Make your own free website on Tripod.com

TOP

SEAD ZAHIROVIĆ, dipl. ing. arh. - poznati banjalučki arhitekta, sada u egzilu, na temu obnove banjalučke Ferhadije:

"U IZVORE FINANSIRANJA MORAJU BITI UKLJUČENI, PO SVIM PRAVNIM OSNOVAMA, I ONI KOJI SU RUŠILI..."!

Bedrudin GUŠIĆ


Bedrudin GUŠIĆ

Cijenim da da nije potrebno, barem autohtonim Banjalučanima, objašnjavati ko je Dipl. ing. arh. Sead Zahirović. Za one koji nisu Banjalučani, ili pak za naše mlađe sugrađane, neka se kaže da je riječ o dugogodišnjem poznatom i priznatom banjalučkom arhitekti, direktoru Urbanističkog zavoda u našem gradu i, zašto ne reći, sinu nekadašnjeg banjalučkog muftije, tihog i plemenitog banjalučkog alima - rahmetli hadždži hafiza Mehmed efendije Zahirovića. Moj sagovornik je mnogostruko i neraskidivo vezan za Ferhadiju džamiju i kao takav imao je šta da kaže na temu njenog rušenja, te obnove. Uostalom, uvjerite se i sami iz razgovora koji slijedi, a kojeg, kao svojevrsnu bajramsku hediju darujem vama, dragi i poštovani sugrađani te ostali koji pokazujete interes za moj i naš grad:

ORBUS: Dragi Seade, dragi prijatelju i sugrađanine - dobro došao na stranicu ORBUSA u ime višestoljetnog simbola našeg grada!

ZAHIROVIĆ: Jako mi je drago da smo nakon više od deset godina uspostavili kontakt i zahvaljujem se na pozivu za ovaj intervju.

ORBUS: Hoćeš li, u najkraćem, za naše čitaoce reći kada si napustio naš grad i kuda su Te putevi progonstva odveli?

ZAHIROVIĆ: Moja najuža porodica je Banjaluku napustila koncem maja 1992. a ja sam još dugo smatrao da mi je i dužnost i obaveza i u tim teškim uvjetima ostati u svom rodnom gradu smatrajući taj opstanak i jednim vidom otpora zlu koje se dešavalo. U životu sam imao zaista puno prilika  da izaberem i neku drugu sredinu,državu ili grad, sa većim mogućnostima u egzistencijalnom ili profesionalnom smislu, ali je Banjaluka bila moj izbor. Ali, za ostvarenje jednog necivilizacijskog i kriminalnog projekta stvaranja etnički čistih prostora razvijeni su, međutim , bili različiti metodi, ponekad vrlo grubi, a ponekad vrlo sofisticirani, lomljenja kičme svim onima za koje je takva ideja iz bilo kojih razloga bila neprihvatljiva.

Banjaluku sam napustio 24. decembra 1993. Neopisiva sreća susreta sa ženom i djecom u Hrvatskoj ,tuga što sam se odvojio od najbližih koji su ostali u Banjaluci sa predosjećajem da svog plemenitog rahmetli oca više neću vidjeti. Nažalost, tako je i bilo.

Imao sam neki duboki unutarnji otpor da prihvatim bilo koji vid izbjegličkog statusa i čvrst  stav da idem tamo gdje vlastitim radom mogu osigurati egzistenciju svojoj porodici. Na sreću, u tom sam i uspjeo i već u aprilu 1994.dobio zaposlenje u Bahreinu, maloj ali prosperitetnoj  državi Arapskog zaliva. Za nekoliko mjeseci pridružila mi se i porodica. U zemlji izrazite konkurencije i bez ikakvih posebnih privilegija morao sam se boriti za svoj status. Nekoliko godina sam radio za lokalne i internacionalne konsultantske kuće, a od 1998. radim u Ministarstvu stanovanja i javnih radova na poslovima urbanističkog planiranja i arhitektonskog projektiranja
 
 
ORBUS: Bio si, kako i ja, kao i mnogi naši sugrađani, neraskidivo vezan za Ferhadpašinu džamiju, ne samo zbog činjenice što Ti je rahmetli babo decenijama službovao u njoj i bio muftija banjalučki, već i po, da kažem, lokalpatriotskoj liniji, te stručnoj. Ferhadija je trajala 414 godina, odolijevala raznim ljudskim i prirodnim nemanima, ali četničkoj nije mogla. Kako si Ti doživio taj 7. maj 1993. i njeno rušenje?
 
ZAHIROVIĆ: Ne volim upotrebu riječi četnik kad se veže za svu tragiku zbivanja na našim prostorima. To mi pomalo liči na amnestiranje ili bar sužavanje odgovornosti i uloge mnogih institucija i hiljada pojedinaca koji su učestvovali u stvaranju i provođenju jednog velikodržavnog projekta a ne nose stigmu četnika i četništva. Tu su svi oni tvorci kulta po kojem je za ostvarenje tog projekta  sve dozvoljeno pa tako i nož koji je stavljen u ruke najprimitivnijeg dijela sljedbenika te ideje. Među te svakako spadaju i akademici, pjesnici, književnici, šekspirolozi, naučnici, novinari, vladike, urbanisti, arhitekti itd. Nije se Urbanistički zavod ni na koji način ogradio od barbarskog uništenja onoga što predstavlja genius loci grada već je pristupio bez prigovara i komentara izmjeni urbanističkog plana kao da se ništa nije desilo. Nije Zavod za zaštitu spomenika kulture reagirao iako su mu upravo porušeni objekti bili u najvećem dijelu predmet rada i razlog egzistencije. Prevladala je arhaična svijest, iracionalni tip mišljenja i antietičko ponašanje. Tog 7.maja 1993.konačno sam napustio iluzije da u takvom okruženju čovjek sa imalo samopoštovanja i osjećaja slobode  može opstati.
 
ORBUS: Jedan si od onih što su nekoliko dana nakon rušenja Ferhadije dao svoj stručni i ljudski doprinos adaptiranju dijela prizemlja zgrade Odbora Islamske zajednice (danas: Medžlisa) u Ferhadpašin mesdžid. Da li si tada mogao da pretpostaviš koliko dugo će taj mesdžid biti zamjena za Ferhadiju, barem u smislu molitvenog prostora??
 
ZAHIROVIĆ: Bio sam svjestan da će to privremeno rješenje dugo potrajati, ali sam istovremeno bio potpuno siguran da će se Ferhadija kao i mnoge druge džamije uz Božiju pomoć obnoviti, odnosno da jedan anticivilizacijski projekt mora propasti. Znao sam takođe da je obnova  takvih objekata složeniji proces od izgradnje novih prema savremenim tehnologijama i metodima građenja, da će biti potrebna velika sredstva i dobro organizirane stručne snage da taj historijski zadatak uspješno obave. Može zvučati neskromno, ali mi se činilo da ću u tom procesu i ja imati značajnu ulogu.
 
ORBUS: Sigurno Ti je poznato da je izvedbeni projekt za obnovu Ferhadije izradio prof. Hamidović, sa Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Da li si bio konsultovan i u jednoj fazi izrade projekta te da li si imao priliku da ga vidiš?
 
ZAHIROVIĆ: Poznato mi je da je izvedbeni projekt izradio prof. Hamidović, a uvjeren sam da je to urađeno stručno i kvalitetno te da su provedene potrebne revizije. Nisam imao priliku da vidim projektnu dokumentaciju niti sam bio konsultiran u bilo kojoj fazi pripreme i izrade dokumentacije iako sam Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od 9. januara 2002. imenovan za člana komisije za stručno praćenje izrade projekta.
 
ORBUS: Da li Ti je, kao poznatom i priznatom banjalučkom arhitekti, čovjeku koji je blizak Ferhadiji po nekoliko osnova i od rođenja, iko ponudio da budeš kooptiran u tim ljudi za obnovu  džamije?
 
ZAHIROVIĆ: Odgovor bi mogao biti i da i ne. Iz predhodnog pitanja se vidi da sam bio formalno uključen, ali stvarno nisam bio. Mogao bih navesti još par sličnih primjera. To me ne obeshrabruje pa ću i dalje biti spreman da u granicama svojih mogućnosti dam svoj doprinos u bilo kojoj formi. Međutim,u nekoj potencijalnoj situaciji i sa nekom ključnom  ulogom u  procesu insistirao bih na čvrsto zasnovanom programu, jasno podijeljenim odgovornostima, profesionalnom odnosu i punoj transparentnosti. Neko slično viđenje sam u pismenoj formi dostavio Islamskoj zajednici u Banjaluci u septembru 1999.na što nikad nisam dobio zvaničan odgovor. Tu sam iznio svoje mišljenje o neophodnosti izrade čvrstog programa aktivnosti za realizaciju tako složenog projekta uključujći sve one faktore koji omogućuju njegovu uspješnu realizaciju.

ORBUS: Da li Ti je poznat sastav tima (ili, kako se već zove to tijelo) za obnovu i ima li u njemu Banjalučana, barem na bitnim pozicijama?
 
ZAHIROVIĆ: O tome pouzdano znam samo onoliko koliko je objavljeno u listu Merhamet 1.jula ove godine. Tu se navode članovi Upravnog odbora i čelni ljudi projektne grupe, a među njima nema banjalučkih predstavnika. Teško mi je shvatiti  da se u  tom sastavu ni u kojoj ulozi ne nalazi i prof. dr. Sabira Husedžinović koja se godinama predano bavi zaštitom kulturno-historijskog naslijeđa i to prvenstveno onog u Banjaluci. Ovdje ću iznijeti jedan stav koji se mnogima neće svidjeti. Bez obzira koliko je Ferhadija atraktivna ona ne zaslužuje da se jedan tako reprezentativan tim fokusira na samo njenu obnovu jer je problem, čak sveden samo na Banjaluku ,daleko širi i kompleksniji. Arnaudija i Gazanferija džamija su takođe izvanredno značajni objekti. Male džematske džamije su u nekom smislu možda jedino autentično naše, a njihova obnova uveliko teče ,uglavnom stihijski, na osnovu nepotpune dokumentacije, bez organiziranog  stručnog nadzora  i često, sa stručnog stanovišta gledajući , sa poraznim rezultatima.
Među razlozima da se, uslovno govoreći, Banjalučani nalaze u svim tijelima pa i na ključnim pozicijama u svim aktivnostima vezanim za obnovu Ferhadije vidim prije svega u činjenici da je to možda najčvršća simbolička veza sa gradom koji je većina morala napustiti, da je to najsnažniji integrativni faktor svih onih koji su tu živjeli , onih koji se nadaju povratku i onih malobrojnih koji u Banjaluci još žive.

ORBUS: Od polaganja kamena temeljca do danas proteklo je više od četiri godine, a obnova Ferhadije još nije započela i, što je najgore, ne zna se kada će otpočeti. Kako Ti tumačiš tu činjenicu i kako bi Ti koncipirao obnovu da si bio pitan?

ZAHIROVIĆ: Nije dovoljno započeti radove, treba se planirati kako i kada bi radove trebalo završiti, za to treba imati vrlo ozbiljan program realizacije, a ne znam da li tako nešto postoji. Način financiranja je svakako jedan od bitnih elemenata tog programa sa jasnim izvorima i dinamikom pristizanja sredstava. Na tim osnovama vjerovatno bi trebalo formirati jedno profesionalno tijelo, recimo Direkciju za izgradnju, sa jasnim ovlaštenjima i zadacima .Takav profesionalni tim bi po prirodi stvari morao biti lociran u Banjaluci . Pored Ferhadije takav tim bi pružao profesionalne usluge kod obnove ostalih objekata u Banjaluci , po mogućnosti i u regiji, odnosno u području Banjalučkog muftijstva. Ovaj tim ne isključuje ekspertnu pomoć iz BiH ili svijeta već naprotiv, omogućava efikasnost te pomoći.

ORBUS: Neki naši sugrađani od struke i entuzijazma se zalažu za reviziju projekta, posebno sa stanovišta statike i osiguranja od eventualnih zemljotresa, s obzirom da je naš grad lociran na trusnom području. Šta Ti misliš o tome?

ZAHIROVIĆ: Ne vjerujem da je projekt mogao zanemariti pitanje stabilnosti, ali su mogući različiti pristupi i metode kako tu stabilnost obezbjediti kod objekata gdje se u rekonstrukciji ili zapravo potpuno novoj izgradnji fizički nepostojećeg objekta očekuje puna autentičnost nekadašnjeg objekta. Mora se imati na umu da zaštita kulturno-historijskih vrijednih objekata pored formalno oblikovnih komponenti podrazumijeva i tehničko-tehnološke  i druge materijalne komponente koje ponekad mogu biti i primarne.
Objekti tipa Ferhadije vuku porijeklo iz izrazito trusnih područja Male Azije i preživjeli su do danas zahvaljujući višestoljetnom iskustvu građenja u takvim uvjetima sa odgovarajućim tehnikama i tehnologijama građenja. Pretpostavljam da projekt podrazumijeva ove principe obnove.

ORBUS: Ovih ramazanskih dana su otpočela otkopavanja kamenih blokova srušene Ferhadije na deponiji gradskog smetljišta u Ramićima, a u cilju njihovog dovoženja na lokalitet srušene džamije. Može li se minirani kamen ponovo koristiti za gradnju objekta i da li je bilo i drugih mogućnosti u pogledu obezbjeđenja građevinskog materijala - kamena?

ZAHIROVIĆ: Stručnjaci za ispitivanje materijala će ocijeniti šta se od tog materijala i za koju svrhu može eventualno koristiti .Nešto od tih ostataka može imati posebnu vrijednost kao model u prirodnoj veličini po kome se može graditi faksimil odnosno vjerodostojna interpretacija ranijeg stanja. To može biti posebno korisno kod finih, ukrasnih detalja za koje često i ne postoje vjerodostojni snimci. Veći dio tih ostataka će, najvjerovatnije naći neku svoju primjenu, ali će se novi kamen istih karakteristika morati obezbijediti.

ORBUS: U proteklih 5-6 godina, sa najviših mjesta u IZ-e BiH su pristizale kontroverzne informacije po pitanju obezbjeđenja financijskih sredstava za obnovu Ferhadije - te ima para, pa onda nejma para, traže se po svijetu mogući izvori. U tom kontekstu su eksponirana i imena nekih institucija ili pojedinaca u svijetu ("Duša Europe" i gospodin Rivs, pa princ Čarls i sl..). Prema posljednjim informacijama, Rijaset IZ-e BiH je donio odluku o prostiranju sergija po bh. muhadžirluku u svrhu prikupljanja financijskih sredstava za obnovu naše Ljepotice. Kako bi Ti načinio financijsku kontrukciju obnove?

ZAHIROVIĆ: O načinima financiranja koje ti navodiš ne znam ništa, ali znam za neke druge inicijative, za sada još u potpunosti nepotvrđene pa ih ovdje ne bih ni komentirao. Izvori financiranja će sigurno biti višestruki, troškovi vrlo visoki, pare će vremenski neravnomjerno pristizati, ali se sve treba programirati za konačan završetak. Posebno je važno da sve bude transparentno da se ne bi ostavio prostor za kojekakva nagađanja vezana za utrošak sredstava. Za to treba biti zaduženo posebno tijelo. U izvore financiranja moraju biti uključeni, po svim pravnim osnovama i oni koji su rušili, svakako građani Banjaluke, a onda svi drugi pa makar njihov udio bio i najveći. Što se tiče sergija i takav doprinos je dobro došao, to je i dio naše tradicije, ali je najmanje pogodan vid za jednu vrlo ozbiljnu investiciju. Znamo da su se i u prošlosti ovako monumentalni objekti gradili na vrlo čvrstim investicionim osnovama, strogo reguliranim pravilima trošenja sredstava što se utvrđivalo u vakufnamama  čija se pravila poštuju do danas. Vjerujem da je moguće znatna sredstva obezbijediti i putem banaka, bar onih koje posluju na islamskim principima, a takvih je već mnogo širom svijeta i ne samo u pretežno islamskim zemljama. Uvjeren sam takođe da bi se i putem jednog savremenog instituta vakufa prikupila vrlo značajna sredstva. Sve to vidim kao dio Projekta obnove.
 
ORBUS: Može li se zamisliti obnova zdanja najpoznatijeg banjalučkog vakifa bez učešća majstora iz Turske, naprimjer?
 
ZAHIROVIĆ: Turska je izuzetno bogata objektima visoke kulturno-historijske vrijednosti.
Imaju razvijen sistem zaštite, razvijene institucije i najvećim dijelom očuvana  tradicionalna umijeća gradnje. Njihova iskustva su dragocjena, a spremnost na pomoć dokazana. Pitanje je kako tu pomoć iskoristiti. Po jednom scenariju njihovi majstori mogu doći, uraditi posao i otići. Po nekom drugom scenariju, uz njihove majstore/eksperte mogu se osposobiti domaći mladi ljudi koji će za nekoliko godina biti spremni da samostalno preuzmu slične zadatke. Nakon Ferhadije, recimo, Arnaudija. Profit je višestruk: školovanje, iskustvo, zaposlenje, održiv povratak. Tako osposobljeni kadrovi će vjerovatno biti kasnije i promotori razvoja kamenoklesarske industruje jer će im biti izvor egzistencije. I pored značajnih prirodnih resursa ta industrija je u BiH nerazvijena. Mislim da je i ovaj aspekt važan dio PROJEKTA OBNOVE kulturno-historijske baštine jer dobiva karakteristike razvojnog projekta što opet otvara vrata prema fondovima i institucijama koji mogu značajno pomoći financiranju obnove.
 
ORBUS: Kako tumačiš činjenicu da Banja Luka ima na papiru muftiju
koji ne živi u našem gradu niti njegovoj regiji, a što je bitno i za priču o obnovi Ferhadije (i ne samo za tu priču)?
 
ZAHIROVIĆ: Banjaluka ima muftiju, a koliko vremena provodi u Banjaluci ne znam. Već 5-6 godina redovito provedem kraće vrijeme u Banjaluci, posjetim ga, svaki put budem lijepo primljen i na tom mu se zahvaljujem. U razgovoru je nezaobilazna tema i obnova džamija, a tu bi mu zaista trebala snažnija stručna pomoć. Kad bi postojao jasan i usvojen program obnove u čiju bi se realizaciju uključili svi oni koji mogu dati svoj doprinos bilo bi mu mnogo lakše dati odgovor na mnoga pitanja koja mu se postavljaju.
 
ORBUS: Ako sam propustio neko bitno pitanje na ovu temu - bujrum, dopuni me i iznesi neki svoj prijedlog i viđenje.
 
ZAHIROVIĆ: Puno bi se još moglo reći, ali bih naglasio da bi bilo posebno važno i korisno podržavati, sačuvati i konstruktivno usmjeriti interes Banjalučana za obnovu Ferhadije jer je to između ostalog možda najjača veza sa našim gradom. Vjerujem da će mnogi na ovu temu moći još dosta reći..
 
ORBUS: Želeći Ti svako dobro u daljnjem životu i radu, zahvaljujem za ovaj razgovor.
 
ZAHIROVIĆ: Ja tebi isto želim i zahvaljujem se na pozivu za ovaj razgovor.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ

04.11.2005.

UDARITE ZA PJESMU BANJALUKO


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na pocetak stranice Napred na sljedecu stranicu


Page Construction: 04.11.2005 - Last modified: 27.11.2011