TOP
Gospođa AMILA OMERSOFTIĆ, predsjednica Upravnog odbora Udruženja
za zaštitu deviznih štediša u BiH
MEĐUNARODNA ZAJEDNICA JE SRUŠILA PRAVNI
SISTEM U BiH NA DEVIZNOJ ŠTEDNJI
Koliko imaš
iskrenih prijatelja, toliko si bogat....Moram priznati da
me mnogi u SDA nisu voljeli. Tako sam od samog početka bila na udaru od braće
Latića. Koristili su Ljiljan i blatili su me. Bila sam po njima gora od
Karadžića, a razlog je bio taj što su imali ambicije da me jedan od njih
zamijeni na direktorskoj stolici u RTVBiH...Kada je potpisan Dejtonski sporazum
, na prvoj sjednici GO SDA u decembru 1995. godine izglasali su mi nepovjerenje.
Na toj istoj sjednici Latić je zatražio da me razriješe direktorske funkcije u
RTVBiH....
Po mom
mišljenju uloga RTVBiH u ratu bila isto toliko važna koliko i Armija. Bio je to
dobro težak period, jer se nama nije dozvoljavala greška. Na paljanskoj SRNI su
mogli raditi šta hoće. MI smo morali strogo voditi računa o međunarodnim
kodeksima novinarstva.... Problem je što su bošnjački
političari nezainteresirani za rtv. Bošnjački politički vrh koga čini nekoliko
desetina političara iz SDA, Stranke za BiH i SDP-a zanima jedino fotelja i šta
se još može iz te fotelje opljačkati....Dodika je dočekao prazan prostor. On je
jednostavno ušetao u rtv, zahvaljujući prvenstveno bošnjačkim kadrovima u
Parlamentu BiH....Trebalo bi vidjeti šta direktor Avaza ima od imovine i Crnoj
Gori....Tako je Vlada Alije Behmena poklonila naše banke Agenciji svjetske banke
i jednom od direktora te agencije, koji su sa Vladom FBiH osnovali firmu SPV na
Kajmanskim otocima...Koliko novaca ovi naši političari dobijaju za obavljanje
ovih nemoralnih radnji znaju samo oni. ..nikad nemojte kupovati proizvode iz
Slovenije niti proizvode iz BiH čiji su vlasnici Slovenci.
Poštovana gospođo Omersoftić! Povoda za
ovaj razgovor ima nekoliko, pa da krenemo najprije od Vašeg političkog angažmana
u SDA: šta Vas je bilo opredjelilo da se uključite u tu stranku, te kada i zašto
ste je napustili? Jeste li danas član neke stranke?
OMERSOFTIĆ:
Nikad nisam bila član KP-a niti bilo ko u mojoj užoj porodici. Potičem iz
porodice intelektualaca. Moj djed po majci rođen 1886. godine bio je učitelj i
svoju djecu, četiri kćerke i jednog sina je školovao na Bečkom i Zagrebačkom
univerzitetu. Životni moto mu je bio da ženska djeca moraju imati visoko
obrozovanje. Moj otac, koji je završio pravo u Beogradu bio je veliki znalac
politike i situacije u vremenu u kojem je živio. Rano je umro - 1954. godine i
nama djeci u nasljedstvo je ostavo pismo u kojem su stajale preporuke, znanje,
poštenje, rad i ljubav prema domovini. Politika ne. Koliko imaš iskrenih
prijatelja, toliko si bogat.
Upravo naše neprihavatanje da budemo članovi KP koštalo nas je
mnogo. Tadašnji sistem nije dopuštao da ste obrazovani, uspješni a da niste pod
kontrolom vođa. Položaj je bio otežavajući jer smo bili Muslimani. Tako 1992.
godine, kada se dalo naslutiti da se u političkom vrhu vrši podjela na
nacionalnoj osnovi, moj najstariji brat u to vrijeme direktor Unis Tursa dolazi
pod udar. Zatvaraju ga i osuđuju na 20 godina zatvora, jer je iz Iraka donio 11
miliona i 400 hiljada USD čistog novca stečenog na uslugama na gradilištima, a
po procjeni njihovoj trebao je još 400 hiljada. Pa su tada doveli nekog svjedoka
Slavka Slijepčevića koji je ustvrdio da je mome bratu od nekog Arapa donio 20
hiljada USD. Istina, tvrdio je da nikad nije vidio taj novac nego da mu je Arap
dao zatvorenu kovertu i rekao: "Ponesi ovih 20 hiljada dolara Faruku u
Sarajevo". Priča duga, komplikovana, odakle je proistekla moja netrpeljivost
prema ljudima iz Partije.
Kada je Izetbegović osnovao SDA, pomno sam
pratila zbivanja. Nisam željela ni u tu partiju. Ali sam bila zamoljena da
pomognem oko izbora. Iz želje da komuniste skinemo sa vlasti, dala sam otkaz u
Energoinvestu, osnovala sam svoju firmu i potpisala sa Izetbegovićem ugovor za
organizovanje izbora i predaju izbornih lista. Tako sam radeći taj posao
upoznala sve ljude iz SDA. I kad se u Brčkom na sjednici GO SDA biralo dodatno
članstvo za Izvršni odbor, mene su predložili i izabrali.
Moram priznati da me mnogi u SDA nisu
voljeli. Tako sam od samog početka bila na udaru od braće Latića. Koristili su
Ljiljan i blatili su me. Bila sam po njima gora od Karadžića, a razlog je bio
taj što su imali ambicije da me jedan od njih zamijeni na direktorskoj stolici u
RTVBiH. Naročito sam bila na stalnom udaru i KOS-ovih kadrova visoko
pozicioniranih u SDA. Kada je potpisan Dejtonski sporazum , na prvoj sjednici GO
SDA u decembru 1995. godine izglasali su mi nepovjerenje. Na toj istoj sjednici
Latić je zatražio da me razriješe direktorske funkcije u RTVBiH. Moja reakcija
na sve ovo je bila osnivanje političke partije ŽENA BiH. Mogla sam se u takvoj
konstelaciji odnosa braniti isključivo političkom borbom. Ovu Partiju sam morala
zalediti. OSCE i tzv demokratske strukture u BiH nisu dozvolile da se uspostavi
isključivo ženska partija, a muškarci su teško pristajali da budu u ženskoj
partiji. S druge strane, u svijesti naših građana žena je još uvijek
drugorazredno biće kojoj ne pripada pravo na bavljenje politikom. Tako da sam od
2000. godine izvan političkog djelovanja.
Bili ste prva ličnost Televizije BiH u
vrijeme kada je ubijana Bosna a s njome i ta medijska kuća, te neposredno
poslije Dejtona. Koliko su TV BiH i država BiH sudbonosno vezani? Jesu li
podijelili sudbinu i dijele li je još?
OMERSOFTIĆ:
Po mom mišljenju uloga RTVBiH u ratu bila
isto toliko važna koliko i Armija. Bio je to dobro težak period, jer se nama
nije dozvoljavala greška. Na paljanskoj SRNI su mogli raditi šta hoće. MI smo
morali strogo voditi računa o međunarodnim kodeksima novinarstva. Poslije
Dejtonskog sporazuma, međunarodna zajednica je kao prvi zadatak zacrtala gašenje
ove kuće, jer je ona u svijesti građana bila simbol odbrane Bosne i to simbol
koji 24 sata u kućama građana. Tako je po nalogu Svjetske banke Bosna i
Hercegovina 1. januara 1997. godine prestala finansirati RTV BiH. Trebalo je da
se sama ugasi u nedostatku novca. Istovremeno je MZ dala za osnivanje tzv
«nezavisne televizije» 22 miliona USD. A trebalo nam je minimalno imati 1,8
miliona DEM mjesečno da preživimo. Mi smo preživjeli. I ne samo da smo
preživjeli, već smo po tehnologiji došli u red 10 najsavremenijih rtv kuća u
EBU-u (Evropskoj korporaciji javnih rtv servisa). MZ je počela da hvata panika.
Tako je Visoki predstavnik ponudio Izetbegoviću da će omogućiti razvoj
jedinstvenog rtv na novu države samo da mene smjene. I tako je i bilo. Ja sam se
oprostila sa ratnim drugovima i izašla a televiziju su preuzeli kadrovi iz OHR-a.
Danas je zahvaljujući ovoj trampi Izetbegović - Vestendorp RTV jedina zajednička
korporacija na nivou države. Sve ostalo je podijeljeno i elektroprivreda i
vodoprivreda, i telefonija i dr. Ja za sebe s ponosom kažem da sam jedina koja
vrijedi države, jer bez protoka informacija na prostoru cijele države ne bi bilo
ni države.
Je li moguća državna - svebosanska tv.
kuća u današnjem bh. političkom i ustavnom ambijentu? Da li je to vrijeme iza
nas i hoće li ga biti u nekoj budućnosti?
OMERSOFTIĆ: Ja mislim da su rješenja
organiziranja ove kuće koja su predviđena zakonom dobra. Problem je što su
bošnjački političari nezainteresirani za rtv. Bošnjački politički vrh koga čini
nekoliko desetina političara iz SDA, Stranke za BiH i SDP-a zanima jedino
fotelja i šta se još može iz te fotelje opljačkati. Tako da dolaskom Dodika na
vlast njegovi kadrovi preuzimaju ovu kuću pod kontrolu.
Kako komentirate nedavni Dodikov nasrtaj
na Javni BH TV SERVISi kadrovske promjene koje su se desile u toj Kući nakon
toga?
OMERSOFTIĆ:
Dodika je dočekao prazan prostor. On je jednostavno ušetao u rtv,
zahvaljujući prvenstveno bošnjačkim kadrovima u Parlamentu BiH.
Kako komentirate nedavno Avazovo
priznanje dodijeljeno Milu Đukanoviću?
OMERSOFTIĆ: Trebalo bi vidjeti šta direktor Avaza ima od
imovine i Crnoj Gori.
Ovih dana je i zagrebački "Večernji
list" izabrao "osobu godine" - Milorada Dodika. Jeste da se radi o novini iz
druge države, ali njihov izbor ima veoma znakovite reperkusije prema našoj
zemlji, pa čak i poruke. Je li i ovaj gest poznatog "Večernjaka" jedan u nizu
dokaza o sumraku medija na prostorima bivše SFRJ, uz časne izuzetke, naravno?
OMERSOFTIĆ:
Ne. Očito je da postoji dogovor između srpskog i hrvatskog političkog
vrha u BiH što prati Večernjak. Dodik zagovara treći entitet – hrvatski i to mu
je bila zahvalnica od strane hrvatskih političara i medija.
Mnogo se priča, ali i zna, o korupciji
koja je zahvatila skoro sve dijelove bh. društva, te vlast. Je li po Vašem
mišljenju i saznanjima ijedna vlast u BiH od 90-tih na ovamo ostala nevina?
OMERSOFTIĆ:
Nažalost nije.
Poznato mi je da je i Vaša teza da se
našim novcem finansirao genocid u Bosni i Hercegovini te da međunarodna
zajednica ne dozvoljava da se to ustvrdi. Hoćete li to sada malo podrobnije
elaborirati?
OMERSOFTIĆ:
Kada je Evropska zajednica dozvolila planirani raspad Jugoslavije,
Ljubljana i Beograd su koordinirano opljačkali državne rezerve u kojima je bila
i devizna štednja građana BiH. Hrvatskoj je dozvoljeno da izvuče svoj novac.
Nakon toga Slovenija je gospodski išetala iz SFRJ a Srbiji ostavila da vojno
uređuje odnose u ostatu države. BiH, zahvaljujući prvenstveno izdaji Tuđmana,
koji je svesrdno potpomagao genocid u BiH, platila je ljudskim životima. Kada je
rat završen trebalo je da se bh. građanima vrati njihovih 1, 5 milijardi eura
ušteđevine. Međutim, predstavnici MZ odlučili su da poslije ubijanja
legaliziraju i pljačku građana. Tako je Vlada Alije Behmena poklonila naše banke
Agenciji svjetske banke i jednom od direktora te agencije, koji su sa Vladom
FBiH osnovali firmu SPV na Kajmanskim otocima. Tako je ova firma, kao vlasnik
PBS banke koja je potraživala deviznu štednju građana bih od SFRJ tj. Narodne
bake Jugoslavije, tj Svjetska banka postala gospodar naših prava na novac. I da
bi ga zadržala preko svojih predstavnika u Vijeću za implementaciju mira u BiH,
MMF-a OHR-a, Evropske komisije, prisilila je naše političare da obaveze po
staroj deviznoj štednji prenesu na poreske obveznike uglavnom u Federaciji BiH a
da njoj ostane pravo raspolaganja ovim potraživanjima. Ove transakcije Behmenova
Vlada je provela daleko od očiju i znanja građana. Problem je nastao kad je
Udruženje za zaštitu deviznih štediša pokrenulo tužbu kod Suda BiH. Od 11. 11.
2004. godine SUD BiH ne sudi a naše tužbe koje je Vijeće ministara trebalo da
uruči Sloveniji i Srbiji i Crnoj gori leže u ladicama Terzićeve a sada i
Špirićeve Vlade. Blokadu drži MMF koji pod kontrolom drži i Špirića i Silajdžića
i Komšića i Radmanovića. Koliko novaca ovi naši političari dobivaju za
obavljanje ovih nemoralnih radnji znaju samo oni. Ali moramo znati da korupcija
podržavana od stranaca prati sve zemlje u tranziciji. Ovdje je strani uticaj
moćniji jer je cjelokupna vlast kroz Vijeće za implementaciju mira u njihovim
rukama. Naravno, moramo znati da svi skupa živimo u novom poretku globalizacje.
Faraoni našeg vremena ne biraju sredstva da nas uništavaju. Naravno nismo mi
jedini na udaru. U igri je kolonizacija i podjarmljivanje cijelog svijeta. Čak i
Amerike.
Evo nas sada kod glavne teme ovog
razgovora - stare devizne štednje. Kakve ste korake do sada poduzimali Vi i
Udruženje kojem ste na čelu, da se barem ukaže ona zehra nade prevarenim bh.
štedišama? Kome ste se sve obraćali, jesu li ičija relevantna vrata u BiH (ili
izvan BiH) bila za vas otvorena?
OMERSOFTIĆ:
Kao što sam vam rekla naprijed međunarodna zajednica je odlučila da
ljudske i materijalne žrtve u BiH budu kolateralna šteta raspada Jugoslavije. Mi
smo živa eksperimentalna laboratorija porobljavanja. Model se prenosi i na druge
zemlje. Kakva je situacija u državi u vezi s ovim problemom? Podnešene su tužbe
sudovima, sudovi ne smiju da sude. Međunarodna zajednica je srušila pravni
sistem u BiH na deviznoj štednji. Sudovi se mogu osnivati jedino po osnovu
zakona. Međutim, po diktatu Donalda S. Hejsa zamjenika VP Ešdauna, tri premijera
-Terzić, Hadžipašić i Bukeljević su osnovali svoju komisiju i proglasili je
sudskim tijelom sa ovlastima Ustavnog suda, dakle najviše sudske vlasti u
državi. Pa je ova Komisija donijela presudu i naredila Parlamentu BiH da donese
Zakon po kome će obaveze po deviznoj štednji preuzeti BiH tj građani. Na bazi te
odluke privatne Komisije tri premijera, Terzićeva Vlada je napisala Zakon a
Parlament BiH ga usvojio. Čitaj usvojio SDA, Stranka za BiH, .... jer su oni
najglasniji zastupnici ovakve pljačke i štediša i građana. Mi tužili Sudu u
Strazburu, a smiju nam se iz MMf-a kažu: "Pa i taj sud je naš.
Mi smo tražili od članova Predsjedništva Radmanovića, Komšić i
Silajdžića da idu prema Ustavnom sudu BiH i ponište ovaj Zakon. Neće da nas
prime. Ustavni sud ima apelaciju Ive Mire Jovića ali neće da je uzme u
razmatranje. Izdaja u cijeloj državi. Diktirana od MZ. Ni Šiling nije našao da
treba da nam odgovori na ovako upućene primjedbe.
Kako bh. mediji prate vaše aktivnosti i
napore u borbi za prava bh. štediša?
OMERSOFTIĆ:
Mediji smiju dati samo blijedu informaciju o našim aktivnostima.
Nikad nismo dobili nijednu ozbiljnu emisiju da progovorimo o ovom problemu.
Nedavno je ministar inoposlova Slovenije
-članice EU, Dimitrije Rupel, izjavio da Srbija može u Europu i bez hapšenja
Ratka Mladića. Da li se iko od bh. zvaničnika udostojio barem javno osuditi
takvu izjavu koja je, s aspekta hiljada i hiljada Mladićevih žrtava iz BiH
(uglavnom Bošnjaka) više nego morbidna, a politički je svakako drska?
OMERSOFTIĆ:
Nije. Dočekali su Rupela u Sarajevu sa osmjehom i raširenih ruku.
Ovaj razgovor vodimo neposredno prije
posjete slovenskog premijera Janeza Janše Sarajevu, a bit će objavljen nakon
iste. Dakle, šta je primarni cilj Janšine posjete našem glavnom gradu i kakve
efekte očekujete od protesta koje ste učinili tim povodom?
OMERSOFTIĆ:
Janšu i Sloveniju zabrinjavaju naše tužbe protiv Slovenije u
Strazburu. Došao je da potvrdi izdaju naših političara. Umjesto da mu Špirić
uruči našu tužbu protiv Slovenije on se odlučio na bilateralne pregovore. A šta
iz toga može proisteći. Jedino da BIH preuzme i obaveze Slovenije. Deviznu
štednju i onako vraća isključivo Federacija tj. Bošnjaci. Tako je Terzić
ustrojio Zakon.
Kakvu ste podršku svojim opravdanim
protestima imali od nevladinih organizacija i pojedinaca iz zemlje i dijaspore?
OMERSOFTIĆ:
I nevladin sektor je
uglavnom pod kontrolom stranaca. Oni ih finansiraju. Tako da su blokirani i
civilno drušvo slabo da se i naslučuje da postoji. Bosna još uvijek spava
medvjeđi zimski san. Interesantno je da su nam veću potporu dala udruženja iz
inostranstva.
Na kraju, ako imate još kakvu poruku za
naše čitaoce, a naročito štediše - bujrum. Hvala Vam za ovaj razgovor.
OMERSOFTIĆ: Imam gdje god da ste:
nikad nemojte kupovati proizvode iz Slovenije niti proizvode iz BiH čiji su
vlasnici Slovenci. Prenesite to i vi svim svojima u BiH. Možda će vas izvana
bolje poslušati nego nas iz Bosne. Mi ćemo preživjeti jedino ukoliko postignemo
da se sadašnja prodaja od 1 milijarde slovenačkih proizvoda u BiH svede na nulu.
Ali kod nas je cool ići u slovenačke Merkatore i piti Ljubljansko milijeko.
RAZGOVOR VODIO:
Bedrudin GUŠIĆ
UDRUŽENJE ZA ZAŠTITU DEVIZNIH ŠTEDIŠA U BOSNI I HERCEGOVINI
SAOPŠTENJE
ZA MEDIJE
Sarajevo 21.02.2007.
FENA: 265-460
SRNA: 051 3218 952
Zahvaljujemo se svim medijima u Bosni i Hercegovini na svesrdnoj
podršci protestu Udruženja za zaštitu deviznih štediša Slovenačkoj delegaciji na
čeli sa njihoviom predsjednikom Janezom Janšom.
Mi ocjenjujemo da su štediše Ljubljanske banke izdali članovi
Predsjedništva BiH i predsjedavajući Vijeća ministara Nikola Špirić. I ne samo
to. Svojim ponašanjem novoizabrana vlast ponižava i samu sebe. Vrhunac poniženja
priredio je sam sebi dr. Haris Silajdžić odlučujući se da sa Janšom presječe
vrpcu tvornice «Argete» u Hadžićima. Jer je nemoguće da Silajdžić ne zna da se
ne radi ni o kakvoj investiciji od 28 miliona. Zbog prljave tehnologije
proizvodnje Argeta paštete, Slovenija je morala fabriku zatvoriti ili je negdje
izmjestiti. Da je smjesti u Hadžiće pomogli su joj razni silajdžići. A zašto baš
u Bosnu. Pa razloga je puno. Prvo, nigdje nisu mogli naći jeftiniju radnu snagu
nego u Bosni. Stotinu bosančerosa radiće ko crnci za minimalnu plaću. Zašto
Hadžići? Pa to je najidealnija tačka za prevoz piletine iz Koreje koja se
brodovima doprema u Ploče. Nije valjda da Silajdžić vjeruje da će u argetu
piletina sa bosanskih pilećih farmi, koje su pozatvarane zbog toga što naša
vlast više podilazi Sloveniji nego Bosni i Hercegovini. A tržište na koje
Slovenci misle plasirati Argetu su Bosna i Hercegovina, tržište jugoistočne
Evrope i Turska. Na zapadu je zabranjen plasman Argete zbog nekvalitetnog
pilećeg mesa u njoj i silnih konzervansa. Misle Slovenci da će Turskoj
uvaljivati ovaj proizvod kao da je bosanski i da će Turski potrošači to kupovati
iz solidarnosti prema Bosni i Hercegovini. Kladim se da će uz naznaku uz
proizvedeno u BiH pisati i HALAL hrana.
Pobrinućemo se da da ova prevara dođe do potrošača jugistočne
Evrope i Turske.
A mi pozivamo potrošače iz Bosne i Hercegovine da se solidarušu
sa deviznim štedišama, da ne ulaze u Merkatorove prodavnice i da ne kupuju
slovenačku robu.
Amila Omersoftić
Predsjednica Upravnog odbora
23.02.2007.
Hvala na
posjeti!
