TOP


Intervju sa: prof. dr. Sabirom Husedžinović

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ







Prof. dr. SABIRA HUSEDŽINOVIĆ
Prof. dr. SABIRA HUSEDŽINOVIĆ, docent na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu i stručni savjetnik za kulturno-historijsko naslijeđe u Ministarstvu za kulturu i sport FBiH

 

Ruševine Banjalučke ljepotice Ferhadije, svjedoče o barbarizmu rušilaca kojem su kumovali i poglavice »svetog naroda« što u svakoj molitvi trube o Kosovu, što je najviši stepen nebeskog patriotizma, od koga pripadnicima nebeskog naroda krv na oči pada i spremni su odmah da idu u »sveti rat« i da ginu za svoje vođe kao i u svim dosadašnjim ratovima, koji su bili osvajački i genocidni.

Ferhadija je srušena do temelja dok je crkva »svetog naroda« nedaleko od nje ostala čitava. Zato što pripada rušiocima zatrovanih mržnjom prema svemu drugom i drugačijem. Riječ je o stanju koje bi se moglo odrediti kao teška bolest tog naroda. Nameće se pitanje; da li se crkveni svećenik barem nekad zastidi pred Bogom kad pogleda prostor na kojem je stajala druga bogomolja?
Ili obhrvan svetosavljem kao poglavica »svetog naroda« u svakoj molitvi pravda i uzdiže herojstvo barbara na najviši stepen nebeskog patriotizma. (op.ur.)
 

Prof. dr. SABIRA HUSEDŽINOVIĆ, docent na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu i stručni savjetnik za kulturno-historijsko naslijeđe u Ministarstvu za kulturu i sport FBiH:

"POČETAK OBNOVE BANJALUČKE FERHADIJE JE NEORGANIZOVAN I MORALO SE KORISTITI ISKUSTVO OBNOVE STAROG MOSTA U MOSTARU"!




Biografija

Sabira Husedžinović diplomirala na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu, specijalizirala i magistrirala na Postdiplomskom studiju iz zaštite i proučavanja graditeljskog naslijeđa na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, a doktorirala na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu iz iste oblasti.

Svoj naučnoistraživački rad dr. Sabira Husedžinović započela je u Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH odmah po završetku studija, baveći se proučavanjem i zaštitom brojnih objekata kulturnog naslijeđa, kako sakralnih, tako i stambenih, javnih i starih gradova, a posebno ambijentalnih cjelina, što je i nastavila u Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa u Banjoj Luci.

Napravila je veći broj projekata za sanaciju i obnovu objekata kulturnog naslijeđa i objavila veliki broj stručnih i naučnih radova u domaćim i stranim časopisima posvećenim ovoj problematici. Učestvovala je na brojnim naučnim skupovima sa temama o obnovi kulturnog naslijeđa u raznim gradovima širom svijeta. Kao koordinator Savjeta Evrope za kulturno naslijeđe vodila je vrlo uspješno manifestaciju “Dani evropskog naslijeđa”, koja je imala veliki broj aktivnosti, gdje je posebno potencirala značaj podizanja svijesti o kulturnom naslijeđu kao dijelu kulturnog identiteta svih naroda koji žive na ovim prostorima. Dobila je medalju za rad na zaštiti i obnovi objekata graditeljskog naslijeđa. Docent je na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu a zaposlena je kao stručni savjetnik za kulturno-historijsko naslijeđe u Ministarstvu za kulturu i sport FBiH od 1995.

GUŠIĆ: Prvo, dobrodošla na ovaj muhabbet za javnost i predlažem da se, kao stari prijatelji, sugrađani i saradnici, ni ovom prilikom ne persiramo.

HUSEDŽINOVIĆ: Hvala na pozivu za ovaj razgovor, smatram Tvoj rad vrlo korisnim, posebno za naše sunarodnjake u dijaspori koji su napustili domovinu u toku rata 1992/95. i kojima je svaka informacija dragocjena.

GUŠIĆ: Budući da si najveći dio svog banjalučkog radnog vijeka provela u Zavodu za zaštitu spomenika kulture, kako ocjenjuješ ulogu te institucije za vrijeme agresije na BiH, posebno sa aspekta zaštite spomenika islamske arhitekture u našem gradu?

HUSEDŽINOVIĆ: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Banja Luka je u početku, u vrijeme rušenja islamskih objekata kulturno-historijskog naslijeđa, imao profesionalan stav u smislu pismenih zahtjeva upućenih odgovarajućim organima u opštini, da se sačuvaju ostaci porušenih objekata na licu mjesta. Tada sam još radila u ovom Zavodu, pa sam inicirala pisanje ovih zahtjeva. Međutim, kasnije su se stručnjaci ovog Zavoda povukli od bilo kakvih aktivnosti. Pošto sam dobila otkaz, izgubila sam svaki kontakt sa tim Zavodom.

GUŠIĆ: Ferhadija je naša rana neprebolna. Kako si doživjela njeno rušenje te odvoženje ruševnih ostataka na deponiju gradskog smetljišta?

HUSEDŽINOVIĆ: Sasvim je sigurno da sam rušenje najznačajnije banjalučke džamije, kao i Arnaudije (pošto je izvršeno u isto vrijeme), doživjela kao atak na vlastiti život. Vadila sam iz ruševina vrijedne komade sa ukrasnom kamenom plastikom. Osim toga sam fotografisala ostatke u čemu su mi ljudi iz Medžlisa Islamske zajednice svim silama pomagali.

GUŠIĆ: Da li su pripreme za obnovu najpoznatije banjalučke džamije, po Tvojoj ocjeni, bile adekvatno osmišljene u organizacionom, financijskom i tehničkom pogledu?

HUSEDŽINOVIĆ: Smatram da je početak obnove najznačajnije banjalučke džamije neorganizovan i da se moralo koristiti iskustvo obnove Starog mosta u Mostaru. Čula sam da je formirana Komisija za obnovu džamije, čiji je član projektant prof. dr. Muhamed Hamidović, a glavni koordinator radova gospođa Tina Wick, član Švedske organizacije za zaštitu kulturnog naslijeđa. Ova organizacija je puno učinila na obnovi objekata kulturnog naslijeđa kod nas poslije rata 1992/95. Gospođa Tina Wick je i član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Koji su ostali članovi ovog tima, kakvi su njihovi planovi kao i koji su datumi završetka radova, to nije objavljeno, sigurno bi se o tome mogao informisati kod Medžlisa Islamske zajednice Banja Luka.

GUŠIĆ: Nedavno sam radio intervju sa našim sugrađaninom dipl. ing. arh. Seadom Zahirovićem. Budući da ste obadvoje ljudi od struke i entuzijazma, posebno banjalučkog, evo istog pitanja i za Tebe: da li si bila uključena i u jednu fazu izrade izvedbenog projekta Ferhadije?

HUSEDŽINOVIĆ: Prilikom početnih radova na projektu, koji je radio Arhitektonski fakultet u Sarajevu bila sam uključena kao konsultant, gdje sam dokumentacijom koju sam dala, kako tehničkom tako i fotodokumentacijom (koja je poslužila za izradu projekta), nastojala utjecati da se dobije autentičan izgled džamije koju je ona imala prije rata 1992/95.

GUŠIĆ: Da li si bila konsultirana ili na bilo koji način uključena u fazama nakon izrade i prezentacije projekta?

HUSEDŽINOVIĆ: Nakon izrade projekta u ostalim fazama nisu me pozivali niti uključivali u bilo kakve aktivnosti oko projekta.

GUŠIĆ: Imaš li, uopće, informacije da li će biti ispoštovani temeljni stručni i metodološki kriteriji u obnovi objekta ovakve vrste i ovakvog kulturno-historijskog značaja?

HUSEDŽINOVIĆ: Arhitektonski fakultet bio je nosilac izrade projekta i izdao je dvije Studije sa djelomičnim informacijama o projektu iz kojih bi se moglo zaključiti, da su ispoštovani metodološki principi obnove. Međutim, pošto u Studijama nisu dati detalji to bi se samo moglo vidjeti u projektu. Moralo bi se i ispitati jesu li dovoljna planirana statičko-konstruktivna osiguranja objekta, s obzirom na to da se objekat nalazi na seizmičkom području.

GUŠIĆ: Prema posljednjim informacijama iz našeg grada u toku je dovoženje ruševnih ostataka Ferhadije sa deponije gradskog smetljišta, njihovo smještanje na lokalitet srušene džamije, te na neki drugi lokalitet u užoj okolici Banja Luke. Neki mediji su to objavili kao vijest da je započela obnova. Da li se to još uvijek može smatrati početkom obnove?

HUSEDŽINOVIĆ: Mislim da se to ne bi moglo smatrati početkom obnove, zbog toga što još uvijek na samom lokalitetu nisu napravljeni nikakvi početni radovi koji bi govorili u prilog tome. Sigurno je i sama aktivnost vađenja ostataka porušenih džamija pozitivna, s tim što čišćenje ovih ostataka i njihovo deponovanje mora biti u skladu sa principima zaštite sa posebnim označavanjem i mogućim korištenjem u budućoj obnovi. Smatram da pranje kamena, posebno kemikalijama ne bi smjelo doći u obzir, moralo bi se vršiti suho čišćenje ovih ostataka, te temeljito ispitivanje njihove nosivosti, kao i utvrđivanje i označavanje njihovog mjesta u budućem objektu.

GUŠIĆ: U medijskim izvještajima i izjavama nekih relevantnih zvaničnika nigdje se ne spominje termin "obnova kompleksa Ferhadije", što uključuje tri njena turbeta, šadrvan, ogradu, kapiju, sahat kulu, ili se sve to, jednostavno, podrazumjeva. Da li Ti je poznato da je izvedbeni projekt uključio sve sadržaje koji su pripadali nekadašnjem kompleksu naše Ljepotice i da li se mogu očekivati autentične kopije svega navedenog?

HUSEDŽINOVIĆ: Projektom su uključeni osim Sahat kule, svi ostali objekti kompleksa koji su tu bili prije rata 1992/95.

GUŠIĆ: Još jedno nezaobilazno pitanje: ko treba da finansira obnovu kompleksa Ferhadije džamije, u principu?

HUSEDŽINOVIĆ: Po Zakonu o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenih po Anexu 8. Općeg mirovnog sporazuma za mir u BiH iz 1995. vlade odgovarajućeg entiteta su dužne da obnavljaju objekte koji su proglašeni nacionalnim spomenicima a koji su na njihovom području. Vlada F BiH je tako obnovila veliki broj objekata svih konfesija na svom području. Pošto postoji isti Zakon i u drugom entitetu, Vlada ovog entiteta morala bi se pobrinuti za obnovu ovog objekta. Svakako bi se morale animirati različite međunarodne organizacije (Svjetska banka i vlade prijateljskih država) u smislu finansijske pomoći, s obzirom na to da se radi o objektu visokih kulturno-historijskih vrijednosti.

GUŠIĆ: Druga banjalučka znamenita džamija, "posestrima" Ferhadije, Arnaudija, je kao što znaš, srušena skoro istovremeno kad i Ferhadija. O njenoj obnovi se još ništa ne govori, kao ni o obnovi Gazanferije, preko Vrbasa. Kako to komentiraš?

HUSEDŽINOVIĆ: Smatram da bi se moralo ubrzo početi sa izradom projekta za Arnaudiju džamiju, odnosno bilo bi neophodno formirati stručnu organizaciju koja bi imala zadatak da napravi plan i organizuje pravilnu obnovu ostalih džamija u Banjoj Luci.

GUŠIĆ: Poznato mi je da si bila pripremila jednu knjigu o banjalučkom kulturno-historijskom naslijeđu. Da li je knjiga izašla iz štampe i ako nije, kada će?

HUSEDŽINOVIĆ: Knjiga sa naslovom “Dokumenti opstanka” koju sam napisala sadrži historiju prostornog i graditeljskog razvoja Banje Luke do rata 1992/95. sa opisom vrijednih sakralnih objekata svih konfesija, sa posebnim naglaskom na objekte islamskog graditeljstva. Vrijednosti ovih objekata kao i njihova rušenja i mogućnosti obnove detaljno su opisani u knjizi.

Smatram da će knjiga biti korisna pri budućoj obnovi, pošto sadrži metodologiju obnove brojnih objekata kulturnog naslijeđa u svijetu, od Poljske do Samarkanda, kao i svih naših susjednih država. Posebno sam obradila različite pristupe obnovi kod nas (od pravilnih do devastacija), koji su izvršeni poslije rata 1992/95. Knjiga ima veliki broj arhitektonskih, tehničkih, geodetskih i grafičkih priloga kao i fotografija u boji. Zbog izvjesnih finansijskih poteškoća došlo je do zastoja štampanja.

GUŠIĆ: Kada god radim intervju sa ljudima od struke, ma koliko se trudio da pitanjima zadovoljim eventulnu znatiželji čitatelja te svoju, svjestan sam da su ostala i mnoga koja nisam postavio, a bitna su. Stoga, ako sam propustio Tebe da upitam nešto bitno na temu obnove kulturno-historijskih objekata u Banja Luci, bujrum, iznesi svoj prijedlog, mišljenje, kritiku, sugestiju i sl.

HUSEDŽINOVIĆ: Smatram da su neke od obnovljenih džamija u Banjoj Luci izgrađene sa nedostatkom poštivanja nekadašnjeg izgleda, čime se izgubila njihova vrijednost, kao i vrijednost čitavog ambijenta. Svakako bi se morala formirati stručna organizacija koja će sistematski i planski pristupiti obnovi ostalih džamija.

Kako je obnova naslijeđa kompleksan zadatak kojim se nastoji vratiti dio izgubljenog historijskog identiteta ambijentima koji su bili srasli sa baštinom, to ona traži zajedničko djelovanje svih, kako izvođača tako i korisnika, čime će se očuvanje naslijeđa učiniti mogućim.

Sasvim je sigurno da naš osnovni zadatak mora biti očuvanje kontinuiteta prostornih odnosa obnovom objekata koji su tu postojali, kako bi se ljudi htjeli vratiti, odnosno kako bi se stvorili ambijenti koji su tu postojali prije rata 1992/95.

GUŠIĆ: Hvala Ti za ovaj razgovor i želim Ti puno zdravlja te uspjeha u Tvom stvaralačkom radu, na dobrobit našega grada, Domovine i svih ljudi dobre volje.

17.11.2005.


 

UDARITE ZA PJESMU BANJALUKO


Nazad na pocetak stranice Napred na sljedecu stranicu




Page Construction: 13.06.2005 - Last modified: 27.11.2011