hamzibegovoj džamiji. Po izlasku iz iste klanjali smo dženazu rahmetli Rahimi Turkanović (78). Dženazu smo klanjali i rahmetli Ajizu Hajdareviću (69), ali poslije ikindije namaza.

Srijeda, 1. juna
 

Božena Ćosić ispred svoje kuće u Okučanima
Božena Ćosić ispred svoje kuće u Okučanima

Pokraj groba Ante Ćosića
Pokraj groba Ante Ćosića

  Navršilo se sedam godina od smrti pokojnog Ante Ćosića. Nazvao sam Boženu da joj čestitam 61. rođendan, te da se zajednički sjetimo njenoga i našega Ante. Toga dana sam se intenzivnije družio sa mladim Ferizom Zukićem, rođakom moga rahmetli zeta. Momak kaže da će na jesen studirati management, ali u Prijedoru. Na moje čuđenje zašto ne studira u Bihaću, odgovorio je da je Prijedor znatno bliži, ali i upola jeftiniji - plaća se 300 KM po semestru, a u Bihaću 600 KM (dakle, duplo više). Toga dana smo na autobuskoj stanici ispratili našu najmlađu sestru - Azru, koja je otputovala kući u Tuzlu. Istoga dana otišli su i bh. demineri u Irak, uz glamuroznu pratnju na sarajevskom aerodromu. Navečer, međutim, prvi put su prikazani snimci masakra kojeg su srbijanski "škorpioni" počinili nad šestoricom mladih Srebreničana - civila.

Četvrtak, 2. juni

Bilo je sunčano i umjereno toplo. Uradio sam za NUR razgovor sa h. Husein efendijom Kovačevićem, glavnim imamom Medžlisa IZ-e Sanski Most i borcem V korpusa ARBiH. Uslijedio je odlazak u internet klub, podne namaz u Hamzibegovoj džamiji te odlazak na ručak kod nekih rođaka rahmetli Fuada. Bili smo pozvani i na večeru kod drugih zetovih a.r. rođaka. Toga dana sam ponovo zvao kabinet Adila Osmanovića i ponovo dobio njegovu sekretaricu. Obećala je učiniti sve da mi omogući taj intervju. Na tv. su ponovljeni stravični snimci egzekucije Srebreničana, a na Glasu Amerike i snimci blagosiljanja "škorpiona" od strane nekih popova iz šida.

Petak, 3. juni

   Prije podne sam obišao šehovce (prigradsko naselje) i tamošnju džamiju te šehidsko mezarje. Džamija u tom naselju se zove šehidska. Uslijedila je džum'a u prepunoj Hamzibegovoj džamiji. Snimio sam video kamerom kompletnu hutbu koju je održao Husein efendija Kovačević. Briljirao je. Za ovo kazivanje izdvajam njegov komentar o "hrabrim američkim vojnicima" koji su "šutirali Kur'ane i bacali ih u WC šolje u zatvoru Guantanamo...", zatim njegov nekadašnji (nakon 11.9.2001.) susret sam jednom američkom delegacijom u svojoj kancelariji kada je jednom od njih zasmetala slika Mekke i Medine iznad efendijine glave, da bi mu Husein efendija ponudio da promijenu mjesta i da on - Amerikanac sada ima pogled kroz prozor na tamošnju crkvu koju on (Husein efendija) gleda svakodnevno i koju gledaju sanski Bošnjaci i ona nikome ne smeta i da bi na kraju završio razgovor s njima prije nego je i počeo. Govorio je i o potrebi procesuiranja naše tužbe u Hagu protiv SCG, što je zaista rijetkost čuti iz usta jednog bošnjačkog imama i kome je šef reis Cerić. Poslije džum'e išli smo zetovim kolima (on je došao iz Banja Luke po mene, sestru Bedriju i kćerku joj Sonitu) za Banja Luku.  Na putu prema Prijedoru, u dijelu koji pripada RS, je tabla s natpisom: "Sana River", ali na ćirilici!!! Kod Prijedora ugledah jedan restoran i tablu na kojoj piše: "Za vozače autobusa - gratis (besplatno, op. B.G.)"! Toga dana je smijenjen načelnik Generalštaba VRS Novak Đurić zbog incidenata prilikom zakletve mladih četnika na Manjači. Akšam namaz sam klanjao u Seferbegovoj džamiji. Uvečer, na njihovoj tv. sam primjetio miješanje ijekavice i ekavice od strane spikera. Na bijeljinskoj tv. se govori isključivo - ekavicom.

Subota, 4. juna
 


Jedan od artikala na banjalučkom buvljaku

Sa Ivicom Božinovićem, kancelartom Banjalučke biskupije
Sa Ivicom Božinovićem, kancelartom Banjalučke biskupije

Sa Sejom Zahirovićem
Sa Sejom Zahirovićem

Sa Hamzom Alagićem u motelu "NIKO"
Sa Hamzom Alagićem u motelu "NIKO"

Husein ef. Kovačević
Husein ef. Kovačević

Kuća moga rahmetli dida
Kuća moga rahmetli dida

Rodna kuća moje supruge u Gornjem Šeheru
Rodna kuća moje supruge u Gornjem Šeheru

Ujutro sam malkice tumarao prepunom (svega i svačega, od ljudi do roba) banjalučkom pijacom. Na jednom štandu mi za oko zapade majica na kojoj piše" SFRJ". Pitao sam snajku da uslikam majicu, a ona je pristala uz uslov da nju ne slikam. Pitao sam je potom da li iko kupuje takve majice, a ona ovako odgovori: "Kupuje ih svak' živ"! Onda je ona mene pitala za koji list pišem, da bih joj kao iz topa odgovorio: "Za Avaz"! "Neka, neka...", uzvratila je. Onda sam zijaretio Banjalučku biskupiju i sreo se sa svojim prijateljem Ivicom Božinovićem, kancelarom. Popili smo kahvu i ugodno ćaskali. Pitao sam za biskupa, a on mi reče da je na putu i da su male šanse da se sretnem i s njim. Ivica je rezignirano rekao da bez sela, svaki grad, pa i Banja Luka, će konstantno siromašiti i na kraju se iznutra ugušiti. "Gotovo je, od povratka autohtonih banjalučkih Hrvata (a ja dodajem: "i Bošnjaka") nema ništa. Vrijeme čini svoje i nove generacije se rađaju po svijetu pa ako bi neko od njih i odlučio da se nastani u Banja Luci, to ne bi bio povratak, već - useljenje, budući da ovdje nisu ni rođeni..." Tog prijepodneva sam ponovo išao u Gornji šeher i još jednom se okupao u Vrbasu, uz čuđenje nekih s obližnjeg mosta. Tada sam sebi ličio na poznatog Milenka Jeftića - Jeftu, moga sugrađanina, koji se redovno kupa u toj rijeci za Bogojavljenje (19. januara). Potom sam zijaretio rodnu kuću svoj supruge u Gornjem šeheru, a na povratku u grad - pješice, sreo s sa našim poznatim sugrađaninom koji živi u švedskoj, Džandrom. Poslije podne namaza u Ferhadpašinom mesdžidu, prisustvovao sam probi hora illahija i kasida "Safikada-seniori", koje uspješno vodi harmonikaš Esad Mujčić. Hor čine uglavnom žene ne mlađe od 50 godina. Divno ih je bilo slušati i akceptirati njihov entuzijazam. Snimio sam ih i video kamerom. Te noći je BiH pobijedila San Marino sa 3:1. Negdje pred ponoć je saopćeno da je Dragan Čović izabran za predsjednika HDZ BiH. Dao je i ovakvu izjavu: "Ako ostane Republika Srpska, mi ćemo se zalagati za 3. republiku u BiH"!!!

Nedjelja, 5. juna

Padala je kiša i bilo je hladno. Otišao sam na časak na misu u katedralu Sv. Bonaventura i uvjerio se da je bilo manje vjernika u njoj nego za vrijeme agresije, naprimjer, kada je bila redovno puna. Potom sam posjetio neke rođake na Hisetima, te produžio pješice za Novoseliju, s namjerom da klanjam podne namaz u Hadždži šabanovoj džamiji. Tačno u 13 h sam bio ispred te džamije ali nikoga nije bilo ni u njoj niti oko nje. Nije bilo ni ezana. Potom sam zijaretio zgarište Behram efendijine džamije na istoj strani i ušao u harem da proučim Fatihe rahmetlijama i mojim ahbabima: šefketu Buzdaleku, te dvojici koji su među prvima stradali od četničke ruke u našem gradu - Ramizu Zdencu i Avdi Sofiću - Gogi. Onda sam prešao preko visećeg mosta na lijevu obalu i došao do Hadždži Zulfikar ili Tulekove džamije koja se, elhamdulillah, završava. Sreo sam radnike u njoj i oko nje, ali i meni poznato lice: hadždži Hajrudina Omerbašića. Na moje pitanje zašto je Hadždži šabanova džamija na desnoj obali bila zaključana u vrijeme podne namaza, vrtio je glavom i rezignirano govorio o problemima u džematu Novoselija. Ispalo je da efendija nejma vremena da predvodi podne namaz u toj džamiji, što nije bio slučaj samo toga dana. Moj dobri hadždži Hajro me je tada obavijestio da ima tevhid u Jama džamiji u Gornjem šeheru, pa sam po velikoj kiši požurio pješice i tamo. Stigao sam sav mokar negdje na polovici programa. Po završetku sam se upoznao sa tamošnjim imamom (Muris efendija, ali mu ne znam prezime) koji odnedavno obavlja i funkciju glavnog imama Medžlisa IZ-e Banja Luka, umjesto smijenjenog Vahdet ef. Alemića. Jedna starija žena, meni dobro poznata, a koja je učestvovala u učenju tehvida, kada me je vidjela rekla je pred svima slijedeće: "Ovo je najbolji predsjednik Islamske zajednice koga ja pamtim"!

Ponedjeljak, 6.6.

   Ponovo je kišilo vani. Otišao sam u agenciju "Binakom", a onda na Osnovni sud radi ovjere neke punomoći. Podne namaz sam klanjao u mesdžidu (opet je Kasim, nakon namaza ustrčao uz stepenice praveći se da me nije ni vidio), a tačno u 14 h sam imao razgovor sa Aidom Halilović, mladom voditeljicom i urednicom III Dnevnika RTRS, za Orbus.
(Vidi prethodnu stranicu)

Utorak, 7. juna

   Kiše nije bilo. Skoknuo sam do nekadašnjeg Arhiva Bosanske Krajine (danas: Arhiv RS) i tamo kupio CD "Banja Luka u 1000 slika". Potom sam, tragajući za dipl. ing. arh. Seadom Zahirovićem, za koga sam čuo da je prethodne noći stigao iz Bahreina, se obreo u kući Bebe i Enesa Kapidžića (tetke i dajdže Seje Zahirovića), i rodnoj kući rahmetli Nasihe Kapidžić Hadžić. Ta kuća me, i iznutra i izvana, neodoljivo podsjeća na kuću Gradaščevića u Gradačcu. Sejo je također razočaran situacijom i odnosom prema obnovi Ferhadije. Reče mi da je svojevremeno, kao sin rahmetli muftije h. hfz. Mehmed ef. Zahirovića, te kao arhitekta i autohtoni Banjalučanin, pisao pismo muftiji Čamdžiću zvanom Zuko, iznio svoje ideje i prijedloge za obnovu, ali da nije dobio od njega nikakav odgovor! Podne namaz sam klanjao u Ferhadpašinom mesdžidu, koga je predvodio džematlija Muharem Kadić, jer nije bilo imama.  Uvečer sam sa svojom sestričnom Sonitom išao u zgradu Muftijstva gdje sam od strane muallime Behije Mujčić bio pozvan na generalnu probu pred nastup u Mostaru hora mladih "Safikada". Bilo je zadovoljstvo slušati ove naše mlade bulbule kako izvode illahije i kaside, pogotovo kako se i na taj način bore da se iskra islama ne ugasi na tim prostorima. Aferim i njima i muallimi Behiji. Po velikoj kiši smo odatle skoknuli kod Kjazima i Emine Halimić, da se oprostimo. Toga dana je Adnan Terzić prihvatio ostavku Mladena Ivanića, podnesenu još u decembru prošle godine. Također je iste večeri došao do mene haber da su u toku netom minulog dana u Gornjem šeheru, četnici fizički napali neke naše žene koje su se zavijene vraćale iz Jama džamije sa tehvida. Incident je prijavljen lokalnoj te međunarodnoj policiji.

Srijeda, 8. juna

   Osvanulo je kišno i hladno jutro. Na Jahorini, Čemernom i na Biokovu je pao i snijeg. Bio je to posljednji dan moga boravka u Banjoj Luci. Na autobusku stanicu me vozi zet Senadin, a prate još sestra Bedrija i kćerka joj Sonita. Na stanicu su došli i Halimići - Kjazim i Emina sa kćerkom, iako smo se prethodnu noć bili oprostili. Emina hanuma je čak donijela hurmašice, zeljanicu i travničkog sira da ih se sjetim i u putu. To bih svakako učinio i bez te hedije.  Na zagrebački autobuski kolodvor sam stigao oko 20:30 h. Imao sam rezervirano spavanje u jednom motelu na domak zračne luke "Pleso". Međutim, kada dođoh na mjesto odakle polaze autobusi za aerodrom, na istaknutom redu vožnje sam vidio da srijedom posljednji autobus prema "Plesu" ide u 20:30 h. Prva moja poluglasna reakcija je bila da je Zagreb postao jedno veliko selo! Nisam bio planirao troškove i za taxi po Zagrebu, pa sam telefonom zvao svoga starog, dobrog ahbaba Hamzu i zamolim za vožnju do aerodroma. Došao je za 15-ak minuta, zahvaljujći mi što sam mu se javio i pružio priliku da se i sretnemo.

Četvrtak, 9. juna

  Pošto je let do Pariza bio u 12:45 h, imao sam dovoljno vremena da malo duže odspavam. Prema aerodromskoj zgradi sam se uputio pješice i stigao tačno za 8 minuta. Poletio sam "Air France-om na vrijeme i na vrijeme stigao u Pariz. Imao sam jedan sahatak do slijedećeg leta - prema Bostonu, ali sa drugog terminala velikog aerodroma Charless de Gaulle. Međutim, avion za Boston je u polasku kasnio više od 2 sahata, pa sam sa tolikim zakašnjenjem i sletio na "Logan" airport u Bostonu, gdje me je čekao mlađi sin.

  Ostaje još jedno putovanje u Domovinu iza mene. Osim tuge za izgubljenim zetom, u meni se nataložila i rezignacija i zbog surovog podatka da se u mome gradu, prema zvaničnim statističkim podacima, u posljednjih pet godina rodi troje Bošnjaka u prosjeku - godišnje, ali da ih umre 113. I pored svjetlucanja iskri koje dopiru od mladih članica hora "Safikada" i koje ne odobravaju potpuni pesimizam, notorna je istina da nas je tamo sve manje. Odumiremo li, zapravo, biološki?!

Bedrudin GUšIĆ

 

 

 

Za nas je bio i ostao Gornji Šeher Zdenac Ramiz, ubijen skupa sa Avdom Tulekova džamija iz drugog ugla
Za nas je bio i ostao Gornji Šeher

Zdenac Ramiz, ubijen skupa sa Avdom

Tulekova džamija iz drugog ugla
Četnička mašta može svašta... Sa zetom Besimom na mezaru generala Alagića a.r. Šehidska džamija u Šehovcima

Četnička mašta može svašta...

Sa zetom Besimom na mezaru generala Alagića a.r.

Šehidska džamija u Šehovcima

Grafit na robnoj kući "BOSKA" Jedan tipičan banjalučki trotoar Zgrada Muftijstva

Grafit na robnoj kući "BOSKA"

Jedan tipičan banjalučki trotoar

Zgrada Muftijstva

Ured je tu, samo fali Muftija Ploča ispred džamije u Šehovcima Katedrala Sv. Bonaventura u Banjaluci
Ured je tu, samo fali Muftija Ploča ispred džamije u Šehovcima

Katedrala Sv. Bonaventura u BL

Kuća u kojoj su prostorije Merhameta Misa u Banjalučkoj katedrali Hor "Safikada" - mladi

Kuća u kojoj su prostorije Merhameta

Misa u Banjalučkoj katedrali

Hor "Safikada" - mladi


 


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na pocetak stranice Napred na sljedecu stranicu





Page Construction: 13.06.2005 - Last modified: 28.11.2011