TOP

Bedrudin GUŠIĆ



Akademik prof. dr. Muhamed Filipović, u povodu nedavno promovirane njegove knjige BOSANSKI DUH LEBDI NAD BOSNOM:

"DODIRNUO SAM U OSINJE GNIJEZDO GLAVNIH NEPRIJATELJA NAŠE ZEMLJE I NAS BOŠNJAKA"!


Intervju sa mojim sugrađaninom, akademikom prof. dr. Muhamedom Filipovićem je objavljen na nekim web. sajtovima (pa i na ovom), dok još nije objavljen u NUR-u, koji je izvorni naručilac istoga. I, dok je slijedeći broj NUR-a u bio u svojoj zamašnoj pripremi, desila se promocija knjige profesora Filipovića u Sarajevu, pod naslovom BOSANSKI DUH LEBDI NAD BOSNOM. Redakcija tog časopisa mi se obratila sa željom da akademiku Filipoviću postavim dodatno pitanje upravo povodom promocije njegove knjige. Ispunio sam im želju, a profesor Filipović ljubazno, baš onako - banjalučki, odgovorio i na dodatno pitanje. Napominjem da se NUR složio sa objavom integralnog teksta intervjua i u drugim medijima prije nego ga oni objave.
Slijedi najprije uvodno obraćanje gospodina Filipovića meni, potom moje pitanje te njegov odgovor.

PRIPREMIO: Bedrudin GUŠIĆ


Dragi moj Bedrudine,

Kako vidiš, samnom nema kraja razgovoru. Ali da idemo redom. Prvo, hvala Ti na ekspeditivnosti i poslanom otisku teksta. Drugo, vidio si šta je bilo na promociji moje nove knjige. Reakcije na promociju i posebno na tekst su burne, jer sam dirnuo u osinje gnijezdo glavnih neprijatelja naše zemlje i nas Bošnjaka, one koje smo do sada držali kao guju u njedrima i koji i danas na našim jaslama dobro sijeno jedu i čistu vodu piju. Međutim, šta im ja mogu. Naše je pravo, a i dužnost, da govorimo istinu o našoj zemlji i narodu i to ću ja i svi moji sinovi i učenici kojih je sve više, činiti do zadnjeg daha. S time se ne može trgovati kao što to rade neki naši političari.

Uputio si mi dodatno pitanje za Intervju koji već izlazi, inspiriran onim što je Nijaz Duraković kazao o mojoj knjizi.

Pitanje glasi :
Koliko smo, zaista, mi sami krivi za vlastitu sudbinu koja nas je strefila u posljednjih pola stoljeća, što je i jedna od poruka u samoj knjizi?

Odgovor:

Naravno da mi nismo u cjelosti krivi za svoju sudbinu, jer su na njoj radile mnoge veće i manje sile i to već dugo vremena. Ono u čemu smo mi nesporno krivi i što mora biti polazište našeg razmišljanja koje dolazi nakon tragedije koju smo doživjeli, sastoji se u svijesti da smo morali znati s kim imamo posla i šta i kako o nama misle i šta planiraju, politički, vojno, psihološki i kulturno i, naravno, obavještajno i propagandno, oni sa kojima smo živjeli, koji su nas i našu zemlju ostavili prije circa 150 godina, sebi izabrali novu naciju i uzeli kao ideal i težnju nove države – Srbiju i Hrvatsku.

Tu je zakazala naša inteligencija i naša politika, te se gotovo nikome od naših najistaknutijih intelektualaca i posebno političara, koji su sami i svojom voljom na sebe uzeli ulogu da misle o našem interesu i da ga brane, ne može oprostiti nekompetencija, neznanje, naivnost i nedosljednost u mišljenju i postupanju. Tome treba dodati i uobičajenu aroganciju moći, koja sa nama muslimanima veoma brzo ovladava, a koja nas navodi da ne uzimamo ozbiljno svoje pametne ljude i ne držimo do njih i njihovih mišljenja. Naime, bilo je ljudi koji su mislili ispravno i predviđali stvari, ali ih niko nije slušao. Nije ih slušala politika, zbog toga što je moć udarila u glavu tim ljudima pa su mislili da im količina zadobijene moći daje i adekvatnu količinu pameti, što nažalost nikada nije slučaj. Pamet daju Bog i ljudski napor da usavrši Božji dar, a ne moć i položaj u ljudskim odnosima. Nisu ih slušali ni naši tobožnji intelektualci, koji su se svrstavali u političke koterije i posrednike, odnosno epigone političara i služili za to da daju saglasnost i predstavljaju dokaz da politika naših političara, na koju sami ti intelektualci nisu imali utjecaja, ima podršku naše inteligencije. U tom su cilju ti ljudi stvarali i razne organizacije (Kongres intelektualaca, Preporod itd.) koje pretendiraju da zastupaju našu muslimansku pamet, a zastupaju samo našu nesposobnost za samostalno i odgovorno mišljenje. Ti ljudi su samo nastavili ono što su intelektualci radili u vrijeme komunizma, tj. nastavili su da budu prirepak i ukras politike. Ako se neko pojavljivao ko je samostalno i odgovorno, a to znači i kritički mislio, taj je bio napadan i ekskomuniciran i u tome smo isti kao i drugi i još gori, jer smo slabiji od njih pa smo zbog toga i rigorozniji prema svojim ljudima, ako već ne možemo biti prema drugima.

Dakle, kratko rečeno, mi smo odgovorni u sferi mišljenja, onog što nam je dato kao najvažnije i najmoćnije sredstvo obrane naših interesa. Ako nismo imali sile i moći, ako nismo imali nafte i dolara (koje su inače naši političari pokrali- ako je tačna izjava rahmetli Alije Izetbegovića da je muslimanski novac-dobiven od muslimana svijeta- povjeren na upravljanje Hasanu Čengiću, mada mi muslimani ne znamo ko je novac dao, koliko ga je dao i ko je taj ko je sebi uzeo pravo da u naše ime taj novac povjeri jednom čovjeku, a mi od njega nemamo nikave hasne) imali smo pameti i to dosta, ali je nismo uvažavali i progonili smo one koji su se ponašali u skladu sa principima koje um mora poštovati, a to su istinitost, moralni stav i dosljednost u postupanju i mišljenju, odnosno odbijanje da se služi ikome osim istini.

Mahsuz selam i najbolje želje

Tvoj zemljak iz Stupnice

Muhamed Filipović

26.11.2006.


Nazad na pocetak stranice Napred na sljedecu stranicu





Page Construction: 26.11.2006. - Last modified: 27.11.2011