Make your own free website on Tripod.com

TOP

Gospodin SALIH JUDŽEL, direktor "Boston dijalog fondacije" ("Boston Dialogue Fondation - BDF"), priznati turski teolog i islamski intelektualac, doktorant teologije na Bostonskom univerzitetu, kozmopolita, zagovornik međureligijskog razumjevanja, tolerancije i dijaloga, osvjedočeni prijatelj Bosne i Bošnjaka:

"ISLAM JE NESHVAĆENA RELIGIJA U ZAPADNOM DRUŠTVU"


Učinjeni su mi čast i zadovoljstvo što sam prije nekoliko godina sreo ovog čovjeka i što sam u redovnom kontaktu s njim. Teško mi se opredijeliti šta me više impresioniralo kod njega: mudrost, prakticizam, skromnost-skrušenost, tolerantnost, široka naobrazba.., spoznaja da je pomagao našoj domovini i prognanim Bošnjacima u vrijeme agresije, izrazita misionarska crta koju sam prepoznao u njegovoj ličnosti...? Stoga, smatram ga potpuno meritornim i zanimljivim sagovornikom o temama koje su predmet ovog razgovora. Makar je on čovjek koji ne priča puno, ali puno djeluje...

Poštovani Salih efendija! Hoćete li se sami predstaviti,  odnosno u najkraćem izložiti dio svog životopisa u rodnoj Turskoj?

JUDŽEL: Rođen sam u Adijamanu, u jugoistočnoj Turskoj. Diplomirao sam teologiju na univerzitetu u Ankari 1982. godine i potom sam radio kao vaiz (propovjednik) u Akčakaleu. Magistrirao sam teologiju na univerzitetu u Sidneju 1986. godine. Trenutno radim kao muslimanski kapelan (dušobrižnik) u Brigamovoj bolnici za žene te Dječjoj bolnici u Bostonu i koje su u sklopu Harvardskog medicinskog fakulteta. Također, radim doktorsku disertaciju iz teologije na Teološkom fakultetu Bostonskog univerziteta. Oženjen sam i otac četvero djece.

Kada ste otišli u Australiju? Jeste li to učinili iz ličnih ili nekih drugih, da kažem, službenih razloga?

Turska džamija u SidnejuJUDŽEL: Veoma je brojna turska zajednica u Australiji. Hiljade ciparskih Turaka je emigriralo nakon Drugog svjetskog rata. Zatim od 1967. godine Turci iz Turske su počeli emigrirati u Australiju. Sagradili su više od 25 džamija te 11 osnovnih i srednjih škola. Trenutno u Australiji živi oko 85 hiljada Turaka. Ja sam putem Turskog ministarstva za religije bio upućen u Redfern džamiju u Sidneju. Cilj je bio pružanje vjerske, duhovne i emocionalne potpore tamošnjoj turskoj zajednici, a također i ostalim lokalnim muslimanima - Bosancima, Albancima, Arapima, Pakistancima itd.

Možemo li govoriti o Vašoj misiji u Australiji ili...? Zaista, je li to bila specijalna misija i ko je istu podržavao?

JUDŽEL: Kao što sam gore napomenuo, moja misija je bila osiguranje vjerske podrške muslimanskoj zajednici. U tom smislu moje su dužnosti bile slijedeće:

     a) predvođenje namaza (molitvi) i organiziranje vjerskih manifestacija;
     b) podučavanje islamu i Kur'anu u sklopu vjerske pouke nedjeljom u džamiji i lokalnim javnim školama koje pohađaju muslimanska djeca. U Australiji roditelji imaju mogućnost da njihova djeca pohađaju časove vjeronauke u javnim školama;
     c) posjeta muslimanskim pacijentima u bolnicama te zatvorenicima u zatvorima;
     d) organiziranje aktivnosti mladih;
     e) familijarna savjetovanja

Naš najveći sponzor je bila naša tamošnja zajednica. Međutim, ja sam do 1992. godine plaću dobivao od Turske vlade. Nakon toga dobio sam posao pri Vaspitno-popravnoj ustanovi u Sidneju za osiguranje vjerske i emocionalne potpore muslimanskim zatvorenicima u lokalnim zatvorima. Uz rad sam stekao magistarsku diplomu na univerzitetu u Sidneju.

Mr. Salih JUDZEL, Boston Dialogue Fondation - BDF
Gospodin SALIH JUDŽEL, direktor "Boston dijalog fondacije" ("Boston Dialogue Fondation - BDF"),

Općenito, kakvi su Vaši utisci o međureligijskoj toleranciji u Australiji?

JUDŽEL: Australija je multikulturna zemlja. Islam je druga po veličini religija. Postoji miroljubiva koegzistencija među različitim vjerama. To je divna, miroljubiva i tolerantna zemlja. Međutim, nakon 9/11 došlo je do promjena kao i u ostalim zapadnim zemljama.

Koliko ste dugo ostali u Australiji i koji su glavne značajne rezultate polučili, po vlastitom mišljenju?

JUDŽEL: Živio sam u Australiji oko 11 godina. Usprkos nekim teškoćama, držim da je muslimanska zajednica napredovala na svim poljima. Do 1997. g. tamo je bilo oko 65 džamija i ja nejmam sumnje da ih je sada tamo i više. Bio je i sasvim mali broj islamskih škola u to vrijeme, ne baš puno. Turska zajednica je otvorila 11 škola koje pohađa oko 3000 učenika. Učenici su iz različitih etničkih skupina, uključujući i Bošnjake. Čak ove škole pohađaju i neki učenici koji nisu muslimani. Turske škole su sasvim uspješne. Ekonomski, muslimanska zajednica brzo napreduje. Vjerovatno da preko 40% Turaka ima vlastite firme. Oni su birani kao zastupnici/poslanici u lokalni parlament u Melburnu, te kao savjetnici u lokalnim općinama, također. Turske novine "Zeman" izlaze sedmično, a također Turci imaju i svoj lokalni radio. Mislim da su muslimani tamo bolje organizirani nego u SAD.

Jeste li imali neka iskustva sa Bošnjacima u toj zemlji?

JUDŽEL: Velika je bosanska zajednica u Australiji. Ja sam se uvjerio u bliskost između Bosanaca i Turaka. Sreo sam mnogo Bosanaca koji često dolaze u svoje džamije. Početkom rata mi smo organizirali humanitarnu pomoć sa lokalnom bosanskom zajednicom. Svake godine slali smo više od šest hiljada kurbana za Bosnu. Naravno, skupljali smo i novac te odjeću za bh. izbjeglice. Osim toga, zajednički smo djelovali u cilju dobivanja podrške kod Vlade Australije protiv agresije na Bošnjake i Bosnu. Lično, ja sam vršio vjersku pouku njihovoj djeci u javnim školama te posjećivao njihove roditelje u bolnicama, a posjećivao sam i bh. zatvorenike u zatvorima.

Kada ste stigli u Boston, odnosno SAD? Jeste li ovdje došli s nekim posebnim razlogom?

JUDŽEL: Prvo sam stigao u Njujork. Zaposlio sam se u Asocijaciji zlatne generacije studenata koju su osnovali Turci. Pokušao sam da pružim religijsku, duhovnu i emocionalnu podršku Turcima, većinom studentima koji su završili različite koledže. Potom sam osnovao prvu Tursku školu u Njujorku 1999. godine te još jednu u Nju Džerziju. S obzirom na procjenu da je preko hiljadu turskih studenata u Bostonu, zamoljen sam da se preselim u Boston radi pružanja religijske, duhovne i emocionalne podrške studentima te Turskoj zajednici u Masačusetsu, gdje živi preko pet hiljada Turaka.

Razgovarajmo sada o osnivanju Boston Dialogue Fondation (BDF)- Boston dijalog fondacije. Kako je rođena ideja za to te je li podržana od strane lokalnih vlasti, medija i javnosti?

JUDŽEL: Ja sam jedan od osnivača BDF. Bio sam inspiriran znamenitim turskim stipendistom Muhammedom Fethullah Gullenom da iniciram dijalog sa nemuslimanskom zajednicom 1991. godine. Bilo je mnogo razloga za otpočinjanje dijaloga sa nemuslimanima. Islam je neshvaćena religija u zapadnome društvu. Sreo sam neke nemuslimane koji su vjerovali da muslimanski muškarci imaju po pet žena, da obožavaju mjesec, šejtana (sotonu). Neki su mislili da smo mi protiv Krista. Takvi stereotipi su me ohrabrili za dijalog već u Australiji. Od tog vremena organizirao sam ili participirao u dijalozima sa nemuslimanskom zajednicom. Bio sam aktivan u međureligijskim dijalozima i prije dolaska u Boston. Činjenica je da postoji veoma dobar dijalog između kršćana i Jevreja. Zašto i muslimani ne bi mogli imati dijalog sa nemuslimanima? To sam pitao samoga sebe nekoliko puta. Postoje džamije i islamski centri u Masačusetsu ali ne i organizacije koje bi promovirale dijalog između muslimana i nemuslimana. Uz podršku nekih malih biznismena, akademika i studenata osnovali smo u martu 2000. Boston dijalog fondaciju. Prvo smo iznajmili veliku prostoriju u Medfordu (bostonsko predgrađe), a potom kupili našu sadašnju zgradu u Riviru (bostonsko predgrađe, također) 2003. godine. Nismo dobili nikakvu pomoć od vlasti. Turska zajednica je tako darežljiva: kada smo potpisali kupoprodajni ugovor za ovaj objekat, organizirali smo nekoliko donatorskih susreta. Skupili smo preko 250.000 $ od Turske zajednice u Masačusetsu. Vidio sam neke svršene studente koji su donirali po 5000 $. Do sada, naše aktivnosti medijski je pratio "Boston Glob" ("Boston Globe"), druge lokalne novine te neki turski tv. kanali.

Šta mislite o edukativnom nivou i položaju muslimana koji žive na Zapadu, posebno Turaka?

JUDŽEL: Edukativni nivo muslimana na Zapadu je mnogo bolji nego u muslimanskim zemljama. Postoji više od 400 islamskih škola u Americi. Također, u SAD je oko 60% muslimanskih imigranata završilo koledže. Sve više muslimana se upisuje na univerzitete i koledže. Među muslimanima, Turci su ponajbolji. Otvaraju privatne škole i kulturne centre. Međutim, upitan je kvalitet edukacije koje su stekli u svojim prijašnjim zemljama.

Šta mislite o terorizmu u svijetu, danas?

JUDŽEL: Najprije, ne postoji saglasnost o definiciji terorizma. Ko su teroristi a ko su borci za slobodu? Ujedinjene nacije moraju postići saglasnost po ovom pitanju. Drugo, ne postoji religija kod terorista. Postoje teroristi u svim religijama. Nažalost, samo su muslimani okrivljeni za to. Niko ne kaže "katolički teroristi" zbog IRE ili ultraprotestantski nacionalisti Sjeverne Irske ili za Oklahoma bombaša... Možemo dodati mnoge na ovu listu. Niko nije nazvao ubicu Isaka Rabina židovskim teroristom. Postoje dupli standardi kada se radi o muslimanima. Postoje neki muslimanski teroristi koji djeluju "u ime islama". Međutim, niko ne pita zašto se ovo događa. Preko tri miliona muslimana je ubijeno nepravedno, dvije trećine izbjeglica u svijetu su muslimani. Neke zapadne vlade otvoreno podržavaju diktatore ili tlačitelje i korumpirane vladare. U nekim zemljama njihova osnovna ljudska prava su da ona budu osporavana. Najduža okupacija Palestine se nastavlja. Usprkos svemu, muslimani nejmaju pravo da ubijaju civile i djecu. Islam to ne dopušta! Neki od ovih terorista su izmanipulirani od strane obavještajnih službi. Naprimjer, turski Hezbolah je bio podržavan od strane jedne obavještajne službe i o tome je izvijestila Turska obavještajna služba, a prenijeli su turski mediji. Lično sam dobio prijeteće pismo u ime Islamskog džihada u Sidneju. Zakonskom procedurom koju sam bio pokrenuo je utvrđeno da su iza toga stajali nemuslimani. Terorizam je neprijatelj čovječanstva. Prema jednom belgijskom ekspertu za terorizam, 95% žrtava terorizma su muslimani. Ako su ovi teroristi muslimani ili su na putu da to postanu, zašto onda ubijaju muslimane?

Kako predviđate daljnja događanja na Bliskom Istoku, posebno u Iraku, Afganistanu, Libanu i Palestini?

JUDŽEL: Otkako se ugasila Otomanska imperija nejma mira na Bliskom Istoku. Preko 60% energetskih izvora su tamo. Mnoge strane sile umiješane su u ekonomiju, politiku i vojsku. Oni ne žele da ljudi tamo imaju demokraciju, jer smatraju da je to protivno njihovim interesima. Kao i većina Amerikanaca, i ja mogu da kažem da je okupacija Iraka velika greška. Sadam se mogao skinuti i bez rata. A nakon okupacije načinjene su druge, brojne greške. Mislim da bi SAD trebale postupno povlačiti svoje vojnike iz muslimanskih zemalja i susjeda Iraka te s podrškom SAD i UN mogla bi se obezbjediti sigurnost u Iraku dok iračka Vlada ne organizira vlastite snage sigurnosti a onda demokratski izbori bi se mogli održati u toj zemlji. Mislim da Amerika ima veliku ulogu i odgovornost u postizanju mira između Palestine i Izraela. SAD bi trebale tretirati oba naroda podjednako i osigurati im podršku. To bi se također moglo primijeniti u Afganistanu i Libanonu. Lideri muslimanskih zemalja bi trebali donijeti sopstvenu demokraciju, a više novaca izdvajati za edukaciju.

Šta mislite o aktuelnom razumijevanju Kur'ana i sunneta Muhammeda svs u islamskom svijetu?

JUDŽEL: Muslimani su blagoslovljeni što imaju Kur'an koje je jedino originalno sveto štivo na ovome svijetu. Sunnet je također vodič za ummet. Međutim, upitno je koliko smo daleko, kao muslimani, od razumijevanja suštine Kur'ana i sunneta. Koliko smo daleko od prakticiranja? Naprimjer, prva Allahova naredba je: "Čitaj"! Međutim, ko čita ili izdvaja dovoljno novaca za edukaciju? Muslimanski svijet ima tri glavna neprijatelja: ignoranciju, siromaštvo i podijeljenost. Muslimani jesu ujedinjeni, ali ne posredstvom svojih lidera. Taj problem bi se mogao riješiti edukacijom, dobrim vođenjem ekonomije i tolerancijom. Muslimanski svijet pati ali krajnji rezultat će biti dobar i plodonosan. Potrebni su vrijeme, edukacija i vraćanje vlastitim korijenima. To se dešava. Koliko će uzeti vremena, ja ne mogu predvidjeti. Ali, ja mogu reći da Turska je odmakla u odnosu na druge muslimanske zemlje. Ja mislim da muslimani, umjesto što okrivljuju druge, treba da pitaju sebe što su išli pogrešnim putem i kako mi možemo da savladamo ove probleme i radimo uporno godinama s pacijentima na svim poljima.

Hoćete li nešto reći o Vašim ostalim profesionalnim aktivnostima u Bostonu? Kakvi su Vaši utisci vezano za tretman muslimana u bolnicama i zatvorima u SAD?

JUDŽEL: Moji prijatelji i ja organiziramo religijske, edukativne i kulturne aktivnosti. Ja radim u bolnicama i jednom zatvoru. Nakon 9/11 evidentno je da postoji više predrasuda protiv muslimana. Prema Savjetu za američko-muslimanske odnose, predrasude protiv muslimana su u porastu. Ja vjerujem da mnogi muslimani čak i ne raportiraju predrasude protiv njih s obzirom na kulturu opraštanja ili ne znaju šta da čine ili pak gube povjerenje. Međutim, ja sam optimist - biće bolje ubuduće, jer su osnovane brojne organizacije za ljudska prava...

Šta možete reći o vlastitim edukativnim planovima?

JUDŽEL: Pokušavam da završim i odbranim doktorsku disertaciju iz teologije na Bostonskom univerzitetu te da predajem na koledžima u SAD ili inozemstvu. Kao zajednica, željeli bi da osnujemo privatnu školu u Bostonu.

Pri kraju smo ovog razgovora. Ako imate neku poruku za Bošnjake bilo gdje da su - izvolite. Hvala Vam, brate Salih, za ovaj razgovor.

JUDŽEL: Najprije, moje srce i molitve su s bošnjačkom zajednicom. Drugo, želio bih da im poručim da se okupljaju i osnivaju organizacije, te da se vraćaju svojim korijenima. Treće, trebali bi da podučavaju svoju djecu o njihovoj religiji, historiji, kulturi i znanosti. Četvrto, trebali bi da imaju bliskije odnose sa muslimanskim svijetom, specijalno sa Turskim zajednicama diljem svijeta te Turskom.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ


19.02.2007.



Nazad na pocetak stranice Napred na sljedecu stranicu





Page Construction: 19.02.2007. - Last modified: 27.11.2011