Make your own free website on Tripod.com

TOP

Bedrudin GUŠIĆ



Gospodin SEFER HALILOVIĆ, predsjednik BPS-SH:

"OVOJ ZEMLJI JE NUŽNA POTPUNA PROMJENA VLASTI I RADIKALAN ZAOKRET"!


Gospodine Haliloviću! Evo nas u predvečerje izbora. Kako biste, u najkraćem, ocijenili dosadašnju kampanju Stranke kojoj ste na čelu?

HALILOVIĆ: Uspješnom. Dao bih pozitivnu ocjenu kampanji koja bi se najkraće mogla nazvati kampanjom "Oslonca na vlastite snage", jer za klasičnu kampanju u kojoj stranke troše stotine hiljada, čak i milione maraka – što je za bosanske uslove – bezobrazno, prije svega, prema građanima, mi novca nismo imali. Ali, i da smo ga imali, iz poštovanja prema nezaposlenim, prema demobilisanim borcima, prema penzionerima koji hodaju oko kontejnera, ja se ne bih usudio zbog straha od Boga i ljudi, taj novac, koji je u osnovi novac svih građana BiH, jer ga vladajuće stranke uzimaju iz budžeta, a ne iz sopstvenih džepova, "bacati" na džambo plakate, spotove, džinglove, velike predizborne skupove na koje se pozivaju estradne zvijezde i naravno skupo plaćaju. Nadam se da neću biti pogrešno shvaćen, ali za mene je nemoralno znati da u BiH 30 posto stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu, a preko 50 posto u siromaštvu, što u prijevodu znači da kada imaju šta da ručaju, ne znaju hoće li imati šta da večeraju, i u isto vrijeme otimati novac od tih ljudi da bi se trošilo na kampanje. Mi jesmo uložili neki minimum, tek toliko da se uklopimo u opšti ambijent i da se vidi da smo i medijski zastupljeni, ali je suština naše kampanje bila u neposrednom kontaktu i razgovoru sa ljudima, najprije kroz tribine, a kasnije kroz predizborne skupove. Ti neposredni kontakti su nezamjenjivi, jer osim što smo u ličnom kontaktu predstavljali svoje kandidate i Program stranke, mi smo dali mogućnost ljudima da nas pitaju, da odgovaramo, da na kraju krajeva, provjeravaju da li imamo odgovore na pitanja kako izvesti zemlju iz krize. To je bio ogroman posao, odlazak od grada do grada, od jedne opštine do druge, od jedne mjesne zajednice i sela do drugog. Mislim da se isplatilo. Jer, svaki sljedeći put kada bismo došli na isto mjesto broj prisutnih je bio veći na skupovima, a kao kruna svega uslijedio je i završni skup u Zenici, održan prošle sedmice, na kojem je bilo između 30 hiljada i 50 hiljada ljudi. Teško mi je procijeniti koliko je tačno prisutnih, zaista, bilo, ali kada sam kasnije razgovarao sa Zeničanima, rekli su mi da od Titovog doba njihov grad u svojoj istoriji nije zapamtio tako veliko okupljanje građana na jednom mjestu.

Kakvi su Vam generalni utisci o kampanji ostalih stranaka, posebno u F BiH, posebno u RS?

HALILOVIĆ: Mogu više govoriti o Federaciji, mada je način pridobijanja glasača gotovo isti u oba entiteta i bazira se na sličnim karakteristikama, čija je suština manipulacija nacionalnim i vjerskim osjećajima i skretanje pažnje javnosti sa glavnih problema društva i države na sporedna pitanja. A danas su glavni problemi u BiH ekonomska bijeda i nezaposlenost. U Federaciji i u RS-u državni mediji imaju "velike igrače" koje favorizuju, a koji, opet, zahvaljujući novcu za plaćanje reklamnog prostora imaju privilegije i kod određenih privatnih medija. Državni mediji protežiraju vladajuće stranke i prenose njihove poruke o silnim zalaganjima za poboljšanje života u BiH. Recimo, u Kantonu Sarajevu SDA je dvostruko isplakatirala grad: predizbornim plakatima koji građanima dođu i kao “obavezna literatura” čitanja parola po banderama, plakatnim mjestima i stubovima za električnu struju i plakatima sa kojih se osmjehuju i kažu "Lijepo je živjeti ovdje" u sklopu kampanje Sarajevo – evropski region 2006. Znači, SDA je ove prve možda i platila iz ogromnih novčanih zaliha, a druge je finansirao Kanton, pa su građani kako god da okrenemo na gubitku. U slučaju SDA i Stranke za BiH dvostrukom. Ne bih detaljnije elaborirao ovu kampanju jer ona progovara na dva načina: jezikom činjenica i mogućnosti i jezikom novca i podmetanja. Oba ova načina znamo kome pripadaju.

Kakve izborne rezultate očekujete i u kojem dijelu Domovine pretpostavljate da ćete imati najviše uspjeha?

HALILOVIĆ: Uvjeren sam da će BPS-SH biti iznenađenje ovih izbora i da ćemo uzeti veliki broj glasova koji će nas kooptirati u vlast. Mi smo išli od sela do sela, od kuće do kuće, ulazili u svako mjesto i razgovarali s narodom koji je poslije 15-godišnje odiseje beznađa željan promjene. Na osnovu onoga što sam vidio na terenu, mogu reći da je narod u BPS-u prepoznao, ne alternative, već jedinu šansu koja im može pružiti život dostojan čovjeka. Namjerno i svjesno smo prvi, veliki predizborni skup održali u Tešnju, a posljednji u Zenici, jer je Tešanj slovio kao grad koji je dao najviše kadrova u vrhu SDA, i bio jedna vrsta ideološkog jezgra te stranke, dok je Zenica kao grad i cijela regija svojim glasovima, permanentno, a tako i na posljednjim izborima, donosila pobjedu SDA. Na oba skupa koja su bila izuzetno posjećena, smo pokazali svoju nadmoć nad drugim strankama i čini mi se, porazili ih, gdje su mislili da su najmoćniji.

Za mnoge s kojima sam razgovarao, pa i za mene lično, je sužen izbor (ili ga nejma) među kandidatima za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. Dvojica imaju grijeha iz bliže ili dalje prošlosti, treći je mlad, neiskusan i već u tijeku kampanje je načinio neka salta mortala (nesuvislo i naivno pokušava pridobiti naklonost reisa Cerića, misleći da će time dobiti i naklonost izborne baze - džemata; neke izjave američkog ambasadora smatra garantom opstanka BiH...). Zašto se Vi niste kandidirali za tu funkciju?

HALILOVIĆ: Zato što ovo nisu obični Izbori i zato što je BiH u katastrofalnoj ekonomskoj situaciji. Biti član Predsjedništva znači imati jednu protokolarnu funkciju koja lijepo zvuči, ali sa koje se ništa bitno ne može uraditi u ekonomskoj sferi. Jedino iz pozicije u Vladi nešto se može konkretno uraditi i pomoći zemlji. Prema procjenama ekonomskih eksperata, BiH je u poslijeratnom periodu sa postojećim konceptom privatizacije više uništena nego što je uništena tokom rata. Postojeća trojna koalicija SDA-HDZ-SDS zajedno sa Strankom za BiH i nekim manjim, satelitskim strankama već 16 godina, sistematski pljačka i uništava ovu zemlju. Oni obično meni repliciraju: ali mi nismo isti. Naravno, da nisu isti, ali su u koaliciji i jedni druge godinama održavaju na vlasti. U prvoj fazi su se dogovarali oko etničke podjele BiH i stvaranja čistih nacionalnih prostora, a danas se ta podjela vrši u ekonomskoj sferi: nama "Glinica", vama "Zenica" i tako dalje. Pred izbore, oni obično zaoštre retoriku kako bi podigli međunacionalne tenzije i obezbjedili da njihovi nacionalni korpusi glasaju za njih, ali poslije izbora idu jedni drugima na iftare i slave, ne miješajući se u "unutrašnje poslove" partnera u vlasti. Zar nije sramno da danas 10 godina poslije rata u Stocu, Čapljini, Vitezu, Bošnjaci žive kao psi, da nemaju mogućnost da dobiju posao samo zato što su Bošnjaci, a da u isto vrijeme SDA ili Stranka za BiH, o tome šute. Šute, jer taj prostor odavno ne smatraju prostorom od svog interesa, već ga tretiraju kao "hrvatski nacionalni prostor" i naravno da se neće miješati u ta pitanja, jer njih ne interesuje narod, već kako da ostanu na vlasti, po svaku cijenu. Za mene je licemjerno kada počnu da kukaju kako je teško muslimanima u Palestini, Iraku, Čečeniji itd. – što je neosporna činjenica - a da istovremeno neće da kažu da se - sat vremena vožnje od Sarajeva - u Vitezu, 90 posto imovine danas nalazi u rukama Hrvata, da u "Aluminijskom kombinatu" u zapadnom Mostaru, za Bošnjake nema radnih mjesta ili da u Čapljini samo jedan Bošnjak ima posao u opštinskoj administraciji, i to igrom slučaja jer je jedini bio kvalificiran za to radno mjesto. O stanju u Republici Srpskoj je suvišno govoriti. Dakle, ovoj zemlji je nužna potpuna promjena vlasti i radikalan zaokret koji se može izvršiti preko izvršne vlasti, a ne kroz Predsjedništvo.

Budući da mi u dijaspori objektivno nismo u mogućnosti da pratimo Vašu niti bilo čiju predizbornu kampanju do u detalje, recite nam za kakva ustavna rješenja BiH se zalažete - sadašnja - dejtonska, modificirana (putem amandmana) dejtonska ili za potpuno novi Ustav? Je li realno tražiti povratak na Ustav R BiH u sadašnjoj konstelaciji snaga i ukupnom političko-pravnom ambijentu?

HALILOVIĆ: Naša rješenja su jasna: Republika Bosna i Hercegovina, dakle, potpuna, cjelovita, bez entiteta sa lokalnom samoupravom i jakom centralnom vlašću. Jedina podjela koja će se izvršiti unutar takve BiH je ekonomske naravi, pa će se država sastojati od sedam ekonomskih regija (Sarajevska, Tuzlanska, Zenička, Mostarska, Banjalučka, Bihaćka i Dobojska regija) čiji je zadatak ubrzan ekonomski razvoj spomenutih regija i cijele BiH. Naravno, da taj proces neće ići lako i da to nije realno u ovom političkom ambijentu, ali ćemo mijenjati ambijent, mijenjati ljude koji opstruiraju stvari i postepeno mijenjati sistem ka onom koji želimo.

U banjalučkim Nezavisnim novinama od 19. septembra izjavili ste: Potražićemo saveznike među onim strankama koje su na sličnim programima. To su socijaldemokrati, i jedni i drugi. Uslov je da napravimo čvrst sporazum, što nismo imali u Alijansi. Moram da Vam kažem da ste takvom najavom šokirali dio javnosti u dijaspori s kojom komuniciram, te mene osobno. Hiljadu argumenata postoji za tvrdnju da je Mile Dodik sljedbenik Radovana Karadžića, samo drugim sredstvima, da je trenutno najomraženiji srpski političar za Bošnjake i bh. patriote, a da je Lagumdžija, kojeg ne bez razloga zovu "mali Staljin" toliko toga učinio za velikosrpsku, a antibosansku, antibošnjačku i antimuslimansku stvar. Kako zaista mislite da je moguća koalicija za dobrobit Bosne s takvima?

HALILOVIĆ: Socijaldemokrati nisu oni koji se samo zovu socijaldemokrati, kao što ni Srpska demokratska stranka nikada nije bila demokratska, iako tu odrednicu od osnivanja ima u svom imenu. Socijaldemokratija ili demokratija se mjeri drugim standardima, a ne samo imenom. Za Dodika mislim da je više pragmatičan, nego što je četnik, a što se Lagumdžije tiče, ne mislim da je više odmogao Bošnjacima nego li su to SDA i Stranka za BiH. Priznati ćete da su čelnici ovih stranaka dogovarali etničku podjelu BiH, da su u velikoj mjeri razgradili državu BiH, koja je do sada najbolja pronađena formula za opstanak Bošnjaka. Nema Bošnjaka bez države, a tu državu su saučestvovanjem u procesima podjele i razgradnje zemlje uništavali i bošnjački čelnici. Ostane li ovako stanje i ostanu li oni na vlasti, Bošnjaci će u perspektivi postati Palestinci, odnosno na ovim prostorima ih neće biti. Koalicija u BiH nije moguća sa onima koji su je uništavali i jeste moguća sa svima koji praktičnim potezima, a ne samo pričom, rade nešto za njeno dobro.

U Banjoj Luci i drugim dijelovima manjeg entiteta u toku je neviđena, institucionalizirana pljačka privatne imovine, prevashodno nesrpskog življa, što se može smatrati jednom od završnih faza etničkog čišćenja tih prostora. O tome posjedujem i određenu dokumentaciju. Kako to zaustaviti?

HALILOVIĆ: Koliko mi je poznato to se vrši u naizmjeničnim intervalima godinama. Znam za njihov novi urbanistički plan koji podrazumijeva navodnu modernizaciju infrastrukture u Banjoj Luci, ali bi se provođenje vršilo preko bošnjačke zemlje koja je već proglašena državnom. To su alarmantne stvari koje se moraju spriječiti. Kad budem u vlasti znaću kako pravno i politički stati ukraj takvim kršenju prava vlasništva, ali, smatram da Bošnjaci i Hrvati moraju reagirati na takve podvale i otimačinu. To nije "sitnica" – to je krađa zemlje kojoj je prethodilo iseljavanje stanovništva – etničko čišćenje i kroz neku godinu, plan o srpskoj zemlji i srpskom narodu koji živi na njoj, može biti ispunjen. A, upravo, ovdje se ponovo vraćamo na pitanje vladavine trojne koalicije SDA-HDZ-SDS sa njihovim satelitima i činjenici da su oni podijelili sfere svog interesovanja, zaokružujući nacionalne, ekonomske cjeline, ma koliko to paradoksalno zvučalo.

Koliko su tri najveće vjerske zajednice u BiH involvirane u politički život naše zemlje, posebno sada, uoči izbora i kako posebno vidite u svemu tome ulogu reisu-l-uleme, Mustafe ef. Cerića?

HALILOVIĆ: Involvirane su itekako, premda postoje razlike u njihovom ispoljavanju političkih viđenja. Ovaj put Islamska zajednica je informisala javnost da neće podržavati nijednu političku struju i nijednog političara, mada je reis Cerić, prema mom mišljenju, najbolji glasnogovornik kojeg je SDA ikad imala i on, kad se to i ne čini, vjerujte, čini mnogo više za ovu stranku nego što to i Tihić i Bakir Izetbegović mogu zajedno. Moje je mišljenje da vjerski službenici trebaju biti u političkim tokovima, ali nikada u službi određene stranke, jer to otvara prostor za manipulaciju. Uslov da ne bi bili manipulisani ili da oni sami ne bi manipulisali sa vjernicima ili još tačnije, sa njihovim vjerskim osjećajima, je finansijska neovisnost. Zbog toga smatram da se sve vjerske zajednice u BiH trebaju finansirati iz državnog budžeta, čime bi se, prije svega, riješio problem finansiranja vjerskih službenika, ali i uticaj politike na njihov rad. Vjerski službenici i vjerske organizacije tako ne bi bile primorane da se vezuju uz različite političke stranke ili političke opcije, već bi radile u interesu države i u skladu sa čistim vjerskim načelima. Smatram da je u tom smislu najkonkretniji potez koji se može napraviti stavljanje vjerskih službenika na državni budžet, čime bi se, istovremeno, riješio njihov loš dosadašnji status kada je u pitanju penzionisanje. Ne bi se dogodilo da im se uplate u penzioni fond obračunavaju po minimalnom ličnom dohotku i ne bi imali minimalne penzije već bi bili penziono osigurani prema visini ličnog dohotka. Ovo bi, takođe, većinu građana BiH oslobodilo dodatnih finansijskih izdvajanja i obaveza koje imaju prema svojim vjerskim zajednicama. Stav moje stranke je da bi se obaveze i prava vjerskih zajednica i njihovih uposlenika, u tom slučaju, regulisale posebnim Zakonom i Pravilnicima, koji bi ih pretvorili u državne službenike, a ne službenike određene, najčešće vladajuće ili finansijski najmoćnije političke stranke.

Negdje sam davno pročitao da ste izjavili kako mi, Bošnjaci, "... imamo najuobraženiju i od naroda najudaljeniju inteligenciju...". Jeste li to zaista izjavili, kojim povodom i hoćete li sada malo detaljnije o tome?

HALILOVIĆ: I u slučaju da to nisam izjavio, mislim upravo tako.

Vratimo se Vašoj stranci. Primjetan je angažman i uleme, te muzičara u njoj. Ali, i jednih i drugih sa zdravim pedigreom iz vremena agresije. Kakva je, zapravo, današnja nacionalna struktura BPS-SH?

HALILOVIĆ: Nikada nisam prebrojavao članove po nacionalnoj osnovi, niti sam smatrao da ime u potpunosti otkriva nacionalni identitet. Znam, prema onome što čujem od predstavnika općinskih i regionalnih odbora da nas ima različitih po nacionalnom i vjerskom opredjeljenju, ali da smo po ideji BiH svi isti. Mi hoćemo Bosnu i Hercegovinu podjednako za sve njene narode jer je to jedina izvjesnost koju vidimo. BiH je po onoj zavnobihskoj i srpska i hrvatska i bošnjačka kao što je i njenih manjinskih naroda. A kad već govorimo o manjinama u našem članstvu su i predstavnici najveće manjinske zajednice u BiH – romske, koji su u BPS-u prepoznali one političke predstavnike pod čijom se zastavom mogu okupiti a da ne budu sredstvo za manipulaciju nego bitan politički subjekt.

A, sada, malo o dijaspori. Ovih dana sam pročitao članak prof. Emira Ramića, predsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike pod naslovom: "Ne poznajemo državu koja ima gori odnos prema svojoj dijaspori a da više zavisi o njoj"! To zaista zvuči paradoksalno. Dijelite li to mišljenje i šta ćete Vi i Vaša stranka učiniti da se stanje po ovom pitanju promijeni na bolje?

HALILOVIĆ: Mi smo organizovali Komitet za dijasporu čiji će glavni cilj biti poticanje na djelovanje dijaspore, jer ma koliko dugo naši ljudi bili vani, oni su jedna neprotočna energija koju treba iskoristiti ovdje. Smatram da je matica sa dijasporom jedinstven organizam i da vrijednost dijaspore nije samo, kako mnogi tumače ovdje, od ekonomskog značaja. Tačno je da dijaspora na neki način kupuje socijalni mir u zemlji jer bi naši građani koji u zemlji žive dosta teško, doslovno došli na prosjački štap da njihova rodbina u inozemstvu ne šalje novac i na taj način ublažava ovu uistinu vrlo turobnu egzistencijalnu sliku u zemlji. Često pominjem kako sam 1996. doveo 200 privrednika iz Turske od kojih je svaki bio spreman uložiti po nekoliko miliona maraka u BiH, ali su se nakon sedmicu dana boravka u BiH vratili u Tursku, a da nijedan nije uložio ni marku, jer domaćim kriminalcima na vlasti nije bilo u interesu da stiže zdrav kapital i zdrava ekonomska konkurencija. Ovi privrednici su novac uložili u Poljsku, Mađarsku, Češku i druge zemlje, mada im je BiH draža i bliža. BiH ne može sama, niti Bošnjaci u ovakvoj konstelaciji snaga na Balkanu, mogu išta uraditi sami, ukoliko se ne vežu sa nekim izvana, pri čemu, najprije, mislim na dijasporu.


Bili ste haški optuženik, proveli jedno vrijeme tamo i, hvala Bogu, sudskom presudom oslobođeni od odgovornosti te pušteni kući. Ali, zato su Karadžić i Mladić još uvijek "tamo daleko..." od lica pravde. Ko je, po Vama, najodgovorniji za tu činjenicu? Ima li odgovornih i u Banjoj Luci a koji su na odgovornim funkcijama i zašto se protiv njih ne podnese tužba za eventualno saučesništvo u potpori skrivanja najtraženijih ratnih zločinaca tih prostora i šire?

HALILOVIĆ: Više je zainteresiranih strana, ne samo srpska, da Karadžić i Mladić ne govore u Hagu o stvarima koje bi mogle biti neugodne i za mnoge evropske i međunarodne političare.

Postoje mišljenja o globalnoj antiislamskoj zavjeri. Toj tezi u prilog ide i nedavna izjava Pape Benedicta XVI, kojom je uvrijedio Poslanika Muhammeda svs. i zbog koje se, nakon žestoke reakcije pojedinih islamskih zemalja, izvinuo. Kako Vi vidite aktuelni odnos neislamskog svijeta prema islamskom i kakve to reperkusije ima (ili može da ima) prema Bosni?

HALILOVIĆ: Može li se nakon rata protiv Bosne, a vođenog na tlu Evrope i pred očima čitavog svijeta, govoriti o Evropi kao demokratskom političkom prostoru? Je li smisleno poslije "demokratskog genocida" u BiH govoriti o demokratiji? Kolika je vrijednost mirovnog ugovora u BiH ako su u njegovo formuliranje ukalkulisani rezultati genocida, dok su dva od tri njegova potpisnika bili organizatori genocida? Na sva ova pitanja moj odgovor je negativan. Šta više, mislim da je, nakon što je Bošnjacima i Bosancima oduzeto pravo na samoodbranu – uvođenjem embarga na naoružanje usred rata – i nakon što je izvršena "demokratska dekonstrukcija" Republike BiH, potrebno, temeljito propitivanje, najprije, zašto, a zatim i kako se to moglo desiti? Rat protiv Bosne je bio poligon na kojem su se ujedinile ruska i zapadnoevropska politika, odnosno, na nižem nivou, politika Srbije i Hrvatske. Konsenzus ne bi bilo tako lako postići da relativnu većinu stanovništva BiH nisu činili Bošnjaci koji su kao muslimani, u evropskoj percepciji, predstavljali stalnu opasnost. Bezbroj je primjera iz memoarske literature mirovnih posrednika ili zapadnih ambasadora kojima su srpski i hrvatski političari u periodu priprema i izvođenja agresije ukazivali na “fundamentalizam” Bošnjaka i “opasnost” koja iz toga proizilazi. Demokratija kao tekovina zapadnoevropskog načina razmišljanja u ovom slučaju nije zakazala, ona je samo do krajnjih konsekvenci zloupotrijebljena i bjelodano je pokazala evropski način razmišljanja koji muslimane vidi kao strani, a kada zatreba, i kao neprijateljski element. Da parafraziram: kršćanski misionari su kazali: "Vi nemate pravo da među nama živite kao muslimani". Svjetovne vođe koje su se za njima povele su rekle: “Vi nemate pravo da živite među nama”. Na kraju su Milošević i Tuđman rekli: “Vi nemate pravo da živite!" Oni nisu tajili smrtnu presudu o nestanku cijelog jednog naroda. Izrekao ju je Radovan Karadžić u Skupštini BiH, u noći između 14. i 15. oktobra 1991. On nije govorio nerazumljivim jezikom. Bio je shvaćen i htio je da bude shvaćen. Genocid nad Bošnjacima nije djelo neodgovornih, kriminogenih pojedinaca, kao što ni Karadžićeva izjava nije bila slučajna. U međunarodnim razmjerama je rat protiv Bosne vođen pod firmom mirovne operacije. Bošnjacima je oduzeto pravo da se brane uz cinično objašnjenje da bi skidanje embarga povećalo broj žrtava u BiH. Cjelokupna aktivnost međunarodne zajednice, odnosno pasivnost u odbrani Bošnjaka – kojima je oduzeto pravo da se brane – je nazvana mirovnim procesom. Poslije svake runde pregovora koji su nazivani “ubrzani proces kretanja prema miru" bilo je sve manje države BiH, da bi njena podjela bila slavljena kao konačno uspostavljeni mir. Moja teza je da je u pitanju bio komplementaran proces: osuditi Bošnjake na smrt, za čiju će egzekuciju poslužiti nemuslimani u BiH, a zatim to uviti u oblandu mirovnih procesa i operacija. Bili su to segmenti jedne iste priče. Prvi je podrazumijevao njihovo fizičko, a drugi političko uništenje. Za sada se ne može pouzdano tvrditi da je na međunarodnom nivou postojao neki precizan plan za istrebljenje Bošnjaka sa ovih prostora. Teorija o novom svjetskom poretku krije još dosta nepoznanica, pa zato tezu o postojanju zavjere ne odbacujem u potpunosti, jer za sumnju u njeno postojanje ima dovoljno indicija, a embargo na uvoz oružja je jedan od najozbiljnijih.

Kako će se, po Vama, završiti spor između Irana i dijela svijeta kojeg predvode SAD, a po pitanju iranskog nuklearnog programa?

HALILOVIĆ: Vrlo crno ako Bush nastavi svoju globalnu politiku, ako sukob civilizacija po šavu islama dobije tendenciju usijanja ka čemu se stremi iz tih "antiterorističkih" krugova i ako se duhovi u Iranu potpire do te mjere da uzvrate. Ne vidim u svijetu lidere spremne na ustupke. SAD svoju ekonomsku bazu vide u islamskom Istoku i tu stalno otvara nova žarišta. Na Iranu bi mogli slomiti zube ako krenu, a iranski predsjednik ne spušta loptu, što u ovom trenutku i nije najbolja opcija.

Hvala Vam za razgovor i puno sreće i uspjeha Vam želim na izborima.

HALILOVIĆ: Hvala Vama na interesovanju i prilici da iznesem svoje političke stavove u ovom za BiH važnijem trenutku od onoga kada su provedeni prvi parlamentarni izbori. Jer 1. oktobar je biti ili ne biti države BiH. Istovremeno, koristim priliku da vjernicima zaželim blage Ramazanske dane.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ

29.09.2006.


Nazad na pocetak stranice Napred na sljedecu stranicu





Page Construction: 29.09.2006. - Last modified: 27.11.2011