TOP


ANDREJ NIKOLAIDIS, crnogorski književnik i publicist :

"NEKA AMERIKANCI PROBAJU UREDITI AMERIKU NA TEMELJU DEJTONSKOG SPORAZUMA"!

Ako su zavisno novinarstvo, te novinari i publicisti na prostorima ex-Jugoslavije u posljednjih 16-ak godina, nažalost, postali pravilo, oni istinski nezavisni, ali uporni u promicanju ISTINE kao mota novinarske profesije su izuzeci. Po skromnom mišljenju i kriterijima ovog moderatora, u prvi saff (red) tih hrabrih i odvažnih poslenika pisane riječi na prostorima od "Vardara pa do Triglava", svakako spadaju Viktor Ivančić, Petar Luković, Andrej Nikolaidis... Odbranili su i još brane čast profesije. Bilo mi je zadovoljstvo i čast razgovarati sa jednim od njih.

U Crnoj Gori je zavladala najgora bagra, bahata i bezočna. Moraće ih neko pomesti... Bratstvo u zajedničkom zločinu neraskidiva je veza.... Amfilohije je ćutao pred referendum, sada slijedi nagrada za to. ...Ali mali, poput Crne Gore, rade ono što im veliki kažu.... Neka probaju oni urediti Ameriku na temelju Dejtonskog sporazuma.... Neka to nose kući pa svoj dom tako srede... "Dejtonska Amerika" bi se raspala za tri godine.... Dodik je opasan igrač... On je izbore dobio na nacionalističkoj platformi.... Stoga: pustite Dodika i svoje dvorište spremite da zablista kao prostor očišćen od korupcije i etničke mržnje, kao prostor demokratije i vladavine prava. To je najbolji odgovor Dodiku. Tako se pravi jaka Bosna, u kojoj neće postojati dva, nego jedno, veliko dvorište, da tako kažem kad sam se već dohvatio ove avlijske terminologije.... Kada čujem frazu "naše nezavisno sudstvo", uhvatim se za pištolj....

U nadnaslovu sam Vas predstavio kao poslenika pisane i javne riječi, ali sa prefiksom crnogorski, jer službeno i pripadate tom esnafu. Međutim, s obzirom da je baš Vaša javna riječ univerzalna i ima praktičan domet znatno izvan granica Crne Gore, onda tako definirani prefiksi za književnike i publiciste imaju uslovan i relativan značaj. Šta mislite o izrečenoj tezi?

NIKOLAIDIS: Da ste u pravu. I ne samo to: tu gdje stoji "crnogorski" može stajati i bosanski. Ako u Crnoj Gori živim, u Bosni sam rođen i živio sam. Osim toga, moj odnos sa Crnom Gorom i tim "crnogorski", kao i sa bilo kojom drugom nacionalnom odrednicom je u najmanju ruku toplo-hladan.


Jeste li već osjetili ikakvu ambijentalnu razliku između vlastitog književnog i publicističkog djelovanja u Crnoj Gori do kraja maja prošle godine i nakon što je ta država postala i formalno nezavisna?

NIKOLAIDIS: Ima promjena, ali ne nužno na bolje. Imao sam mnogo problema. Pritiskali su me na sve načine, jedino u mene nisu pucali. Sudili su mi, i dalje sude, zbog tekstova me privodili u policiju, prijetili telefonom, lično, preko poznanika, ne daju mi pasoš i ličnu kartu, uništavaju mi kola i ostalu imovinu... To su radili i opozicija i vlast, i Srbi i Crnogorci. Ni sada nije bolje, pritisci traju. Pazite, u Crnoj Gori nezavisnost ne rješava ništa: nakon nezavisnosti su samo stvorene pretpostavke da bude bolje. I to nije malo: jer imati nadu, nije malo. Ali ljudi su umorni od decenijske borbe za državu, njihovi senzori za pravedno slabe, neće da otvaraju nove frontove, tako da oni najbolji, koji su stvorili Crnu Goru, sada ćute. A novih dobrih nema. Zavladala je najgora bagra, bahata i bezočna. Moraće ih neko pomesti.


Crna Gora se riješila balasta zvanog Srbija i time trasirala jednu od važnijih dionica svoga puta u bolju budućnost. Postoje li i koje su, po Vašem mišljenju, preostale natruhe prošlosti u crnogorskom društvu i političkoj sceni te zemlje koje i dalje otežavaju i usporavaju taj put?

NIKOLAIDIS: Sve ovo o čemu sam vam govorio otežava taj put. Prije svega, ovdje nije bilo lustracije. Nekih 90 posto pravoslavne populacije podržavalo je ratove i zločine, predvođeni političarima koji su i dalje, svi odreda, aktivni. Sad: mogu li oni koji su predvodili ovdašnji fašizam sprovesti lustraciju? Naravno da ne mogu. Da je bilo lustracije, sve ratne stranke, uključujući tu i vladajući DPS bile bi zabranjene, kao što je u Bosni SDS morao biti zabranjen, a znamo da nije. Svi funkcioneri iz tog vremena bili bi trajno onemogućeni da se bave politikom. A fašističke horde koje se danas odazivaju na ime glasači i građani, bili bi prevaspitani. Umjesto toga, svi oni, udruženi, zlostavljaju nas koji smo se od prvog dana borili protiv rata, nas koji smo ustali protiv zločina. Jer koliko god se oni borili za vlast, veza koja postoji među njima je neraskidiva: bratstvo u zajedničkom zločinu neraskidiva je veza.


Mitropolit CPC, gospodin Mihajlo, nedavno izjavljuje kako je odnos crnogorskih vlasti prema toj Crkvi ostao isti te da je, po njemu, i dalje favorizirana mitropolija SPC u Crnoj Gori. Veoma je važno ovdje napomenuti da CPC još uvijek nije tretirana u Ustavu CG. Koliko će prisustvo tih dviju, po mnogo čemu suprostavljenih Crkvi u CG opterećivati njenu političku i društvenu stabilnost i kakav eventualni rasplet, sa aspekta odnosa Države po tom pitanju, očekujete?

NIKOLAIDIS: Vlast je već prelomila, predsjednik Vujanović ne samo da podržava SPC, nego nastupa kao njen advokat. Vlast i Amfilohije, dakle SPC, imaju dugu i bogatu zajedničku istoriju... I međusobno se uvijek pridrže kad je najteže. Amfilohije je ćutao pred referendum, sada slijedi nagrada za to.


Da li su crnogorske vlasti do sada dovoljno učinile napora da uhvate Karadžića i ako tvrde da se "on ne nalazi na teritoriji Crne Gore...", mogu li se te tvrdnje smatrati prihvatljivim i jesu li bile potkrijepljene argumentima i dokazima?

NIKOLAIDIS: Čujte, čovjek je bio tu, to svako zna, nema sumnje da se skrivao u manastiru Ostrog. Kao što nema sumnje da je i Mladić bio tu, kupao se, uživao na plažama. Umjesto da ga uhapse, rekli su mu da napusti Crnu Goru, našto je ovaj izvrijeđao policijskog izaslanika koji mu je to saopštio. Mada je nepravedno optuživati Crnu Goru što gospoda još nisu u Hagu. Najveći krivac je takozvana međunarodna zajednica. Ako gospoda imaju, a imaju, tajni dogovor sa Vladama velikih sila, šta tu Crna Gora može da uradi? Ako Karadžić ima dogovor sa Holbrukom, šta bi se desilo da je Đukanović uhapsio Karadžića? Amerika bi uvela sankcije Crnoj Gori? Šalim se, dakako. Ali mali, poput Crne Gore, rade ono što im veliki   kažu.


Pred kraj prošle godine boravili ste u Puli, na Sajmu knjige. Za "Jutarnji list" ste tim povodom, između ostalog izjavili:

"U jednom su nam trenutku uzeli sve, bilo smo posljednja linija otpora, ali zadali smo udarac pisanjem. Borili smo se pisanjem kroz književnost i novine i tako je nastala nova književna crnogorska scena."

Ko još, osim Vas, čini tu novu crnogorsku književnu scenu i imate li problema sa retrogradnim snagama i njihovim sljedbenicima?

NIKOLAIDIS: Tu su još Ognjen Spahić, Balša Brković, koji je daleko bolji pisac od oca Jevrema, potom Aleksandar Bečanović, najveći erudita crnogorske književnosti, pa Dragan Radulović, i nekoliko sjajnih cura; Sanja Martinović i Dragana Tripković, prije svih.


Kako je Jevrem Brković nakon što su ga pokušali ubiti? Da li je identificiran napadač te oni koji eventualno stoje iza tog terorističkog čina?

NIKOLAIDIS: Jevrem Brković tvrdi da su ga pokušali ubiti. Drugi ljudi misle da su ga pretukli gvozdenim šipkama, kao što su i planirali, a onda ubili njegovog pratioca Srđana Vojičića, što nisu planirali. Kada su već imali pištolj u rukama, a Brković ležao na zemlji, šta ih je sprječavalo da ga ubiju, pitaju se neki novinari? Pitanje da li je pretučen ili preživio pokušaj atentata je bitno iz sljedećeg razloga: ako je pretučen, to je klasično mafijaško upozorenje da zaćuti. Jevrem nije zaćutao. Strah me je da opet ne krenu na njega, ne samo mene, nego mnoge ljude. Ako je bio atentat, onda je već preživio najgore. Država nije, i nikada neće otkriti ubice. Sam Brković zna ko stoji iza svega, i vjerujem da će to i reći kada bude procijenio da je pravi momenat.


Iz spomenutog intervjua "Jutarnjem listu", u povodu Vašeg boravka u Puli, saznajemo da Vam je to bio "prvi odlazak u inozemstvo nakon 1992. godine..." Planirate li posjetu rodnom gradu i, prema Vašim saznanjima, "da li je Sarajevo tamo gdje je nekad bilo..."?

NIKOLAIDIS: Evo, prekosutra (razgovor vođen u ponedjeljak, 15. januara 2007., op. B.G.) odoh u Sarajevo. Slobodna Bosna mi je štampala knjigu, "Balkanska rapsodija", izbor iz kolumni koje pišem za SB, koji je uradio sjajni Edin Avdić. Koliko znam, Senad Avdić sprema pravi teferič, sa jagnjetom i orkestrom, onako pravo bosanski.


Kada je riječ o BiH i njenim mukama, izgleda da ponovo Amerikanci, sada putem svoga ambasadora, pokušavaju uredovati i nametnuti neka slijedeća ustavna rješenja. Može li se na onakvim dejtonskim temeljima graditi neka normalna Bosna i Hercegovina, prihvatljiva za sve njene odane građane i EU, ili joj treba potpuno novi Ustav? Nije li drsko ponovo nametati ustavne amandmane koji su u aprilu prošle godine na demokratski način odbijeni?

NIKOLAIDIS: Neka probaju oni urediti Ameriku na temelju Dejtonskog sporazuma. Neka to nose kući pa svoj dom tako srede... "Dejtonska Amerika" bi se raspala za tri godine. Niti jedna država, pa ni Bosna, ne može na tim osnovama normalno funkcionisati i razvijati se. Što se drskosti tiče, na to se moramo navići. Takva su pravila igre. A pravilo broj jedan glasi: igraš po pravilima, sve dok ne postaneš veći od igre. Onda pravila pišeš ti. Do tada, žaliti se na pravila gubitak je vremena.


Kao što je svojevremno Milošević bio najprije miljenik Zapada, a potom zna se gdje i kako je završio, i neprikosnoveni lider bh. Srba Milorad Dodik je u izvjesnom smislu političko čedo istog tog Zapada. Međutim, poznato je da upravo on najviše opstruira sve reformske procese u BiH, blokira njen put ka Europi, te javno se zalaže za referendum u RS. Šta se realno može očekivati iz te pat pozicije: daljnji pritisak EU na popuštanje u Dodikovim tvrdokornim stavovima, prihvatanje nekog polovičnog - kompromisnog rješenja ili EU ne zna šta hoće sa Bosnom?

NIKOLAIDIS: Kad smo već kod sportske terminologije... Dodik je opasan igrač. On je izbore dobio na nacionalističkoj platformi. Drugačije ih i nije mogao dobiti. U tom smislu, njegov manevarski prostor nije velik. Ono zbog čega je on opasan za cjelovitost Bosne i Hercegovine nisu njegove izjave o referendumu u RS, jer su to budalaštine, za koje i on zna da su budalaštine. On je opasan zato što je u izvjesnom smislu sposoban, za razliku od svojih prethodnika u RS. Ako on, kao što je najavljivao, uspije da RS učini naprednijim dijelom Bosne i Hercegovine (teško, ali recimo: hipotetički), onda on nama koji smo za jedinstvenu i snažnu BiH izbija jake karte iz ruku. Ako Federacija stagnira a RS jača, slabe šanse za jaku Bosnu. A za stanje u Federaciji nije kriv Dodik. Stoga: pustite Dodika i svoje dvorište spremite da zablista kao prostor očišćen od korupcije i etničke mržnje, kao prostor demokratije i vladavine prava. To je najbolji odgovor Dodiku. Tako se pravi jaka Bosna, u kojoj neće postojati dva, nego jedno, veliko dvorište, da tako kažem kad sam se već dohvatio ove avlijske terminologije.


Veoma često slušamo ili čitamo o potrebi tzv. pomirenja među narodima bivše Jugoslavije koji su ratovali međusobno. Međutim, može li se govoriti o tzv. pomirenju bez zadovoljenja pravde, odnosno sankcioniranja pojedinaca i država koji su izvršili zločine, odnosno agresije na BiH, u konkretnom slučaju?

NIKOLAIDIS: Ne. Takvo pomirenje bilo bi lažno i temelj novih sukoba. Nažalost, vrijeme prolazi a krivci ostaju nekažnjeni. Ako Srbija i Crna Gora budu kažnjene za agresiju na BiH, biće to dobro ne samo za BiH, nego i za duhovni preporod te dvije zemlje. Ja sam to više puta ponovio, ali bojim se da sam u Crnoj Gori usamljen u tom stavu.


Sa najzvaničnijih mjesta u svijetu se najavljuje da će Kosovo dobiti nezavisnost u martu ove godine. Da li će i koliko to utjecati na stabilnost u regionu i može li imati ikakve posljedice po suverenitet i teritorijalni integritet BiH?

NIKOLAIDIS: Nisam siguran, to prevazilazi moja saznanja i analitičarske moći. Čini mi se da Srbija nema načina da spriječi nezavisnost Kosova. Ali pazite, frustrirana, ranjena i ponižena Srbija u komšiluku nikome ne odgovara, osim glupanima koji će uživati zato što je komšiji crkla krava. Takva Srbija je opasna, kao što je bila i ona Miloševićeva 1989. Sad, pitanje je: kakva Srbija nije opasna? Ne znam, ne vidim takvu. Ali takva nam svima treba: i Srbima, i nama koji živimo sa i pored Srba. Za takvu Srbiju, okrenutu sebi i svome dobru, ne tuđem i tuđem zlu, od mene i vjerujem svakog susjeda bi dobili ruku pomoći. U Srbiji živi mnogo sjajnih ljudi koje guši osjećaj nemoći jer toliko dugo ne mogu ništa da urade, a društvo strmoglavo propada u sve veće ludilo i beznađe. Ja sa Albancima živim, i znam kako je to uporan i vrijedan narod, koji je predugo bio izložen zlostavljanju i poniženju, i bezbrojnim nepravdama. Oni su odlučni da Kosovo postane država. Srbija ih je vrijeđala, potcjenjivala, pričala viceve o njima i na koncu ubijala, a sada će izgubiti od istih tih Albanaca. To se na engleskom zove Wake Up Call. Koji, bojim se, nema ko da čuje.


Da li je presuda Opštinskog suda u Podgorici po tužbi "Dželatovog Šegrta" (Nemanja Kusturica) protiv Vas postala pravosnažna i kako je to na kraju sve završilo (ako je završilo)?

NIKOLAIDIS: Nije, dobiću ja taj spor, zahvaljujući između ostalog i mojim Bosancima koji su u hiljadama potpisali peticiju protiv presude da sam kriv. Proces je bio najmješten, ali kada su vidjeli žestoku reakciju javnosti, povukli su se.


S obzirom na Vaša lična iskustva i iskustva mnogih, može li se još uvijek govoriti o nezavisnom sudstvu  u većini država nastalih raspadom SFRJ?

NIKOLAIDIS: To je kafkijansko sudstvo. Kada čujem frazu "naše nezavisno sudstvo", uhvatim se za pištolj.


Baš mi je bilo ugodno s Vama razgovarati. Želim Vam svako dobro, puno još dobrih - kritičkih, istinoljubivih, principjelnih i pravdoljubivih tekstova, te da se niska Vaših romana sa sadašnjih pet znatno uveća. Za tako nešto postoje i realne pretpostavke jer ste mlad čovjek. Hvala Vam mnogo za ovaj razgovor.

NIKOLAIDIS: Hvala vama. Zadovoljstvo je, uistinu, bilo moje.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ

16.01.2007.



Nazad na pocetak stranice Napred na sljedecu stranicu





Page Construction: 21.08.2006. - Last modified: 27.11.2011