TOP


BAKHTYAR ALJAF,
Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), Ljubljana, SLOVENIJA:

"NAŽALOST, OVAJ SVIJET JE PUN NEPRAVDI I PROTIV NEPRAVDI SE MORAMO BORITI"!



 


BAKHTYAR ALJAF,
Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), Ljubljana, SLOVENIJA

Novinarstvom se još uvijek povremeno bavim, jednostavno vam uđe u krv i to je tako....Globalizacija ne smije biti jednostrana i jednosmjerna, to mora biti dvosmjerni proces....Strani vojnici ne mogu umiriti situaciju u Iraku, odgovor na to pitanje moraju potražiti irački građani, jer to je njihova zemlja... Osobno se protivim smrtnoj kazni.... Po svemu sudeći novi (stari) premijer biće Vojislav Koštunica. Mislim, da Koštunica prije svega nije dobro rješenje za Srbiju, a time i za susjede posebno BiH i to nije nikakva novost....Nažalost protiv fašizma se još uvijek moramo boriti....Nezavisnost Kosova neće prouzrokovati faktičke nestabilnosti u regiji, jer Kosovo funkcionira kao nezavisno već od 1999.godine i ingerenciju nad Kosovom ima UN odnosno UNMiK i kosovske privremene vlasti...Reforma policije je u ovom trenutku veći prioritet od samih ustavnih promjena....ali nažalost ovaj svijet je pun nepravdi i protiv nepravdi se moramo svi boriti. Nisam od onih ljudi koji se predaju.
 

Već duže vrijeme ORBUS prenosi analize Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, koji redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Veliko interesovanje naših čitalaca za ove analize pokazuje da su strateške studije i analize političkog stanja u dotičnim regionima urađene detaljno, profesionalno i objektivno, što ovom institutu daje još veći kredibilitet i povjerenje. Iz razloga što te analize već duže vrijeme vidljivo vode krajnjim stvarnim rezultatima, upravo zbog toga je želja naših čitalaca da zavirimo iza kulisa i da im detaljnije predstavimo djelatnike ovog renomiranog instituta iz Ljubljane. U tu svrhu je naš kolumnista i urednik Bedrudin Gušić napravio intervju u kojem je predstavljen direktor instituta BAKHTYAR ALJAF i njegov životni i profesionalni put. (op. gl. urednik Čavkić)



Najprije, izrazio bih Vam dobrodošlicu u svoje i u ime naših čitalaca kojima želim da Vas predstavim i u jednom neposrednom razgovoru.

ALJAF: Hvala. Počašćen sam, da imam priliku dati intervju za cijenjen medij kao što je vaš, kojeg povremeno pratim i čitam, posebno intervjue, koje Vi imate sa eminentnim ličnostima iz BiH i inostranstva, koji su svojim životom ili javnim djelovanjem vezani za BiH...

Zamolio bih Vas da se ukratko predstavite, odnosno svoj životni i profesionalni put od zavičaja do Ljubljane.

ALJAF: Rođen sam u Kirkuku na sjeveru Iraka. Pošto je moj otac bio sudija najmanje vremena sam živio u Kirkuku, dok sam djetinjstvo proveo u Duhoku. Poslije završene srednje škole došao sam u tadašnju SFRJ. Živio sam u Hrvatskoj, Srbiji neko vrijeme i u BiH. Nekoliko godina radio sam kao novinar i dopisnik za nekoliko novina sa Bliskog istoka. Poslije novinarske karijere profesionalni put sam nastavio na Međunarodnom institutu za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) u Ljubljani. Novinarstvom se još uvijek povremeno bavim, jednostavno vam uđe u krv i to je tako.

Hoćete li, u najkraćem, izložiti kako je i kada rođena ideja za formiranjem IFIMES-a i zašto mu je sjedište baš u Ljubljani?

ALJAF: Ideja za Međunarodni institut IFIMES rođena je sredinom 90-tih godina prošlog stoljeća kada smo okupili različite pojedince iz svih dijelova svijeta sa namjerom, da damo svoj doprinos izgradnji boljeg Bliskog istoka i Balkana u svim segmentima života. Ljubljana i općenito Slovenija nije klasični Zapad niti klasični Istok i na neki način su dobro pozicionirane za praćenje i istraživanje i Bliskog istoka i Balkana, jer su istovremeno na neki način tako blizu ali i tako daleko. Te dvije regije su po mnogome slične i nije slučajno, da su obje regije sve do početka prošlog stoljeća bile jedan Department u američkom State Departmentu.

Pa, da krenemo najprije od Bliskog istoka, jednog od "dežurnih" svjetskih kriznih žarišta i jedne od dominantnih zona Vaših istraživanja i analiza. Jeste li i u kojoj mjeri već našli neke zajedničke tačke između "različitih politika, nacija, religija.... i interesa", tamo? Koliko je to, zapravo, dostatno da bismo eventualno govorili o nekom blagom napretku na putu prema pravednom miru u tom regionu? Kako utjecati na neke druge koji sebe smatraju globalnim centrima moći i odlučivanja?

ALJAF: Bliski istok nije »dežurni krivac«, nego je problem u tome što se tamo isprepliću mnogobrojni globalni ali i pojedinačni interesi kako država tako i pojedinaca pa čak i nekih porodica. Naravno, da je puno više toga što sve te ljude zbližava. Činjenica je da su tamo nastale odnosno pojavile se sve tri monoteističke religije: judaizam, kršćanstvo i islam. Možda je ključni problem što velesile u tom dijelu svijeta nisu izgrađivale partnerske odnose sa tamošnjim narodima, a ne sa omraženim režimima. Bliski istok se razvija na sebi svojstven način. Neke stvari su bile prije 10 ili 15 godina nezamislive, a sada su sasvim normalne što znači da se i taj dio svijeta otvara za saradnju, ide se ka ekonomskom napredku, ali naravno svaki napredak prouzrokuje i određene poremećaje i negativne efekte. Možda je glavni problem pitanje globalizacije i uloge pojedinih država, regija pa čak i civilizacija u takvoj globalizaciji. Države i narodi ne žele jednostrane globalizacije nego globalizaciju u kojoj će svako dati odnosno doprinositi toj globalizaciji ali istovremeno imati od same globalizacije i određene koristi – globalizacija ne smije biti jednostrana i jednosmjerna, to mora biti dvosmjerni proces.

Kako komentirate Bushovu odluku za slanjem novog kontingenta od 21.500 vojnika u Irak, usprkos protivljenju većinskih Demokrata u Kongresu, pa i dijela njegovih Republikanaca? Hoće li taj dodatni angažman američkih vojnika u Iraku približiti tu zemlju miru, ili...?

ALJAF: Sjetimo se nesretnog rata u BiH, ništa se nije moglo desiti preko noći. Tako i u Iraku će se situacija mijenjati polahko, korak po korak. U BiH neka osjetljiva pitanja u vrijeme komunizma ili socijalizma nisu bila adekvatno rješavana, čak se prešućivalo odnosno zanemarivalo pitanje nacije, religije i dr. stvari u društvu, koje je bilo jednopartijsko. U Iraku smo imali Baath stranku Sadama Huseina, koja je imala svu vlast u svojim rukama i koja je potiskivala mnogobrojna pitanja i što je najgore vršila je teror i ubijanje vlastitih građana. Poslije takvog naslijeđenog režima Sadama Huseina proces demokratizacije Iraka postao je proces nasilja, bezvlađa i nestabilnosti. Strani vojnici ne mogu umiriti situaciju u Iraku, odgovor na to pitanje moraju potražiti irački građani, jer to je njihova zemlja.

Kako Vi vidite konačno rješenje iračkog problema? Zapravo, ima li rješenja i koje je najbezbolnije, a prihvatljivo za sve tri etničke grupe u toj zemlji?

ALJAF: Različite etničke i vjersku grupe imaju i različite poglede. Tako većinski Šiiti balansiraju između jedinstvenog i federalno uređenog Iraka na tri entiteta: Šiiti, Suniti i Kurdi. Suniti nastoje sačuvati jedinstveni Irak, dok Kurdima odgovara federalizacija Iraka, jer Kurdi na sjeveru Iraka u regiji Kurdistan funkcioniraju kao federalna jedinica (samostalno) već od 1990.godine. U okviru tih rješenja biće potrebno pronaći odgovarajući kompromis.

Egzekucija Sadama Huseina je izvršena na Kurban bajram, vješanjem. Vaš komentar?

ALJAF: Osobno se protivim smrtnoj kazni. Pitanje je ,da li vješanje ili bilo koje usmrćenje može donijeti napredak. U strašnom ratu na prostorima bivše Jugoslavije mnogi su osuđeni u Haagu na doživotnu robiju, nisu bili osuđeni na smrtnu kaznu, mada bi mnogi vjerovatno i zaslužili oštriju kaznu od same smrtne ako takva uopće postoji.

Koliko je uistinu Turska daleko od EU i gdje još leže glavni problemi njenog približavanja toj Zajednici?

ALJAF: Turska je faktički dio Evrope, mada Evropa i Turska moraju još više učiniti na približavanju jedne drugoj. Turci su narod proevropske orijentacije. Pridruživanjem Turske EU u mnogome bi pomoglo Turskoj da riješi i pitanje Kurda na jugu države koji su strašno zainteresirani za ulazak Turske u EU. Jedan od glavnih problem približavanja Turske EU je nadzor nad vojskom i sama uloga vojske u turskom društvu. To pitanje se mora riješiti mada ga nije jednostavno riješiti s obzirom na tradiciju i ulogu vojske posebno kada se radi o pitanjima sekularnosti. Mislim, da će Turska savladati sve izazove i u narednom periodu biti još bliže Evropi pa i sama članica EU.

Upravo su završeni parlamentarni izbori u Srbiji i prema zvaničnim informacijama najviše glasova je dobila Š
ešeljeva Radikalna stranka, štosu Vaš Institut, kao i većina analitičara, predvidjeli. Međutim, drugo je sada pitanje ko će i kako formirati vlast u toj državi. Zaista, može li se realno očekivati realizacija tajnog dogovora Koštunica-Tadić i šta označi za Srbiju i njen komšiluk, posebno BiH??

ALJAF: Realno je očekivati da mandat za sastav nove vlade neće biti ponuđen SRS niti bi oni takav mandat prihvatili. Najvjerovatnije će pod pritiskom međunarodne zajednice doći do koalicije DS-DSS-G17 plus i po svemu sudeći novi (stari) premijer biće Vojislav Koštunica. Mislim, da Koštunica prije svega nije dobro rješenje za Srbiju, a time i za susjede posebno BiH i to nije nikakva novost.

Ovih dana su niški gradski oci predložili da se jedna od ulica u tom gradu zove po nekadašnjem predsjedniku Vlade Kraljevine Jugoslavije Dragiši Cvetkoviću, čovjeku koji je potpisao pakt sa Hitlerom. Vaš komentar?

ALJAF: Mnogo je paradoksa na ovim prostorima. Kada komentiram takva dešavanja uvijek razlikujem ko je bio antifašista,a ko fašista? Tako se opredjeljujem, nažalost protiv fašizma se još uvijek moramo boriti.

Uskoro se očekuje definiranje statusa Kosova. Hoće li eventualna nezavisnost tog dijela Srbije i Balkana prouzrokovati nestabilnost u regionu i koliko bi to moglo otvoriti apetite i nekim drugim dijelovima Srbije za redefiniranjem njihovog statusa (Vojvodina, naprimjer)?

ALJAF: Nezavisnost Kosova neće prouzrokovati faktičke nestabilnosti u regiji, jer Kosovo funkcionira kao nezavisno već od 1999.godine i ingerenciju nad Kosovom ima UN odnosno UNMiK i kosovske privremene vlasti. Sasvim sigurno da Srbija treba da riješi status Vojvodine, Preševske doline, Sandžaka ali naravno i druge države u regiji imaju niz otvorenih pitanja. Ukoliko sve države u regiji budu radile na rješavanju otvorenih pitanja veća je mogućnost da regija napreduje i bude sastavni dio EU i NATO-a.
 

Bakhtyar Aljaf (u sredini) u društvu sa dr. Milanom Jazbecom (desno), članom IFIMES-a i bivšim državnim sekretarom i mr. sc. Sabinom Koleša (lijevo), direktoricom Direktorata za međunarodne ekonomske odnose Republike Slovenije
Bakhtyar Aljaf (u sredini) u društvu sa dr. Milanom Jazbecom (desno), članom IFIMES-a i bivšim državnim sekretarom i mr. sc. Sabinom Koleša (lijevo), direktoricom Direktorata za međunarodne ekonomske odnose Republike Slovenije


U Bosni i Hercegovini Dodik zaista radi šta hoće - u posljednje vrijeme rasprodaje imovinu u koju su ulagali građani BiH decenijama unazad, i to drugim (trenutno pravoslavnim) državama, nasrće na državnu televiziju, šalje grube -nediplomatske poruke jednoj europskoj parlamentarki... Za sada, sve to čini bez ikakvih političkih posljedica po njega. Kako ga zaustaviti u njegovom grubom pohodu ka daljnjem rastakanju BiH?

ALJAF: Politika je profesija za čije bavljenje nije potrebna licenca tako da se politikom može baviti ko god hoće i raditi šta hoće- tako je barem u BiH. BiH ima pravnu regulativu, koja reguliše i pitanje javnog govora, govora mržnje i netolerancije. Problem je u tome što pravosudni organi u ovom slučaju Tužilaštvo BiH ne radi svoj posao i ne procesuiraju pojedince, koji šire takvu vrstu govora mržnje i netolerancije.

Kako komentirate podjelu vlasti u BiH, koja se, eto, konačno desila? Jesu li, po Vašem mišljenju, proamandmanske (Hejsov paket) snage u prednosti? Kako spriječiti ponovno glasanje o onome što je jednom demokratski odbijeno u Parlamentu, a što se opet nameće novoizabranim bh. parlamentarcima?

ALJAF: Reforma policije je u ovom trenutku veći prioritet od samih ustavnih promjena, jer će reformom policije BiH napraviti značajan iskorak ka približavanju EU. Za ustavne promjene je potrebno obaviti širu raspravu u društvu, a ne samo u parlamentu. Aprilski paket ustavnih promjena nije prihvatljiv za BiH, kao što ni sadašnje uređenje na dva entiteta i distrikt Brčko predstavljaju kamen spoticanja za napredak BiH i svih njenih građana.

Jedan od projekata Vašeg Instituta zove se Dejtonski mirovni sporazum kao model rješavanja savremenih konflikata. Iz tog Sporazuma proizišao je Ustav BiH kojim su nagrađeni zločini, odnosno zemlja podijeljena i ne funkcionira kao takva evo već više od 11 godina. Je li bilo alternative ovakvom Sporazumu?

ALJAF: Alternativa uvijek postoji. Taj sporazum je bio posljedica određenih kompromisa u tom trenutku prije svega velikih sila i realne situacije na terenu. Taj model se upotrebljava tamo gdje god se ne želi pronaći rješenje. Slažem se sa vašim tvrdnjama, ali nažalost ovaj svijet je pun nepravdi i protiv nepravdi se moramo svi boriti. Nisam od onih ljudi koji se predaju.

Na samom kraju (a kod mene je kraj uglavnom 15-to pitanje sagovorniku) da i naše čitatelje upoznam kako sam u pripremi ovog razgovora dobio od Vas laskavo priznanje za svoje intervjue koje radim sa "eminentnim ljudima probosanske provenijencije", da sam nakon toga, zahvalivši Vam na zapažanju i podršci, rekao da i Vas smatram takvim, zamolivši za ovaj razgovor na koji ste ljubazno i pristali. Posebno mi je bilo zadovoljstvo što smo razgovarali na mome maternjem jeziku - bosanskom. Želim Vam puno sreće u životu i radu, te daljnji doprinos u pokušajima da ovaj svijet Vi i Vaši suradnici učinite koliko-toliko boljim nego što jeste. Hvala Vam, velika.

ALJAF: Hvala Bedrudine. Zaista uživam kada čitam vaše pronicljive intervju i u situacijama kada svoje sagovornike dovodite »do duvara« kako bi rekli u Bosni. Bilo mi je zadovoljstvo odgovarati na vaša pitanja. Vama osobno i vašim čitaocima želim svako dobro, a Bosni i Hercegovinu i svim njenim građanima sretniju i izvjesniju budućnost što i vi doprinosite kroz ovaj vid društvenog djelovanja.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ



31.01.2007.



Nazad na pocetak stranice Napred na sljedecu stranicu





Page Construction: 31.01.2007. - Last modified: 27.11.2011