Make your own free website on Tripod.com

TOP

Bedrudin GUŠIĆ



Prof. dr. ADNAN SILAJDŽIĆ, redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka/znanosti u Sarajevu:

"Reis mora snositi odgovornost i za razbijanje bivše Islamske zajednice"



Prof. dr. ADNAN SILAJDŽIĆ, redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka/znanosti u Sarajevu, Predsjednik je Matičnog odbora Bošnjačke zajednice kulture «Preporod» i glavni i odgovorni urednik časopisa «Znakovi vremena», koga izdaje Naučno-istraživački Institut Ibn Sina u Sarajevu. Trenutno radi na Fakultetu islamskih nauka u zvanju redovnog profesora.
Bibliografija: http://www.fin.ba/fin_info/bibliografije/silajdzic.htm

Reis je odgovoran za vehabizam čije postojanje može izazvati veoma teške - nepoželjne posljedice - Reis snosi odgovornost za razbijanje Islamske zajednice - Umjesto globalnom, Reisu bi bilo bolje da se bavi politikom IZ na čijem je čelu... Islamska zajednica BiH nema nikakvih znanstvenih pogleda na suvremene religiozne i društveno-političke izazove - Veze FIN i Rijaseta - protokolarne - Da, postoji globalna antiislamska zavjera -


...vehabizam zasigurno predstavlja veliki izazov za institucije islamske zajednice, za društvenu praksu muslimana Bošnjaka u cjelini ali i drugih građana koji žive unutar BiH. On je razdvojio roditelje i djecu, duhovnoga poglavara (reisa) i imame na terenu, profesore i studente, džemate, mahale pa i kvartove....Vehabijski integrizam je izvanredna izlika za daljnju ukupnu destabilizaciju i podjelu Bosne i Hercegovine...Nema nikakve sumnje da prvi čovjek Islamske zajednice sa svojim bliskim suradnicima snosi najveći dio odgovornosti, jer nije ozbiljno pratio procese vjerskog i političkoga raslojavanja među Bošnjacima tokom i odmah nakon svršetka rata. Takvo što je morao učiniti s obzirom na prirodu funkcije koju već petnaestak godina obavlja. Procesi koji se trenutno odvijaju unutar našega društva demantiraju sve one koji ga ( reisa) smatraju osobom izoštrenog političkoga senzibiliteta. Njegova politika kao i politika bošnjačkih političkih partija, između ostaloga, pala je na ispitu i kada je riječ o vehabijama i njihovoj instalaciji u aktualne tokove razvoja naše zemlje...Bošnjaci već dugo vremena ili poslovično traže krivce u drugima. Prosto zato što nisu sami sposobni identifikovati pravce razvoja suvremenoga svijeta, apstrahirati ili razdvojiti važno od nevažnoga podrediti opće nacionalne i državne svojim uskim, sebičnim pragmatskim interesima....Jadna je islamska zajednica čije džamijske hareme po Sarajevu i drugdje u Bosni može zatvoriti izvjesni Porča iz Beča. To samo govori o tome da Zajednica nema nikakvu projekciju ili strategiju vjerskog razvoja naših muslimana....Teško je reći kako će se u buduće razvijati odnosi između vehabijskih komuna i džemata, može se pretpostaviti da će se oni narednih nekoliko godina razvijati na principu zaziranja i isključivosti, no, u nekoj sljedećoj fazi moguće je pretpostaviti i ozbiljnije polarizacije koje bi mogle proizvesti nesagledive posljedice....Svako ekskluziviziranje tumačenja islama odnosno njegove ortoprakse nije opravdano sa stajališta islama i njegovih osnovnih vrela, a svaki oblik vjerske netolerancije, pogotovo agresivnosti, treba zakonski sankcionirati...Vjerske zajednice odnosno crkve su dobrano u raljama političkih centara moći izvan ali i unutar BiH...Srpska pravoslavna crkva je najviše otišla u paktiranju sa nacionalnom ideologijom, slijedi je zatim Katolička crkva, pa tek onda, kao reakcija, Islamska zajednica koja je i sama pokušala organizirati autokefalnu nacionalnu islamsku zajednicu razbijajući tada već postojeću Islamsku zajednicu svih muslimana bivše Jugoslavije koja je i infrastrukturno i kadrovski i financijski bila moćna Zajednica koja je, bez obzira da političku disoluciju, mogla odigrati značajnu ulogu u političkom i duhovno organiziranju muslimana Balkana pa i šire...Opće je poznata činjenica da se Reis već dugo vremena bavi globalnom svjetskom politikom. Nažalost, u razvijenom svijetu ono što rade timovi i timovi ljudi, dobro organizirani i financijski moćni instituti to kod nas rade pojedinci, uvjereni kako sve znaju i kako od njih otpočinje i s njima završava historija nacionalne zajednice....Moralno gledano zahtjev za izdvajanjem nekih općina iz ustavno-pravnog poretka RS je krajnje opravdan. Politički i pragmatično gledano držim da je to u trenutnoj situaciji neizvodivo...Najodgovorniji ljudi u Zajednici imaju svoje poslušne ili podobne ljude na Fakultetu, u medresama i drugim ustanovama Zajednice. Time oni svjesno proizvode konformiste, mediokritete, poltrone koji niti imaju potrebu niti objektivno mogu kritički pratiti procese u mikro i makro društvenoj sredini....Već sam o tome govorio u jednom od prethodnih pitanja. Kratko, nije dobro što je došlo do konfrontacije Beograda i Novoga Pazara, novopazarske i beogradske islamske zajednice. No, ljudima koji su pratili razvoj događanja oko razbijanja bivše jugoslavenske Islamske zajednice ovakve pojave nisu nimalo iznenađujuće. Zapravo, one su se mogle u konačnici naslutiti. Sve vrijeme je, iz čisto partijskih i političkih razloga, beogradski muftija Jusufspahić bio svjesno marginaliziran pa čak i proskribiran kao prosrbijanski i pročetnički kadar...Najbolje bi bilo da se bez miješanja iz Sarajeva predstavnici dvaju srbijanskih zajednica dogovore jer će jedino na taj način moći odgovoriti složenosti zadaće pred kojom stoje i jedni i drugi..Istovremeno treba stvarati klimu za polagano integriranje svih muslimana Balkana, ali bez agresivnoga tutorstva kakvo je primjetno sa strane Rijaseta i njenoga prvoga čovjeka...Reis mora snositi odgovornost i za razbijanje bivše Islamske zajednice. Ja sam jedan od rijetkih ljudi koji su ga uvjeravali da će takav potez biti štetan za muslimane, no nije me slušao kao i u stotine drugih situacija. Sada se stanjem vjerskoga života ( u institucionalnom smislu) manipulirana od strane srbijanske politike koja razdvaja Bošnjake Sandžaka i crne Gore i koja će u buduće samo generirati užasne ideološke konfrontacije. Bojim se da problemi te vrste tek predstoje....Dijalog među religijama treba u buduće da polazi od potrebe humaniziranja svijeta koji je već dugo vremena zahvaćen ozbiljnom bolešću...Globalna antiislamska zavjera postoji, ona je rezultat neoliberalizma odnosno neokolonijalizma a konsekventno i neokristocentrizma koji se razvija unutar novih protestantskih američkih crkava.... muslimanima i Poslaniku Muhammedu, nažalost u taj projekat uključene su i neke kršćanske i jevrejske zajednice širom svijeta. Generalno, postoji dakle antiislamska zavjera koja je plod smišljenih programskih revandikacija ideoloških centara koji su u osnovi antiislamski orijentirani...

Poštovani profesore Silajdžiću! Da li su vehabije zaista uzele maha i predstavljaju li već ozbiljan problem za IZ-e BiH, bošnjačko društvo pa, u izvjesnom smislu, i državu u cjelini?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Bez imalo sumnje već sada možemo kazati da vehabije u današnjem bosanskohercegovačkom društvu predstavljaju sasvim realnu društvenu i kulturnu pojavu. Oni su izgradili specifičan sistem vrijednosti, specifičnu socijalnu filozofiju, jednom riječju kazano specifični stil ponašanja i življenja koji je do skora bio nepoznat našim ljudima. Sa svojim specifičnim ( krajnje zatvorenim i statičnim) religijskim shvaćanjem svijeta, specifičnim uređenjem socijalnih i u nekom smislu društvenih odnosa među ljudima, vehabizam zasigurno predstavlja veliki izazov za institucije islamske zajednice, za društvenu praksu muslimana Bošnjaka u cjelini ali i drugih građana koji žive unutar BiH. On je razdvojio roditelje i djecu, duhovnoga poglavara (reisa) i imame na terenu, profesore i studente, džemate, mahale pa i kvartove. Stoga mogu reći da će vehabizam, uz druge pravce religijskoga mišljenja kod nas, biti jedan od značajnijih faktora razvoja islamske zajednice u narednih nekoliko godina.

Postoje mišljenja da iza njih (vehabija) stoje neke strane obavještajne službe, odnosno da su "instalirani" u Bosni namjenski. Šta Vi mislite o tome?
Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Njihovo prisustvo i naglo širenje može se dovesti u vezu sa stranim obavještajnim centrima u smislu da se time želi relativizirati pozicija bosanskohercegovačkih muslimana u postdejtonskoj rekompoziciji Bosne i Hercegovine. Vehabijski integrizam je izvanredna izlika za daljnju ukupnu destabilizaciju i podjelu Bosne i Hercegovine.

Je li se mogao vehabijski, uvjetno rečeno, pokret u našoj zemlji inkorporirati i ojačati bez izravne ili prećutne (svejedno) podrške organa IZ-e BiH?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Nema nikakve sumnje da prvi čovjek Islamske zajednice sa svojim bliskim suradnicima snosi najveći dio odgovornosti, jer nije ozbiljno pratio procese vjerskog i političkoga raslojavanja među Bošnjacima tokom i odmah nakon svršetka rata. Takvo što je morao učiniti s obzirom na prirodu funkcije koju već petnaestak godina obavlja. Procesi koji se trenutno odvijaju unutar našega društva demantiraju sve one koji ga ( reisa) smatraju osobom izoštrenog političkoga senzibiliteta. Njegova politika kao i politika bošnjačkih političkih partija, između ostaloga, pala je na ispitu i kada je riječ o vehabijama i njihovoj instalaciji u aktualne tokove razvoja naše zemlje. Stupanj njegove odgovornosti bit će moguće objektivnije sagledati tek sa izvjesne vremenske distance. Nadam se da ćemo za nekih petnaestak godina o tome moći sasvim otvoreno i bez dlake na jeziku govoriti.


U jednoj svojoj nedavnoj izjavi na ovu temu reis Cerić je odgovornost locirao na nekog efendiju koji živi u Beču. Kako biste to komentirali?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Bošnjaci već dugo vremena ili poslovično traže krivce u drugima. Prosto zato što nisu sami sposobni identifikovati pravce razvoja suvremenoga svijeta, apstrahirati ili razdvojiti važno od nevažnoga podrediti opće nacionalne i državne svojim uskim, sebičnim pragmatskim interesima. Naravno da Porča nije kriv za širenje vehabijskoga učenja i tradicije kod nas. Krive su najodgovornije institucije zajednice jer prije svega nisu vehabizam identifikovale kao pojavu odnosno problem, nisu se otvoreno prema njoj odredili i samim time nisu artikulirali pravce praktičnoga rješavanja vehabijskoga prisustva i utjecaja u gotovo svim sferama društvenoga i religijskoga života naših ljudi. Jadna je islamska zajednica čije džamijske hareme po Sarajevu i drugdje u Bosni može zatvoriti izvjesni Porča iz Beča. To samo govori o tome da Zajednica nema nikakvu projekciju ili strategiju vjerskog razvoja naših muslimana.

Da su vehabije dobro organizirane i da će i dalje biti tvrd orah za neka kompromisna rješenja u okviru džemata, Zajednice, te društva u cjelini, pokazala je i dženaza Jusufa Barčića u Tuzli. Zaista, kako dalje s njima i gdje su rješenja?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Vehabije su organizirane po tzv. komunama ili malim džematima. Riječ je o izoliranim zajednicama u kojima se društveni život odvija prema načelima religijskoga zakona. To govori da oni žive još uvijek u nekoj idiličnoj prošlosti i da nisu sposobni uhvatiti se u koštac sa onim što nazivamo modernim svijetom. Oni zaista nemaju snage niti imaju dovoljno znanja da artikuliraju izlaz muslimana iz višestoljetne krize islamskoga identiteta koju i sami svojim prisustvom svjedoče. Teško je reći kako će se u buduće razvijati odnosi između vehabijskih komuna i džemata, može se pretpostaviti da će se oni narednih nekoliko godina razvijati na principu zaziranja i isključivosti, no, u nekoj sljedećoj fazi moguće je pretpostaviti i ozbiljnije polarizacije koje bi mogle proizvesti nesagledive posljedice. Mislim da bi trebalo ponajprije prihvatiti vehabizam kao jednu novu socijalnu i religijsku činjenicu i nastojati prosto, ako je to moguće, urazumiti takve ljude da je islamu nepoznat monolitizam u tumačenju vjere, kao što je recimo u kršćanstvu, nego da islam omogućuje svojim sljedbenicima da u različitim razinama, svako prema vlastitim sposobnostima, tumače neiscrpna značenja Allahove poruke i da na taj način utječu na sile odnosno razvoj historije. Veliki je grijeh prepuštati drugima da usmjeravaju tokove historijskoga razvoja suvremenoga svijeta. Povlačiti se pred svijetom moćne ekonomije, politike, vojske, znanosti znači sebi propisati smrtnu presudu i smjestiti se na margine ljudske historije. Ukoliko takav pristup ne bi bio prihvatljiv za njih onda treba posegnuti za mehanizmima društvene i socijalne zaštite kojima raspolaže naša država. Svako ekskluziviziranje tumačenja islama odnosno njegove ortoprakse nije opravdano sa stajališta islama i njegovih osnovnih vrela, a svaki oblik vjerske netolerancije, pogotovo agresivnosti, treba zakonski sankcionirati.

Da li su i koliko vjerske zajednice u BIH u funkciji ove ili one politike ili je tu i tamo čak obrnuto?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Vjerske zajednice odnosno crkve su dobrano u raljama političkih centara moći izvan ali i unutar BiH. Umjesto da ograničene vrednote, u koje spadaju politika i ideologija, podređuju univerzalnim vjerskim i duhovnim vrijednostima, oni su religijska učenja podredili nacionalnim ideologijama stvarajući jednu zanimljivu formu političke nacionalne religije. Takva religioznost često je bila u suprotnosti sa religioznošću najobičnijih vjernika. Srpska pravoslavna crkva je najviše otišla u paktiranju sa nacionalnom ideologijom, slijedi je zatim Katolička crkva, pa tek onda, kao reakcija, Islamska zajednica koja je i sama pokušala organizirati autokefalnu nacionalnu islamsku zajednicu razbijajući tada već postojeću Islamsku zajednicu svih muslimana bivše Jugoslavije koja je i infrastrukturno i kadrovski i financijski bila moćna Zajednica koja je, bez obzira da političku disoluciju, mogla odigrati značajnu ulogu u političkom i duhovno organiziranju muslimana Balkana pa i šire. Moj je utisak da su danas ključni ljudi Islamske zajednice prihvatili projekat razbijanja jugoslavenske islamske zajednice, koga je usput budi rečeno u našu političku praksu uvela Stranka demokratske akcije, isključivo iz vlastitih, ne nikako nacionalnih i državnih interesa. Vrijeme će pokazati da sam i ranije a i sada u pravu kada takvo što tvrdim!

Općepoznata je činjenica da se nas reisu-l-ulema, prof. dr. Mustafa ef. Cerić itekako bavi i politikom i da se mnogo pita (iza kulisa) kakva ce biti određena politička rješenja, raspodjela vlasti na nekim nivoima i sl. Jedna od svježih njegovih političkih akrobacija jeste nedavna posjeta Miloradu Dodiku i slikanje ispod Ustavom zabranjenog grba na konferenciji za tisak, sa tim istim Dodikom. Vaš komentar?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Opće je poznata činjenica da se Reis već dugo vremena bavi globalnom svjetskom politikom. Nažalost, u razvijenom svijetu ono što rade timovi i timovi ljudi, dobro organizirani i financijski moćni instituti to kod nas rade pojedinci, uvjereni kako sve znaju i kako od njih otpočinje i s njima završava historija nacionalne zajednice. Tako se ponašaju Bošnjaci i u politici i u znanosti i u kulturi pa i u Islamskoj zajednici. Nijedan čovjek- vjernik ne može biti apolitičan, jer sve dok je u fokusu njegova vjerskoga interesovanja čovjek, on mora biti i političan. To pogotovo važi za duhovnoga poglavara, danas više nego ikada ranije kada politika prolazi kroz duboku moralnu krizu. Duhovne vođe trebaju upozoravati na nedopustivo visok stupanj desakralizacije politike i svih modernih civilizacijskih vrijednosti. Međutim, pri tome ne smiju činiti iste greške, jednu politički filozofiju nadomještati drugom, pa taman se ona zvala i religijskom. Jer sve što je politika jeste vremensko ili temporalno, a sve šti je temporalno je po logici utopijsko. Tako artikulirana, mislim u skladu sa političkom filozofijom modernoga svijeta, religijska filozofija ne može biti ništa više doli jedna puka utopija koja na duže staze ne daje velike rezultate. Mislim da bi reis svoju snagu i pamet trebao ponajprije da usmjeri prema projekciji razvoja Zajednice i vjerskoga života, a potom i prema izgradnji modaliteta interaktivnoga odnosa ili razvoja religioznoga, kulturnoga i političkoga u Bosni, oslanjajući se na određene profile stručnih i pametnih ljudi koje bi valjalo uključivati u opće strateški značajne projekte. Svaki drugačiji pristup može samo nanijeti ogromne i neprocjenjive posljedice!

U "modi" su rezolucije ili njihove najave za izdvajanje pojedinih općina iz sastava RS, temeljene na presudi Internacionalnog suda pravde u Hagu. Je li to, po Vašem mišljenju, jedini moguć put ka nekim dugoročnijim bh. ustavnim rješenjima i prepoznajete li u tim aktivnostima, s obzirom na to šta ih sve prati, i dozu manipulacije žrtvama, konkretno - srebreničkim?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ:Moralno gledano zahtjev za izdvajanjem nekih općina iz ustavno-pravnog poretka RS je krajnje opravdan. Politički i pragmatično gledano držim da je to u trenutnoj situaciji neizvodivo. Najbolje bi bilo dogovorom postići prihvatljive forme ustavne rekompozicije Bosne i Hercegovine koja bi bila optimalna ponajprije sa političkoga a potom i ekonomskoga razvoja. U trenutnim igrama oko političkih i ustavnih reformi mnogo se manipulira žrtvama agresije, posebno žrtvama srebreničkoga genocida. Štaviše, njima se manipulira i unutar religijskih zajednica što je, dakako, nedopustivo. I politika i vjerske zajednice uvijek su posezale za onim što je najosjetljivije, u ovom slučaju to je ogroman broj ubijenih ljudi. Stoga bi vjerske zajednice trebale više raditi na senzibiliziranju svojih sljedbenika za jednu noviju politički BiH političku paradigmu koja bi više uvažavala princip realnoga i mogućega a ne princip politički nerealnoga i historijski nemogućega.

Islamska inteligencija u Bosni je, nesumnjivo, koncentrirana na Fakultetu islamskih nauka, gdje ste Vi profesor, drugim visokoškolskim islamskim ustanovama i medresama u zemlji. Koliko vrh IZ-e BiH drzi i do vaših ideja, stavova i sugestija u povodu donošenja nekih krucijalnih odluka od interesa za sve muslimane naše domovine?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Najodgovorniji ljudi u Zajednici imaju svoje poslušne ili podobne ljude na Fakultetu, u medresama i drugim ustanovama Zajednice. Time oni svjesno proizvode konformiste, mediokritete, poltrone koji niti imaju potrebu niti objektivno mogu kritički pratiti procese u mikro i makro društvenoj sredini. Na fakultetu postoje pojedinci koji na zavidnom teorijskom nivou razmatraju krupna društvena i religijska pitanja, nažalost njih se više uvažava izvan Zajednice pa čak i izvan naše države nego li unutar BiH. Skoro mogu reći da ne postoji nikakva suradnja između Rijaseta i Fakulteta, osim protokolarnih susreta nije mi poznato da je neko od izraslijih profesora bio uključen u ozbiljnije projekte razvoja islamske zajednice, istraživanja stanja odnosno unapređenja religijske svijesti, programskom i sistematičnom profiliranju kadrova, uključivanju određenih ustanova Zajednice u regionalne i evropske tokove znanstvenoga i kulturnoga razvoja itd.

Kako komentirate činjenicu da u susjednoj nam državi Srbiji stoluju dvojica islamskih poglavara - jedan, čija sadašnja funkcija nosi naziv v.d. reisu-l-uleme i drugi koji obnaša funkciju glavnog muftije?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Već sam o tome govorio u jednom od prethodnih pitanja. Kratko, nije dobro što je došlo do konfrontacije Beograda i Novoga Pazara, novopazarske i beogradske islamske zajednice. No, ljudima koji su pratili razvoj događanja oko razbijanja bivše jugoslavenske Islamske zajednice ovakve pojave nisu nimalo iznenađujuće. Zapravo, one su se mogle u konačnici naslutiti. Sve vrijeme je, iz čisto partijskih i političkih razloga, beogradski muftija Jusufspahić bio svjesno marginaliziran pa čak i proskribiran kao prosrbijanski i pročetnički kadar. Čak da su takve kvalifikacije i tačne, nije bilo strateški mudro jednu,već dugo vremena etabliranu Islamsku zajednicu, koju su usput da kažem prije rata svi muzli kako su htjeli, relativizirati i obezvrijediti. Instalirana je Zajednica u Novom Pazaru preko koje bi trebalo izvršiti integraciju njenih bivših dijelova koji sada imaju samostalne strukture i hijerarhije. Najbolje bi bilo da se bez miješanja iz Sarajeva predstavnici dvaju srbijanskih zajednica dogovore jer će jedino na taj način moći odgovoriti složenosti zadaće pred kojom stoje i jedni i drugi. Istovremeno treba stvarati klimu za polagano integriranje svih muslimana Balkana, ali bez agresivnoga tutorstva kakvo je primjetno sa strane Rijaseta i njenoga prvoga čovjeka. Reis mora snositi odgovornost i za razbijanje bivše Islamske zajednice. Ja sam jedan od rijetkih ljudi koji su ga uvjeravali da će takav potez biti štetan za muslimane, no nije me slušao kao i u stotine drugih situacija. Sada se stanjem vjerskoga života ( u institucionalnom smislu) manipulirana od strane srbijanske politike koja razdvaja Bošnjake Sandžaka i crne Gore i koja će u buduće samo generirati užasne ideološke konfrontacije. Bojim se da problemi te vrste tek predstoje.

Da li je, po Vašem mišljenju, za muslimane sa prostora bivše Jugoslavije dobro što danas imamo onoliko islamskih zajednica i skoro isto toliko poglavara koliko i država nastalih od bivših yu-republika?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Naravno, bilo bi najbolje kada bismo mogli ponovno organizirati jedinstvenu zajednicu muslimana različitih nacionalnih identiteta sa sjedištem u Sarajevu. Međutim, iz političkih, ekonomskih i drugih razloga takvo što neće biti moguće realizirati u skorije vrijeme. Dapače, bit će snažniji proces fragmentiranja islamskoga institucionalnoga tkiva. Što zbog naše nesposobnosti što zbog silnih utjecaja ideoloških centara moći u regionu i šire.

Da li, po Vama, suvremeni svijet zaista ide po onom Huntingtonovom konceptu kojeg je autor fatalno nazvao - "sukob civilizacija"?


Prof. dr. SILAJDŽIĆ: Spadam u red onih ljudi koji smatraju da će se svijet u buduće razvijati u kohabitaciji velikih religija i na njima ostvarenih civilizacija. Brojni intelektualci danas kritički demaskiraju politiku globalizma odnosno stvaranja jedinstvenog globalnoga identiteta koji je utemeljen na lažima velikih neoliberalnih svjetskih sila. Naime, predstavnici i promotori vulgarnoga kapitalizma proizveli su nevjerovatne ekonomske i političke sukobe u svijetu. Tu strašnu diskrepancu nastoje opravdati služeći se kulturom kao ideologijom u smislu izvore nestabilnosti i sukoba izazivaju velike religije svijeta a ne kapitalistički ekonomski razvoj i na njemu fundirana neoliberalna ideologija. Takvu politiku moramo demistificirati, posebno duhovne vođe, koje nažalost sa njom često koketiraju, te stvarati klimu za pojavu jedne duhovnije i čovjeka dostojnije paradigme suvremenoga čovječanstva. Svaki čovjek je pojedinačno odgovoran za sudbinu svijeta posebno oni koji vjeruju u Boga kao njegova Stvoritelja. Dijalog među religijama treba u buduće da polazi od potrebe humaniziranja svijeta koji je već dugo vremena zahvaćen ozbiljnom bolešću. Preciznije, umjesto konfrontacije naša je obaveza da razgovaramo na koji način izgraditi u moralnom i društvenom smislu uravnoteženiji svijet. Patogenost prirodnoga svijeta kao i modernih sekularnih društava nas dugo vremena upozoravaju na takav iskorak.

Postoji li, zapravo, globalna antiislamska zavjera?

Prof. dr. SILAJDŽIĆ:Globalna antiislamska zavjera postoji, ona je rezultat neoliberalizma odnosno neokolonijalizma a konsekventno i neokristocentrizma koji se razvija unutar novih protestantskih američkih crkava. Vitalnost koju je islam uspio sačuvati u krupnim ekonomskim i političkim promjenama modernoga svijeta dugo vremena opominje pa i zabrinjava promotore filozofije globalizma. Zato se iz tih centara čini sve da se ponovno aktualiziraju stare predrasude zapadnokršćanskog svijeta o muslimanima i Poslaniku Muhammedu, nažalost u taj projekat uključene su i neke kršćanske i jevrejske zajednice širom svijeta. Generalno, postoji dakle antiislamska zavjera koja je plod smišljenih programskih revandikacija ideoloških centara koji su u osnovi antiislamski orijentirani.

Na samom kraju, iako nije bilo nužno, ali ipak jedno trivijalno pitanje: da li ste u nekom srodstvu sa bošnjačkim članom Predsjedništva BiH? Inače, hvala Vam velika za ovaj razgovor.

Prof. dr. SILAJDŽIĆ:Obojica pripadamo istom porodičnom stablu Silajdžića. Dugo vremena se znamo i dobri smo prijatelji!

RAZGOVOR VODIO:

Bedrudin GUŠIĆ

31.01.2007.


Nazad na pocetak stranice Napred na sljedecu stranicu





Page Construction: 31.01.2007. - Last modified: 27.11.2011